Fiziokrati, merkantilisti i njihov utjecaj na današnju svjetsku politiku

14.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Fiziokrati, merkantilisti i njihov utjecaj na današnju svjetsku politiku

Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU stvorio je mnoge probleme, ali i prilike, i za jednu i za drugu stranu. Iako je prerano nagađati kakav će biti neto rezultat, tj. hoće li Brexit odvući UK u izolacionizam i protekcionizam te EU učiniti rigidnijom i centraliziranijom kao reakcija na odlazak jedne od zemalja koja je bila njen stup, ili će u UK pokrenuti val deregulacija i više tržišnih sloboda, a političari u EU će shvatiti da ne mogu stvarati centraliziranu i birokratiziranu tvorevinu nalik SSSR-u te napustiti ideju o stvaranju naddržave, još ostaje vidjeti. Ali određeni efekti su se već pojavili i usudim se reći da su veliki zaokret u odnosu na dosadašnje prakse.

Jedan od neposrednih efekata Brexita je pobjeda Emmanuela Macrona na predsjedničkim izborima u Francuskoj, kao kompromisnog rješenja umjerene desnice, liberala i umjerene ljevice da bi se spriječio dolazak Marine Le Pen, koju se percipiralo kao radikalnu desničarku, na tu poziciju. Ako je suditi po dosadašnjim Macronovim potezima koji idu u smjeru oslobađanja Francuske od povijesno čvrstog stiska socijalističkih politika, onda postoji nada da se nešto jako dobro izrodi iz cijele situacije oko Brexita.

Kao rezultat gubitka velikih novčanih sredstava zbog odlaska Velike Britanije, koja je bila neto uplatitelj u proračun EU, neki izdaci iz zajedničkog proračuna i fondova EU su se morali rezati, a na udaru se najviše našla Zajednička poljoprivredna politika EU i velike subvencije za poljoprivrednu proizvodnju. Francuska je zemlja vrlo orijentirana na poljoprivredu, gdje je poljoprivreda na neki način dio nacionalnog ponosa, a ujedno je najveći proizvođač poljoprivrednih proizvoda u EU i četvrti najveći izvoznik u svijetu. Ali Francuska ujedno prima i najveći iznos poticaja od EU za poljoprivredu, ili 9 milijardi od ukupno 58 milijardi namijenjenih za subvencioniranje poljoprivrede zemalja članica. Prema trenutnom proračunu EU 40% sredstava odlazi upravo za Zajedničku poljoprivrednu politiku, što znači da 40% proračuna EU odlazi na poticaje za poljoprivredne proizvođače, ali je taj novac neravnomjerno raspoređen te se 80% sredstava isplaćuje za samo 20% farmi.

Kao i sve protekcionističke politike, iako imaju dobru namjeru, krajnji rezultat se svodi na državno reguliranje ekonomije i biranje pobjednika na tržištu. Kako se sa slobodnotržišne strane može opravdati da 4/5 sredstava odlazi za samo 1/5 poljoprivrednika? Nikako, to je tipično državno upravljanje gospodarstvom i biranje pobjednika na tržištu, praktički nekoliko koraka do nacionalizacije.

Francuske vlasti su do sada branile poljoprivredne poticaje „do zadnjeg eura“, ali manjak u EU proračunu od 12 milijardi eura zbog izlaska Velike Britanije stvorio je veliku rupu i EU pod utjecajem tog smanjenja pokušava smanjiti izdatke, a poljoprivreda je logični korak jer su takve mjere poticanja poljoprivredne proizvodnje zastarjele. EU smatra da postoje veći prioriteti, kao što su obrana, sigurnost, migracijska politika i digitalne tehnologije, a poljoprivreda je relikt nekih prošlih vremena. Poticaju za poljoprivredu su čak bili uvjet Francuske za prihvaćanje jedinstvenog tržišta te su francuski političari praktički samostalno stvorili Zajedničku poljoprivrednu politiku još 1962. godine.

Zbog čega u Francuskoj postoji taj povijesni fetiš na poljoprivredu bez obzira koja politička opcija bila na vlasti? Zbog čega poljoprivrednici u Francusku imaju toliku moć i utjecaj na javne politike iako tek 7% radnika Francuske radi u poljoprivredi?

Da bi odgovorili na to pitanje trebamo se vratiti u prošlost, točnije u 18. stoljeće i ekonomsku teoriju koju su razvili tadašnji francuski ekonomisti pod nazivom fiziokratizam. Fiziokrati su vjerovali da sve bogatstvo proizlazi isključivo iz vrijednosti koja se stvori „iz zemlje“ tj. iz poljoprivrede i da taj način privređivanja treba biti iznimno cijenjen. U suštini se teorija oslanjala na to da se nova vrijednost može stvoriti samo poljoprivredom i da je samo tu vidljivo stvaranje novoga, a ne mijenjanje oblika bogatstva. Fiziokrati su na proizvodnju dobara i usluga gledali kao na iskorištavanje viškova vrijednosti nastalih agrarnom proizvodnjom jer je većina korištene energije nastala iz ljudskog ili životinjskog rada, a ta energija je dobivena konzumacijom hrane, stoga je sav višak energije i dodatna vrijednost u izvornom obliku stvorena u poljoprivredi.

Kontekst vremena je bio taj što su gospodarstva u to vrijeme bila sasvim agrarna, pa i ne čudi ovakav stav. Fiziokrati nisu cijenili gradove i gradski način života te su ih smatrali samo potrošačima, a idealan način života im je bio seoski.

Fiziokrati su zapravo u mnogočemu bili preteča prve moderne škole ekonomije, klasične škole, i mnogi njihovi stavovi su utjecali na kasniji razvoj ekonomske misli. Fiziokrati su smatrali da je osobni interes pokretački mehanizam ekonomije te da svaki pojedinac najbolje zna što može i želi raditi i proizvoditi. Shvaćali su da će svaka osoba najbolje i najintenzivnije raditi za sebe samog, iako zadovoljenje potreba jedne osobe ovisi o radu drugih, a sistem najbolje funkcionira kada sloboda u razmjeni dobara između više pojedinaca u kojoj svatko teži zadovoljenju vlastitih potreba. Prema fiziokratima trgovine barijere sprječavaju da ispune svoje potrebe i želje te su upravo fiziokrati ti koji su popularizirali izraz „laissez faire“. Fiziokrati su začetnici mnogih ekonomskih teorema koji se koriste još i danas, kao što su zakon opadajućih prinosa i jedna od prvih teorija kamata.

Bili su u principu suprotnost jednoj drugoj struji ekonomske misli iz tog vremena, merkantilizmu. Merkantilisti su smatrali da je svjetsko bogatstvo zadano i konačno, a jedini način na koji se država može obogatiti je trgovina i pribavljanje više plemenitih metala, zlata i srebra. Prema tome je jedina dobra trgovina izvoz, koji se treba poticati, i tako u zemlju unositi sve više plemenitih metala što povećava bogatstvo zemlje. Ta ideja merkantilista je u samoj svojoj srži preteča socijalističke ideje o „jednom kolaču“ i ideji da je redistribucija jedino što država može i mora raditi i da porast bogatstva jedne osobe automatski znači pad bogatstva druge osobe. U skladu s njihovim stavovima o trgovini i favoriziranju izvoza, favorizirali su ekonomski protekcionizam i uspostavljanje trgovinskih barijera na uvozne proizvode. Merkantilizam je bio popularan kod engleskih mislilaca, sve do dolaska „klasičara“ Adama Smitha, Jean-Baptiste Saya, Davida Ricarda, Thomasa Roberta Malthusa i Johna Stuarta Milla koji su uspostavili školu klasične političke ekonomije.

Fiziokratske ideje o osobno interesu i slobodnoj trgovini su uvelike utjecali na Adama Smitha, oca klasične političke ekonomije, koji se i upoznao s mnogim fiziokratima u Parizu te im je odao priznanje u svom kapitalnom djelu „Bogatstvo naroda“.

Tako su slijedom povijesnih događaja fiziokratske ideje o slobodnoj trgovini i osobnom interesu prešle u Veliku Britaniju, a merkantilističke ideje su iz Velike Britanije prešle u Francusku. Glavni razlog tomu je Francuska revolucija, koja je u većini svojih učinaka bila više proto-socijalistička nego liberalna, i time sušta suprotnost liberalnim revolucijama poput Slavne revolucije u Engleskoj (1688.-1689) i Američke revolucije (1765.-1783.). Jedini trag fiziokrata u Francuskoj je ostala njihova fiksacija na poljoprivrednu proizvodnju, a ta fiksacija se u društvu još intenzivirala zbog velikih nestašica hrane (što je ujedno bio i jedan od okidača Francuske revolucije) prije, tijekom, i poslije Francuske revolucije. Vidimo da se ta opsjednutost poljoprivredom proteže sve do današnjih vremena i da je ta opsjednutost bitno utjecala na nastanak i razvoj EU te time politike današnjice, kako u Francuskoj, tako i u cijeloj Uniji, a slijedom toga i velikom broju ostalih zemalja izvan EU koje su zbog tog utjecaja i kao odgovor na njega morale razvijati svoje protekcionističke poljoprivredne politike.

