Vezani članci:
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Europska unija treba pokazati da je bolja od Rusije
Prosječni Hrvat se u životu naradi puno manje od stanovnika drugih država EU
Novac Europske unije neće spasiti Hrvatsku od propadanja
Hrvati među nacijama koje najmanje vjeruju svojoj vladi i EU institucijama
Plenković je Hrvatsku pretvorio u socijalni slučaj Europske unije
Faktograf se čudi što EU financira portale koji kritiziraju EU dužnosnike
Mrsić i Faktograf obmanjuju javnost: Hrvatski minimalac nije ʼna začelju EUʼ
Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...
Dan kada su se hrvatski ljevičari razočarali u EU birokraciju i njene regulative
Kad političari kažu da će se izboriti za više novca iz EU fondova - lažu
Petrov bi da Hrvatska bude europski socijalni slučaj
Orešković i Glavašević imaju fantastični plan kako učiniti cijelu EU siromašnom
Zabrana jednokratne plastike u EU neće pomoći oceanu, samo će kazniti osviještene građane
Je li vam sada jasno čemu služi GDPR?
Nejednakosti u EU mogu se smanjiti oslobađanjem tržišta
Dva ključna razloga zašto Hrvatska treba poduprijeti ulazak Srbije u EU
Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću
Pogledajte grafikone: Hrvatska i Portugal najskuplje su države za vozače u EU
Možda smo cijelo vrijeme pogrešno percipirali podjelu unutar EU. Postoji i treća strana...
Hvala vam, EU birokrati, ali nemojte nas više štititi!
Gdje je bolje: SAD ili EU? Postoji jedan objektivni način da to provjerimo...
Kad kažu ʼeuropske vrijednostiʼ, evo na što misle...
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Ovi hrvatski zastupnici u EU parlamentu su glasali za ograničavanje sloboda na internetu
Europski parlament odbio direktivu za cenzuru na internetu
Nova direktiva EU neće pomoći autorima i glazbenicima, evo zašto...
Orban je Putinov trojanski konj, a migrantska kriza mu služi za osvajanje glasova
Europska unija nas štiti od puno većeg zla - naše vlade
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine


Piše: Branimir Perković
11.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine

Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine


Piše: Branimir Perković
11.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Puno se razgovara o ekonomskoj snazi SAD-a i Kine kao o dva najveća gospodarstva na svijetu koja se nalaze u određenom rivalstvu. U zadnje vrijeme su takve teme intenzivirane "gospodarskim ratom" i ponovnim pregovaranjem oko trgovinskih uvjeta. Ipak, valjda imati na umu da su oružja ovog trgovinskog rata relativno slaba, tj. koriste se trgovinske barijere na vrlo mali dio proizvoda kojima se trguje između SAD-a i Kine. Zbog toga nema ozbiljnijeg narušavanja nijednog gospodarstva, a sve izgleda kao predstava između dva pregovarača koja se cjenkaju.

SAD i Kina su u mnogočemu dvije suprotnosti. Na jednoj strani je najveći uvoznik na svijetu, SAD, sa svojom ogromnom kupovnom moći, a s druge strane najveći izvoznik na svijetu s ogromnom rezervom relativno jeftine radne snage (doduše, odnedavno prestaje biti jako jeftina i postupno gubi tu komparativnu prednost).

Jedni proizvode, a drugi troše. U mnogočemu se radi o uskoj gospodarskoj međuovisnosti koja stvara zamršenu mrežu povezanosti koju je povjesničar Niall Ferguson nazvao "Kimerika".

U svoj toj zaokupljenosti Kimerikom često se zaboravlja na trećeg igrača, izvan fokusa, a koji kombinira snage i Kine i SAD-a, tj. ima jako unutrašnje tržište (što nedostaje Kini) a nije veliki uvoznik (što nedostaje SAD-u). Radi se o Europskoj uniji.

EU postaje sve ozbiljniji svjetski igrač, unatoč brojnim političkim problemima, unatoč Grčkoj i unatoč Brexitu. Iako se radi o jako kompliciranoj strukturi koja često pati od problema paralize odlučivanja i izgleda kao da se ni jedna bitnija odluka ne može kompromisno dogovoriti kao zajedničko stajalište te to stvara dojam nestabilnosti i vjerojatne propasti projekta, EU ustvari od krize ostvaruje dobre ekonomske rezultate.

Naravno, pojam "dobri ekonomski rezultati" je širok i sigurno se može pronaći primjer koji govori suprotno, ali izgleda da se EU trenutno nalazi u fazi ekonomske stabilizacije i pokušaja balansiranja između ekonomije bazirane na potrošnji i ekonomije bazirane na proizvodnji. Zaista je neintuitivno da je poslije velike krize u Grčkoj i ostalih prezaduženim država članicama, pozivanja na propast zajedničke valute, Brexita, problema s Ukrajinom, EU postala gospodarski jača nego prije. Ali ipak postoje solidni temelji za tu tvrdnju.

Iako je EU prije krize imala deficit vanjskotrgovinske bilance, tj. više je uvozila nego izvozila, a taj deficit je rastao sve do krize, ipak od 2013. EU ostvaruje blagi suficit. EU je postala neto izvoznik, što se nije dogodilo desetljećima. Već pet godina blago pozitivne trgovinske bilance dokazuje da se ne radi o slučajnosti.




Najveći trgovinski partneri su SAD i Kina, s time da EU više izvozi u SAD nego uvozi a za Kinu vrijedi obratno. Zanimljivo je za primijetiti da je treći trgovinski partner EU Švicarska, površinom mala država. Švicarska je članica EFTA, Europske trgovinske zone, skupa s Norveškom, Lihtenštajnom i Islandom te sa zemljama EU trguje po praktički istim uvjetima kao druge članice EU.

Četvrti trgovinski partner je Rusija, s kojom EU ostvaruje deficit u trgovinskoj razmjerni i to samo zbog uvoza nafte i plina. O tom uvozu ovisi energetska stabilnost velikog broja EU zemalja, te tu činjenicu Rusija često koristi kao političko-ekonomsko oružje. Rast cijene plina iz Rusije, ili uvoz skupljih sirovina s drugih tržišta, može se negativno odraziti na cjelokupnu ekonomiju EU. To je glavni razlog zbog kojega EU nije voljna slijediti SAD u zaoštravanju odnosa s Rusijom, što je SAD-u lako jer ne ovisi o energentima iz Rusije kao EU.

Turska i Japan su sljedeći trgovinski partneri, a iza njih dolazi još jedna zemlja koja je EU izvor nafte i plina, Norveška.

Izuzev Rusije i Norveške, EU većinom trguje strojevima i prijevoznim sredstvima s drugim razvijenim državama svijeta. Kina je specifična situacija jer se samom svojom veličinom nameće kao jedna od glavnih ekonomskih sila, a zbog slabog unutarnjeg tržišta tu svoju veličinu pokazuje kroz izvoz.



Gledajući podatke o doprinosu različitih komponenata potrošnje rastu nominalnog BDP-a, može se primijetiti da od prvog kvartala 2010. počinje stabilizacije državne potrošnje. Za razliku od razdoblja prije krize, kada je državna potrošnja stalno rasla i time umjetno podizala rast BDP-a, razdoblje od prvog kvartala 2010. ima puno manje izražen doprinos državne potrošnje BDP-u, a čak je u pojedinim kvartalima bio negativan.

Međutim, ne može se govoriti o tome da je državna potrošnja radikalno smanjivana, ona je samo stabilizirana na istoj razini na kojoj je bila tj. zaustavljen je njen rast. EU je prije krize ostvarivala veće stope rasta nominalnog BDP-a i to na temelju rasta državne i osobne potrošnje. Rast osobne potrošnje se još nije vratio na razine koje je dostizao prije 2009.

Također je vidljiva i slabija potrošnja nefinancijskih poslovnih subjekata. Jedina komponenta rasta nominalnog BDP-a koja je snažnija prije krize je neto izvoz, jer EU prvi put u nekoliko desetljeća više izvozi nego uvozi.

Doprinos potrošnje po sektoru na rast nominalnog BDP-a u Eurozoni:


Što se ustvari dogodilo?

Ne mogu se izvlačiti sveobuhvatni zaključci bez dubljeg ulaženja u materiju, ali izgleda da je EU postala malo manje nalik na SAD, koji svoje gospodarstvo bazira na rastu potrošnje i unutrašnjem tržištu, a malo više nalik na Kinu koja svoje gospodarstvo bazira na izvozu. Gospodarstvo EU prije krize je puno više nalikovalo na blažu varijantu gospodarstva SAD-a, s negativnom trgovinskom bilancom i potrošnjom kao izvorom gospodarskog rasta.

SAD je izašao iz krize puno prije EU jer se samo vratio na stari način funkcioniranja, bez bitnih strukturnih promjena. Ustvari je SAD za izlazak iz krize koristio keynezijansku protucikličku politiku podizanja državne potrošnje. EU je pak krenula težim putem proračunske štednje i time dijelom promijenila izvore rasta nominalnog BDP-a, smanjujući komponente osobne i državne potrošnje kao izvora rasta i uvodeći komponentu neto pozitivnog izvoza kao izvoza rasta BDP-a.

Prije krize su SAD i EU bili neto uvoznici a Kina neto izvoznik, a poslije krize su Kina i EU neto izvoznici a SAD je ostao veliki neto uvoznik. Trgovinski suficit EU je relativno nizak i ne može ga se uspoređivati s izvozom Kine, jer EU, za razliku od Kine, ima razvijeno unutarnje tržište i visoku potrošnju dok Kina zbog nedostatka dovoljno velikog unutrašnjeg tržišta mora biti dominantno izvozno orijentirana.

Ali ipak se radi o velikom makroekonomskom pomaku s dalekosežnim posljedicama, ne samo po pitanju budućih ekonomskih politika, nego i geopolitički. SAD je ostao sam kao svjetski kupac i kao takav je dobio dodatne argumente i pregovaračku moć za ponovno pregovaranje oko trgovinskih sporazuma. U modernoj ekonomiji ipak potrošač ima veću pregovaračku moć i izgleda da Trumpova administracija to pokušava iskoristiti.

Ipak, treba imati na umu da to nikako ne znači da je SAD isključivo potrošač, a ne proizvođač, jer još uvijek proizvodi najveću godišnju vrijednost industrijske proizvodnje. Industrija SAD-a nije oslabila, samo joj nije potrebno vanjsko tržište zbog jakog unutarnjeg tržišta.

EU trenutno balansira između unutrašnje potrošnje i izvoza te ne predstavlja toliko veliku prijetnju SAD-u kao Kina koja zbog nedostatka unutrašnjeg tržišta preplavljuje svijet svojim proizvodima. Kako će se to odraziti na geopolitička kretanja, još treba vidjeti.


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.