Sudac pita Fatu:
– Fato, uporno tvrdite da Vas je Suljo silovao stojećki, a Vi ste od njega viši za glavu. Kako je to moguće?!
– Pa, gospon sudac, ja sam malo čučnula.

Taj me glupav vic o konsenzualnom "silovanju" nedvosmisleno podsjetio na sexting koji se ovaj tjedan, naočigled odraslih, djece i svih koji imaju pristup društvenim mrežama, odvio između Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu i aktivističke Facebook stranice "Seksizam naš svagdašnji". Sexting je bio konsenzualan, vulgaran, na sreću kratak i virtualno se trpanje završilo čučavcem u kojem je jedan od aktera primio svaki pokvareni centimetar koji je drugi imao za ponuditi. Zatim je javno tijelo neovisnih arbitara ocjenjivalo čin i u postupku, prirodno, ostalo zatečeno očiglednom diskrepancijom između volje i prisile koja se, u odnosu davatelja i primatelja, dovela u pitanje.

Nakon što su se ispitali svi dostupni podaci, bilo je jasnije tko trpa, a tko je nagužen. Olakotna okolnost u procesu bila je ta što se Fata Filozofskog fakulteta pred "silovateljem" naguzila dobrovoljno.

Za neupućene, koje su virtualne putešestvije odvele u neke druge baruštine, "Seksizam naš svagdašnji" je entuzijastična feministička platformica na kojoj se svakodnevno objavljuje sadržaj iz javnog života koje administratorice i, nadam se, pokoji woke administrator, vide kao sporne, problematične, seksističke i šovinističke.

Kako se nominalno implicira u naslovu stranice, "seksizam je svagdašnji" poput kruha, on se, dakle, svakodnevno konzumira, no, za razliku od kruha, nije dobrodošao ni poželjan, dapače siti/site smo ga, a ne gladni/gladne. Dopustit ćete ovo marginalno mensplejnanje jednog trećerazrednog novinara, no sve se čini da je tim vodama krstarila struja svijesti (bijesti?) adminki i, nadam se, pokojeg woke admina, kada su proizveli taj ironičan, duhoviti obrat s kruhom i, u situaciji proporcionalno nesvagdašnjoj od svagdašnjeg seksizma, uspjeli, suprotno svim koeficijentima, kladarama i baštini, amenovati nekakvu zajebanciju, a kamoli zajebanciju na vlastiti trošak.

Da je to rijedak paranormalni fenomen koji neće naći uporišta u tradiciji znalo se odmah, pa kako je onda stranica koju drže grogirane komesarke nastavila privlačiti korisnike koji vole dobru zajebanciju, koji tamo revno skrolaju i otkidaju na dobre forice? Nehotično, spontano, onako kako je u komediji neizbježno.

Na primjer, ovaj je tjedan na stranicama Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dakle nekakvom akademskom vrelu institucije, prvo objavljen vic koji ide: "Dolazi filovana paprika u policijsku postaju i kaže: Dobar dan, prijavila bih jedno FILOVANJE!". Vic je objavljen u kontekstu nekakve community management dosjetke, "smiješne strane fakulteta" ili što već.

Komunalne službe za feminističku i, izgledno, vegansku higijenu "Seksizma našeg svagdašnjeg" na to su načisto popizdile, jer em što vic latentno aludira na silovanje, u priču uvodi i paprike koje, s jedne strane poistovjećuje sa ženama, a s druge ih puni mljevenim.

Kako se govna sjedeći ne trpe, vic su skrinšotale pa u histerično neuravnoteženom raspoloženju zauzele tipkovnicu, istipkale brzinski džak riječi kojom Fatu upozoravaju "na svaku petu ženu koja doživi silovanje" (?) i, pretpostavljam, sjele i čekale da, kako je red, i Fata skine gaće. Fati nije dugo trebalo, tek se sitno nećkala, za fol navlačila šorc, a onda je naposljetku, kada je prilika prijetila da iščezne, preko službenog profila Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu napisala: "Post je uklonjen i nije imao nikakvu namjeru nekoga uvrijediti ili povrijediti nečije osjećaje. Vicevi su autorstvo studenata Filozofskog fakulteta. Ispričavamo se."

Od ovog tjedna, to je moj najdraži vic o silovanju.

No, ne tek iz razloga samog čina, silovitog i srčanog obljubljivanja Fatine guzice koja je to kresanje na Filozofskom amenovala i pozdravila, već i zbog pillow talka koji je uslijedio.

"Ne osuđujemo humor, satiru ili pravo na slobodu govora. Osudile smo neprimjerenost ovakvog vica na stranicama ustanove kao što je Filozofski fakultet. Pozdravljamo brzo uklanjanje posta, kao i ispriku knjižnice i fakulteta", poručile su Fati kada je sve već bilo gotovo.

Da nema tog twista, tog narativnog zaokreta na kraju, vic bi bio korektan, no bojim se, utopljen u hrpetini viceva o silovanju koje sam, do sada, imao prilike čuti. No, ovako kada se o slobodi humora, satire i slobodi govora kao dobrodošlim kategorijama ispovijedaju nekakve dijagnoze što u filovanoj paprici vide permanentnu opasnost po ženu, a ujedno i krajnji domet vlastite tolerancije onda razumijete zašto se ovdje radi o vicu koji prelazi gabarite osrednje komedije i zašto je, konačno, stranica postala tako popularna i posjećena.

Tek kratkim skrolanjem po platformi daje vam se na znanje da je riječ o postmodernoj, dekonstruktivističkoj depresivnoj tropi koja nije u stanju da običan vic oslobodi ideologije, a u kojem je svaka, pa i najbanalnija zajebancija, podložna mutaciji najgore vrste. Dakle, nešto poput prometne nesreće koju niste u stanju prestati gledati. Ili čekića kojem sve izgleda kao čavao. Ili, konačno, novog puritanizma koji je skandaliziran filovanom paprikom.

Kada onda, dakle, žiri sastavljen od takvih humorista i komesara koji vic ne bi prepoznali ni da im filuje paprike, koji se napinje shvatiti da kod koji upravlja humorom nije stvaran, da humor nema stvarne posljedice, ali da pomaže u shvaćanju kontradikcija te stvarnosti, da služi kao prvoklasno otapalo fanatizma i zaustavlja nekrozu misli, da, u konačnici, žrtvu oslobađa uloge žrtve, i da se jednako izruguje i životu i smrti, kada, dakle, takvi, kliču i pozdravljaju humor, satiru i slobodu govora, jasno vam je, sada već, zašto je ovdje riječ o prvoklasnom vicu sa zaokretom.

Kao još jedan ekstra ulazak u Fatinu guzicu. Predobro.