Poanta je da sadašnjost nije određena samo trenutnim politikama, idejama i problemima. Sadašnjost je određena prošlošću puno više nego mi to mislimo. Tko je mogao očekivati da će jedna ekonomska škola, koja je bila više preteča ekonomije kao znanosti nego prva prava škola ekonomske misli, toliko korjenito i dalekosežno djelovati na Francusku, EU i cijeli svijet sve do danas? Jednom usađene i popularizirane ideje dobiju svoj vlastiti put odvojen od samih idejnih začetnika te krucijalno djeluju na daljnji razvoj događaja na načine kojih ljudi nisu ni svjesni. Zbog toga valja biti svjestan da svi mi imamo odgovornost ne samo prema sadašnjosti nego i budućnosti, te da naši stavovi mogu imati povijesno dalekosežan utjecaj. Na kraju krajeva, tko je mogao predvidjeti da će ideje Karla Marxa tijekom vremena prouzrokovati smrt stotina milijuna ljudi? Povijest treba proučavati da bismo bili svjesni da će naše ideje iz sadašnjosti imati dalekosežne posljedice u budućnosti, a to valja shvatiti kao smisao, nadu, odgovornost, ali i upozorenje.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Vezano
Zlatno doba Nizozemske Republike: Kako je nastao srednji sloj u Europi
Država joj poslala porezni zahtjev na grob
Odbijanjem da prekrije lice u Libanonu, Le Pen pokazala svoje licemjerje
FEE: Top 6 razloga zašto bi Le Pen bila loša predsjednica
Le Pen nije najgora kandidatkinja: Ovaj lik bi uveo porez od 100%
Francuzi rekli NE nacionalizmu, DA slobodnom tržištu
Dan kada su seksualne radnice okupirale crkvu i izborile se za prava
Macron zbog rezova pao u anketama pa nacionalizirao brodogradilište da se spasi
Macron odlučan da provede reformu rada: Donosimo 5 ključnih promjena koje će razljutiti sindikate
Macron je bio za dekriminalizaciju kanabisa...a onda je postao predsjednik
Macron - revolucija o kojoj Hrvati ne smiju ništa znati
The Economist izabrao Francusku za zemlju godine, evo zašto
Francuska više neće biti glavni zagovaratelj poljoprivrednih poticaja
Macron najavio novu seriju reformi: ʼOva država troši lude količine love na socijalne programeʼ
Možda smo cijelo vrijeme pogrešno percipirali podjelu unutar EU. Postoji i treća strana...
Macron je zbog Pariškog sporazuma ugrozio provedbu reformi javnog sektora i tržišta rada
ʼŽuti prsluciʼ nisu nikakvi revolucionari nego ekstremistička rulja, a Macron je postupio državnički
Kako francuska opsjednutost poljoprivredom utječe na francusko gospodarstvo, EU i puno šire
Macron i njegova stranka izbjegavaju riječ ʼliberaliʼ i za to imaju dobar razlog...
Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza odgovora onih koji su bili voljni da odgovore na pitanja Liberala

[ANKETA] EU izbori: Za koga ćete glasati?

Ljudska prava

PIŠE: TOMISLAV STIPIĆ

Kako je jedan vrsni pisac zaradio hrpu uvreda i prijetnji samo zbog jedne alegorije

Slobodni pisci jamac su slobodne Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prvo im je smetao uvoz, a sad im smeta i izvoz. Jesu li oni uopće svjesni koliko je međunarodna trgovina bitna za svako gospodarstvo, pa tako i hrvatsko?

Zašto, pobogu, nekim ljudima smeta trgovinski sporazum o slobodnom izvozu?

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stariji od 65 godina šire čak 7 puta više lažnih vijesti nego mladi. Ništa ne korelira sa širenjem dezinformacija tako dobro kao dob.

Istraživanje otkrilo: Što ste stariji, veće su šanse da ćete pasti na lažne vijesti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokazalo se da Beljak ne zna ni što se proizvodi i izvozi iz njegovog grada, a on je gradonačelnik.

Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kandidat Mosta za EU parlament Ivan Prskalo tvrdi jedno, a njegova kolegica s liste Ines Strenja sasvim drugo.

[ANKETA] Kojem Mostu vjerujete?

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji su pet godina ponavljali priču kako pčele izumiru, a cijelo to vrijeme broj pčela u svijetu se povećavao.

Mit o izumiranju pčela (a u zadnje vrijeme i ostalih kukaca)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

SDP-ov 'James Bond' ukrao je Varteksov slogan bez pitanja i koristi ga u svojoj političkoj kampanji, ali to čak nije najgore u ovoj priči...

Je li Maras zaboravio kako se odnosio prema Bakiću dok je bio ministar?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovi ljudi su najzaslužniji za ovakav uspjeh hrvatske brodogradnje i još traže od države da nastavi s istim modelom kao i dosad.

Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više nije moguće ni izraziti saučešće s obiteljima stradalih u terorističkom napadu, a da vas nakon toga ne napadnu horde SJW-a ove ili one boje - jer niste izabrali najbolju riječ.

Hrvatski konzervativci optužuju Obamu i Clinton za vrijeđanje kršćana. Koliko njihove optužbe imaju smisla?

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Predsjednik popularne američke zaklade za ekonomsku edukaciju posjetio je Dubrovnik i objavio tekst o njegovoj bogatoj povijesti.

Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe

Društvo

PIŠE: RONALD BAILEY

Trendovi u planiranju obitelji, rastu realnog dohotka, padu realnih cijena energenata, pošumljavanje i poljoprivreda

Dan planeta Zemlje: 5 razloga za slavlje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: