Vijest o smrti komunističkog diktatora i bivšeg predsjednika Kube, Fidela Castra, koji je preminuo u 90. godini života, odjeknula je svijetom. Kako to obično biva kod komunističkih diktatora, većina svjetskih medija objavila je ovu vijest opisujući Castra kao revolucionara, borca itd. Iz nekog razloga potpuno se prešućuje kakve je stvari radio i koje su njegove zasluge. Zato sam potražio znanstvene radove i članke objavljene o režimu u Kubi tijekom proteklih 10-ak godina. Rezultati su, naravno, u totalnoj suprotnosti s onim u što nas mainstream mediji pokušavaju uvjeriti.

"Novinari često opisuju Fidela Castra i njegovu ekipu kao mlade idealiste koji su pobijedili korumpiranu tiraniju. Ali kad je Castro pobijedio 1959. godine, odmah je promijenio svoj odnos prema liberalima i demokratima, prekinuo veze kako bi se osobno postavio za vođu, a Kubu na put komunističke diktature", napisao je Ray Walser, viši politički analitičar za Latinsku Ameriku u zakladi Haritage u tekstu objavljenom na stranicama Muzeja komunizma.

"Iako je Castro obećao svome narodu demokratske izbore, oni nikada nisu održani. Slobodni mediji su došli pod vlast države, neovisnost sudstva je izgubljena. Kuba je postala totalitarna komunistička država. I aktualna vlada je samo nasljednica iste vlasti koja je silom postavljena u siječnju 1959. godine. Jedina politička stranka koja na Kubi nije zabranjena je Kubanska komunistička stranka (PCC)", piše Walser.

Američko Ministarstvo vanjskih poslova (State Department) u svome aktualnom tekstu o Kubi danas piše: "Kuba je autoritarna država koja rutinski koristi represivne metode protiv svakog unutarnjeg neposluha, prikuplja i odmah odgovara na svaki osjećaj prijetnje prema autoritetu. Te metode uključuju fizičko i elektroničko prisluškivanje, kao i ispitivanje kubanskih građana i stranaca. Stanje ljudskih prava na Kubi je i dalje siromašno budući da kubanska vlada ograničava fundametalne slobode, uključujući slobodu izražavanja i mirnog okupljanja."

Prema Muzeju komunizma broj žrtava kubanskog komunističkog režima od 1959. godine do danas iznosi 73.000. Međutim, profesor R.J. Rummel sa Sveučilišta na Havajima, specijalist za genocide, tvrdi da bi taj broj mogao biti i veći, čak do 141.000. Rummel objašnjava kako "nitko ne može sa sigurnošću utvrditi točan broj njihovih žrtava. Čak i kad bismo imali pristup komunističkim arhivima na Kubi, ne bismo znali njihov točan broj jer žrtve često nisu nigdje popisivali".


Foto: Latinamericanstudies.org

U "Crnoj knjizi komunizma" u izdanju Sveučilišta Harvard, navode kako je Raul Castro, mlađi Fidelov brat i aktualni predsjednik Kube, ponovno postavio vojni sud koji postaje glavno sudsko tijelo u toj zemlji. Odjel za sigurnost naziva se "Crveni Gestapo". To je skupina koja lovi sve neprijatelje režima i zatvara ih u koncentracijske logore u kojima su prisiljeni na rad. U jednom od takvih kampova, El Manbu, 1980-ih bilo je preko 3.000 ljudi koji su smatrani potencijalnom prijetnjom za društvo.