Faktograf: ni F od fakta

FOTO: Faktograf.hr
2.8.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3
Više od istog autora
Što će nam uopće sloboda govora?
Nima Sanandaji: 'Bliski istok je kolijevka slobodnotržišne ekonomije i kapitalizma'
Tko ima prava i na što: Kad zakon postane nemoralan, otpor postaje dužnost
Europski parlament opet će glasati o prijedlogu cenzuriranja interneta. Evo što trebate znati...
Nakon mlijeka napao na kruh: Tolušiću baš smetaju povoljne cijene
U Švedskoj ljevica razumije osnove ekonomije, zašto naši nikako ne shvaćaju?
Kujundžić opet mulja: Dodatno oporezivanje piva NEĆE spasiti zdravstveni sustav
Nemojte se čuditi Milinovićevim zahtjevima, tako funkcionira naša politika
Dalićkin poučak
Sever će morati prihvatiti da radnik i poslodavac nisu sukobljene strane
Je li ovo najgluplji argument za uvođenje licenciranja?
Peđa, prijatelju, razgovarajmo!
Kako je kontrola govora radi ʼzaštite nemoćnihʼ postala sredstvo cenzure i verbalnog delikta
Namet kao sredstvo uvođenja reda u brvnari
Preporučeno za vas
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane

Faktograf: ni F od fakta

Na hrvatskoj sceni se pojavio portal koji pokušava glumiti portale koji dolaze sa Zapada čiji je zadatak činjenično provjeriti točnost izjava koje se svakodnevno plasiraju u javni prostor. Faktograf, usprkos implikaciji u svom imenu da će govoriti o činjenicama, stvarima koje se objektivno mogu nepobitno i neupitno uspostaviti, zaudara po teškoj truleži i političkoj pristranosti.

U svom nedavnom članku, navedeni portal napada Uber zbog njihovog “manifesta” te ih proziva da krše zakone. Samu upitnost moralnosti zakona koji služe da klijentelistički čuvaju pojedine skupine ljudi te im daju monopolistički položaj, ali i moralnu dužnost slijediti takve oportune zakone, već sam objasnio u svom prethodnom članku.

I tako je portal koji je predan analizi činjenica "zabunom" zaboravio spomenuti neke činjenice.

Članak na Faktografu počinje tezom da Uber krši zakone, gdje navode primjere drugih zemalja, izjavu njihovog osnivača, a koju zaključuju s odgovorom “da”. Samo zlonamjerna ili neupućena osoba može na ovaj način formirati pitanje. Prvo, zakoni (ljudski) nisu objektivna mjerila koja su svugdje ista. Svaka zemlja ima svoje zakone. I dok se mnogi zakoni poklapaju (ne smije se krasti, ne smije se ubijati...), i dalje postoje značajne razlike između pojedinih država. Primjerice, dozvoljenost Uber platforme. Na pitanje: “Krši li Uber zakone” se odgovara protupitanjem: “Čije zakone?”. Hrvatska nije niti Bugarska niti Danska niti Kina, ali niti Sjeverni teritorij Australije. Implicirati da zbog zakona pojedinih zemalja koje su drugačije regulirale pojedinu djelatnost ta ista djelatnost mora biti protuzakonita i u Hrvatskoj, notorno je izazivanje zablude kod čitatelja.

Druga teza o nelegalnosti djelovanja dolazi kroz dvodijelni članak u kojem se esejski objašnjava zašto Uber nije legalan. Referencu koju povlače dolazi iz Harvard Business Reviewa, zaista uglednog izvora. S tim rečenim, da su se potrudili samo pročitati navedeni članak, primijetili bi da u podnaslovu “Uber’s Fundamental Illegality” (Uberova temeljna nezakonitost) ne stoji niti jedan razlog zašto je nelegalan. Nema poziva niti na jedno načelo, odredbu, zakon, stavak. Ništa. Čak se niti ne odnosi na Hrvatsku nego na njihovu praksu u SAD-u koji ima drugačije zakone. Čitav taj paragraf govori o Uberovom nastanku, njegovoj prednosti nad konkurencijom, njegovoj borbi s lokalnim vlastima (pazi iznenađenja, lokalni šerifi i drugdje u svijetu žele reketariti poslove), ali i o tome kako bi takvu tehnologiju također i konkurencija mogla uskoro razviti. E pa mogla bi, ali nije.

Ima poslovica koja kaže: “Tko gubi, ima se pravo ljutiti.” Ne vidim kako bi ta ljutnja ipak opravdala pravno djelovanje, a još manje zabranu.

Ono što Faktograf pokušava istaknuti je da postoji pravna nedorečenost u nekim poljima. Nedorečenost znači da ne postoje zakoni koji reguliraju određenu aktivnost ili ponašanje. Temelj svake zdrave i normalne demokracije je načelo odnosa države i pojedinca prema zakonima koje kaže: Pojedincu je dozvoljeno sve što nije izrijekom zabranjeno, a državi je dozvoljeno samo ono što je izrijekom dopušteno. To je građanima dalo slobode koje danas uživaju, a tiranima oduzelo vlast i arbitrarnost u djelovanju.

