U Dnevniku Nove TV jučer je gostovala ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, a novinarka je pokazala nevjerojatnu nepripremljenost za intervju. Tako joj je doslovno postavila pitanje "Kad će Hrvatska biti kao Finska?". Ako uzmemo u obzir da je Finska imala skoro 100 godina slobodnotržišni kapitalizam, onda je odgovor jasan - kad se odlučimo na korjenite reforme, od tog trenutka za 100 godina.

Finska ima jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sustava i po tome je poznata u svijetu, ali zadnjih 10 godina Finska pokazuje sve gore rezultate, tako je na PISA testovima pala na drugo mjesto u Europi - iza Estonije.

Ostaje nejasno zašto su hrvatski mediji zapeli za Finsku koju očito ne možemo stići jer je riječ o vrlo bogatoj zemlji, a izbjegavaju Estoniju koja je bila ispod razine Hrvatske, da bi nas prestigla i došla na europski vrh, barem u efikasnosti obrazovanja. Od Estonaca bismo mogli i trebali učiti jer oni su prošli onaj put gospodarskih i društvenih reformi koji je Hrvatska pokušala izbjeći, ali neminovno nas očekuje.

Zatim je novinarka Nove ustvrdila da "Finska cijeni i dobro plaća svoje učitelje" (a Hrvatska ne).

Da vidimo. Prosječna učiteljska plaća u Finskoj je oko 2850 eura, što je ispod finskog prosjeka i čak ispod prosjeka razvijenih zemalja. Za usporedbu, prosječna učiteljska plaća u Švicarskoj je preko 4500 eura neto, što je na razini švicarskog prosjeka. Finska država ulaže u školstvo po djetetu 30 posto manje od SAD-a.

Prosječna učiteljska plaća u Estoniji je 760 eura neto (najavili su da će je ove godine podići). To je uvjerljivo najslabija plaća učitelja među zemljama OECD-a. Dakle učitelji sa 760 eura ostvarili su bolje rezultate od finskih učitelja s 4 puta boljom plaćom i od švicarskih učitelja sa 6 puta boljom plaćom. Estonski učitelji su do ove godine imali otprilike jednaku plaću kao hrvatski, ali Estonci imaju daleko bolje rezultate.

Drugi način mjerenja "vrednovanja" učiteljskog rada je usporedba visine učiteljskog primanja s BDP-om po stanovniku. Po tom kriteriju učitelji su najcjenjeniji u zemljama trećeg svijeta - Etiopiji gdje je učiteljska plaća 7 puta veća od bdp-a per capita i Nigeriji gdje učiteljska plaća iznosi 5 × bdp per capita. Ispada da Estonija, Mađarska i Slovačka najmanje cijene svoje učitelje, a Hrvatska ispada bolja od Finske (u ovom istraživanju Hrvatska nije ušla u obzir, ali znamo da je učiteljska plaća u Hrvatskoj 40% bdp-a per capita, što je bolje od finskog rezultata).

Dakle, ispada da Hrvatska cijeni svoje učitelje barem na razini Finske, ali to očito nema nikakav utjecaj na kvalitetu obrazovanja.

Centar za globalni razvoj zaključuje da visina primanja nastavnika nema utjecaj na kvalitetu ni efikasnost obrazovanja, ali je potrebno naći način da se kvalitetne učitelje nagrađuje i potiče na još bolji rad. Znači, treba nam sustav koji će prepoznati učitelje koji rade svoj posao bolje od drugih i koji će njih adekvatno platiti. Da bi se moglo bolje financirati obrazovanje, cijelo društvo mora postati bogatije, a to je nemoguće bez provedbe gospodarskih reformi.