Odmah na početku da kažem, ponašanje dekana Vlatka Previšića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za svaku je osudu. Dakle, pozivanje zaštitara, zabrana studentskog plenuma...O tome sam rekao što mislim još u nedavnom tekstu na ovom blogu.

Međutim, sad kad je situacija eskalirala i stvari oko tog sukoba između dekana i studenata su se malo iskristalizirale, mislim da ni druga strana nije baš načisto sama sa sobom, a onda ni s javnošću koja je itekako upletena u cijelu priču. Sve se javnosti predstavlja, od strane naših mainstream medija, kao borba za studentska prava, protiv tobožnje klerikalizacije visokog školstva i diktature vladajućih struktura. No, je li uistinu tako?

Kad je izašao iznenađujuće dobar komentar Gorana Vojkovića na Index-u, naslovljen "Filozofski fakultet treba privatizirati", na Facebook stranici Akademska solidarnost koja je usko povezana s pobunom na FFZG-u taj su komentar odmah ismijali riječima: "Nakon Previšića i spajanja FF-a s KBF-om, javljaju se i drugi redikuli s jednako suludim idejama...".

Zato se postavlja pitanje - što zapravo pobunjeni studenti hoće? Ne sviđa im se ideja privatizacije, što znači da ne žele izbor, ne žele konkurenciju i bolju kvalitetu našeg visokog školstva koje je, prema najnovijem istraživanju, među najlošijima u svijetu.

Pobunjene studente, revolucionare, to ne zanima. Njihova je najveća briga to što će njihov fakultet imati suradnju s drugim fakultetom u sklopu istog sveučilišta, u srodnim predmetima. Žale se na samovolju dekana fakulteta i rektora sveučilišta, a ne bi ga privatizirali. Dragi studenti, kad je država vlasnik sveučilišta, onda država ima glavnu ulogu u upravljanju tom institucijom. A onaj tko je na vlasti - taj upravlja državom. Tako vam je to na državnom fakultetu. Što ste mislili? I što biste htjeli - da bude državno, ali da državna vlast nema ništa s tim? Da vi određujete dekana svojevoljno, a država da financira? Nema previše logike, morat ćete priznati.

Studenti koji se groze svake pomisli na privatno vlasništvo, konkurenciju i tržište zapravo su budući wannabe uhljebi. Koliko takvih još trebamo?

Sjećam se da su studenti istog fakulteta održavali prosvjede 2010. godine. Tada su bila u pitanju studentska prava. Nakon promjene vlasti 2011. studenti su utihnuli iako im, realno, nikakva prava nisu poboljšana. Nakon što je ljevica izgubila vlast, Filozofski fakultet opet diže pobunu. Nekako mi se čini, i da dobiju sve što žele, i da se zabrani svaka suradnja s bogoslovnim fakultetom, i da se postavi dekan kojeg oni izaberu - oni će se opet buniti.

Podsjećaju me na braniteljske udruge. I jedni i drugi dižu bune da ni sami ne znaju zašto niti imaju valjanog razloga, samo dok njihovi nisu na vlasti. Pritom, naravno, ne mislim na sve studente Filozofskog fakulteta, ali mi se čini da poveznica s politikom svakako postoji, barem u dijelu onih koji prosvjeduju. Zato sam siguran, pobune će se nastaviti, vjerojatno će im se pridružiti i drugovi s Fakulteta političkih znanosti, razloge će već naći, dok god se ne promijeni državna vlast.