Faktograf bi prvi trebao znati cijeniti takav princip. No, što to znači za Uber ili taksi? Taksi je aktivnost koja je jasno definirana zakonom. Postoje neka preklapanja, neki zakoni više puta reguliraju istu stvar na različite načine koji mogu proturiječiti jedan drugome. Ali to znači da onda jedan zakon ne vrijedi. Činjenica je da  vozači koji voze pomoću Uber platforme koriste drugačiji pravni model. Onaj koji je zakonit. On je sličan taksi uslugama. Ali nije isti. Slično je napisati članak pun laži i članak pun poluistina. Ali nije isto. Poluistine se teško osporavaju i stvaraju zablude zbog selektivnog iznošenja činjenica.

Tek kao opasku ću napomenuti da mi je promaklo shvatiti kako se analiza nečijeg ponašanja koje se karakterizira kao “divljačko” može smatrati objektivnim i činjeničnom. No, to je samo mala kap u moru subjektivnih doživljaja koji nisu činjenice.

Ipak, prave neistine tek dolaze.

Najprije korištenje pojma nelojalne konkurencije. To je pojam koji se posljednjih godina stalno mota po javnom prostoru, ali rijetki razumiju što on ustvari znači. Ukratko, nelojalna konkurencija je situacija u kojoj jedan od konkurenata, kroz nepoštivanje zakona, ostvaruje značajnu prednost pred drugima. Problem predstavljanja ovog problema kao nelojalne konkurencije je u evidentnom Faktografovom nerazumijevanju temeljnih pojmova. Nelojalna konkurencija bi bila kada bi vozači, koji koriste Uber platformu, vozili kroz trake koje su rezervirane za taksiste, stajali na stajalištima za taksiste i sve ostale stvari koje su rezervirane isključivo za taksiste, ali bez pridržavanja pravila o toj usluzi. Ti vozači to ne rade. Oni u prometu sudjeluju kao najobičnije vozilo. Oni ne poznaju grad, treba im GPS. Oni ne smiju voziti po povlaštenim područjima, voze se kroz gužvu kao i ostali. Oni nemaju visoko obrazovanje po pitanju vožnje i zato ne nude jednaku kvalitetu za putnika (tko ne vidi sarkazam u ovoj rečenici, sam si je kriv).

Nelojalna konkurencija, s druge strane, je kada pojedina skupina ljudi okupira javni prostor, onemogući građanima normalan promet, silom i napadima pokušava isključiti konkurenciju, lobira političarima da se konkurencija zabrani, a ipak kao organizacija prolazi nekažnjeno, dok njezini članovi dobivaju lagane packe po prstima u obliku prekršajnih prijava jer su politički slizani s vladajućima. Zvuči li vam poznato?

Najneistinitija teza ovog članka, obmanjujuća preko svake mjere pristojnosti, je teza da Uber ne plaća porez. Dragi čitatelju, pokušajte ovo zamisliti. Uber, trgovačko društvo koje se bavi izradom aplikacije, izbjegava plaćanje poreza u nekoj državi koja ima vojsku, policiju, suce, inspektore i ostale, čije je neplaćanje poreza poznato, a usprkos tome direktori i zaposlenici rade i žive normalne živote, baš ovdje, među vama. Uber evidentno nije pod skutama vlasti, za razliku od njegovih konkurenata, pa nije za očekivati da mu vlast prikriva porezni dug kao što je to bilo na primjer u slučaju Agrokora. Koja normalna osoba može podržavati tezu da Uber radi nešto nelegalno poput neplaćanja poreza, a ne snosi kaznu?

Istina je da Uber, kao i sve druge strane kompanije, vrlo vjerojatno prebacuje dio dobiti kako bi smanjio poreznu osnovicu. Ali to je po zakonu. Tako je zakon oblikovan. Tvrditi da je takvo ponašanje protuzakonito je potpuna neistina.

Faktograf je očito upoznat s Uberovom poslovnom praksom do samih detalja. Nažalost, iz ovoga što smo vidjeli, upitno je koliki je dio izostavio. Sadržaj članka je manjkav i navijački. Istina se selektivno iznosi tada kada je pogodno. Poslovni modeli se analiziraju na razini srednjoškolskog razumijevanja predmeta “Politika i gospodarstvo”. Na kraju se zaključuje da Harvardova publikacija nije “komunjarska ni antitržišna niti nazadnjačka”. Vrijednosne kategorije poput “truo do srži” nisu nešto čime bi se trebali razbacivati. Žao mi je što je ime “Faktograf” potrošeno na tako subjektivan portal.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: