Često me ljudi pitaju da im preporučim neku dobru literaturu iz koje bi naučili osnove ekonomije. U tom smislu, ovo je vrlo korisna zbirka. Autor, Frederic Bastiat, bio je francuski novinar, ekonomist i političar u prvoj polovini 19. stoljeća, ali većina njegovih eseja jednako je aktualna i danas.

Bastiat je bio jako aktivan u borbi za slobodu, osobito za slobodnu trgovinu, zbog čega je trpio prijezir tadašnje francuske aristokracije koja je pokušavala što više zaštititi svoj položaj na tržištu kroz zakone. Svoj život je posvetio razbijanju njihovih mitova i laži. Neko vrijeme je bio zastupnik u parlamentu, pa i član Odbora za financije, ali uvijek je bio u oporbi.

Uz to je putovao po cijeloj Francuskoj i održavao skupove u birtijama i gostionicama gdje je podučavao radnike, "običan puk", o osnovama ekonomije i učio ih kako ih vlada i bogati varaju kroz zakone. Na jednom takvom putovanju se razbolio od tuberkuloze, što će ga koštati prerane smrti. Dok je morao mirovati, u posljednjoj godini života, napisao je svoju najvažniju knjigu "Zakon". O njoj ćemo više pisati jednom drugom prilikom, ovaj put predstavljamo zbirku njegovih lekcija u kojima je pobijao općeprihvaćene mitove i predrasude.

Zbirka eseja "Ono što se vidi i ono što se ne vidi" originalno je objavljena 1849. i 1850. godine, u nastavcima, u njegovom časopisu "Slobodna trgovina" koji je izlazio tjedno i bavio se gospodarstvom i ekonomskom politikom. Kasnije su u mnogim zemljama te lekcije prevedene i objavljene u obliku knjige. Ovdje na Liberalu imate na jednom mjestu prijevod na hrvatski.

Riječ je o lekcijama koje objašnjavaju na jednostavan i lako shvatljiv način različite probleme. Kao što sam naslov kaže, Bastiat se potrudio prikazati neželjene posljedice ili skrivene troškove koji nastaju kod različitih ekonomskih mjera. Ono što je vidljivo - to je ono što ljudi lako mogu pretpostaviti i odmah primijetiti, to su dobre namjere kojima se političari služe kad predstavljaju neku političku mjeru. Ono što nije vidljivo ili, kako je Bastiat rekao, što se mora umom spoznati, to je druga strana tih mjera i neželjene posljedice koje moraju nastati kao nuspojave istih mjera. Bitno je to shvatiti i uzeti u obzir oboje - i ono što je vidljivo i ono što nije vidljivo, kad se odlučuje o politikama.

Posebno je bitno da građani, kao glasači u demokraciji, budu svjesni obje strane - i onoga vidljivog, i onog nevidljivog. Inače će, opet Bastiat upozorava, biti prevareni.

Trebam još napomenuti da ovdje nisu sve njegove lekcije iz te zbirke, samo one koje su relevantne i danas. Vidjet ćete, što je također zanimljivo, da mnogi problemi i argumenti protiv kojih se Bastiat borio tada, prije 175 godina, postoje i danas u vrlo sličnom ili čak istom obliku. Predrasude prema ekonomskoj problematici ostale su iste, tako da je i njegova briljantna argumentacija jednako vrijedna i sada.

U nekim slučajevima, poput one lekcije u kojoj govori o strojevima, danas se vrlo slično događa s umjetnom inteligencijom i automatizacijom rada - u njegovo vrijeme prevladavao je strah od strojeva i kako će oni uništiti radna mjesta baš kao što sada prevladava sličan strah zbog umjetne inteligencije i robota. Njegova argumentacija u tom slučaju je primjenjiva i na današnje vrijeme.

Povijesni kontekst u kojem je Bastiat živio i način na koji je prikupljao podatke, dolazio do saznanja i kako je to sve opisivao u svojim esejima, također mogu biti zanimljivi onima koje zanima povijest. U svakom slučaju, ovo je dobar vodič u uvod u ekonomiju i ekonomsku politiku, razbijanje klasičnih mitova i predrasuda.

1. Zabluda razbijenog prozora

Jeste li svjedočili bijesu dobrog buržuja Jacquesa Bonhommea kada je njegov zločesti sin razbio prozor? Ako ste svjedočili ovom prizoru, sigurno ste primijetili da svi promatrači, makar ih bilo i tridesetak, kao da su se složili da nesretnom vlasniku pruže ovu jedinstvenu utjehu: "Iz svega lošega proizlazi nešto dobro. Ovakve nesreće pokreću proizvodnju. Svi moraju od nečeg živjeti. Što bi se dogodilo sa staklarima da se nijedno prozorsko staklo nikad ne razbije?".

Iza ove utješne poslovice krije se cijela jedna teorija koja se može pobiti na ovom vrlo jednostavnom primjeru, budući da je potpuno ista kao ona koja, nažalost, upravlja većinom naših gospodarskih institucija...
ČITAJ DALJE

2. Otpuštanje vojnih službenika

Za naciju vrijede ista pravila kao i za jednog čovjeka. Kada nacija želi steći ekonomsku korist ili nešto slično, na njoj je da vidi je li to vrijedno troška. Za naciju, sigurnost je najveće bogatstvo. Ako radi toga treba unovačiti 100.000 ljudi za trošak od 100 milijuna franaka, nemam što prigovoriti.

Neka nitko ne shvati moju tezu krivo.

Zamislite da zastupnik predloži otpuštanje 100.000 vojnika kako bi država vratila poreznim obveznicima 100 milijuna franaka...
ČITAJ DALJE

3. Porez kao poticaj gospodarstva

Jeste li ikada čuli sljedeću izjavu:

"Porezi su najbolja investicija; oni su životvorna rosa. Pogledajte samo koliko se obitelji hrani od poreza; kako njihov ricochet ili protok utječe na industriju; to je preko svake mjere, to je život."

Kako bih se borio protiv ove doktrine, dužan sam ponoviti prethodne argumente. Politička ekonomija dobro zna da njezini argumenti nisu dovoljno zabavni da bi ljudi o njima rekli: Repetita placen (Ponavljanje je ugodno). Zbog toga je, poput Basilea, posložila poslovicu kako njoj odgovara: Repetita docent (Ponavljanje uči)...
ČITAJ DALJE

4. Kultura i umjetnost

Treba li država subvencionirati umjetnost? Svakako postoje argumenti i za i protiv...
ČITAJ DALJE

5. Javni radovi

Savršeno je normalno da država, nakon što se uvjerila da će veliki pothvat biti od koristi zajednici, izvrši javne radove korištenjem sredstava prikupljenih oporezivanjem. Ali moram priznati da gubim strpljenje kada čujem sljedeću očiglednu ekonomsku pogrešku: "Što više javnih radova, to će više biti novih radnih mjesta za radnike."...
ČITAJ DALJE

6. Posrednici

Društvo je skup usluga koje ljudi jedni drugima pružaju, bilo prisilno ili dobrovoljno, tj. javnih usluga i privatnih usluga.

Javne usluge, nametnute i regulirane zakonom, koje nije uvijek lako promijeniti kada bi to bilo uputno, mogu uz pomoć tog zakona daleko nadživjeti svoju stvarnu korisnost i zadržati naziv javne službe, čak i kada to više nisu usluge uopće ili kada nisu ništa više od javnog uznemiravanja. Privatne usluge leže u području dobrovoljnog djelovanja i individualne odgovornosti. Svaka osoba pruža i prima ono što želi ili što može, nakon razgovora licem u lice. Uvijek ih karakterizira pretpostavka stvarne korisnosti, točno mjerene njihovom komparativnom vrijednošću...
ČITAJ DALJE

7. Trgovina i protekcionizam

Gospodin Zabranitelj (nisam mu ja dao to ime nego g. Charles Dupin*) posvetio je vrijeme i kapital pretvaranju rude na svojoj zemlji u željezo. Budući da je priroda bila darežljivija prema Belgijancima, oni su Francuzima isporučivali željezo jeftinije od g. Zabranitelja, što znači da su svi Francuzi mogli nabaviti određenu količinu željeza za manje novca kupujući ga od poštenih Flamanaca. Vođeni vlastitim interesom, nisu propustili to učiniti pa se svaki dan moglo vidjeti mnoštvo čavlara, kovača, kolara, mehaničara, potkovača i orača kako za vlastiti račun ili preko posrednika idu po opskrbu u Belgiju. To se gospodinu Zabranitelju nije nimalo svidjelo...
ČITAJ DALJE

8. Strojevi

"Neka su strojevi prokleti! Svake godine njihova sve veća moć baca milijune radnika u siromaštvo, oduzimajući im posao, s radom i njihovu plaću, a s njihovom plaćom njihov kruh! Neka su prokleti strojevi!"

To je krik popularno prihvaćene predrasude čiji odjek odzvanja u tisku. Ali proklinjati strojeve znači proklinjati ljudski um. Međutim, ono što me najviše zaprepašćuje je to da postoji ijedan čovjek koji se osjeća spokojno s takvom doktrinom...
ČITAJ DALJE

9. Novac, banka i kredit

U svim razdobljima, ali posebno posljednjih nekoliko godina, ljudi su razmišljali o tome kako bogatstvo učiniti univerzalnim na način da bankarski kredit bude dostupan svima. Nije pretjerivanje kad kažem da je od Februarske revolucije* tisak u Parizu izdao više od deset tisuća brošura koje preporučuju takvo rješenje "socijalnog problema".

Nažalost, to se "rješenje" temelji na čistoj optičkoj iluziji...
ČITAJ DALJE

10. Javna potrošnja

Četiri govornika se bore za kontrolu govornice. Prvo govore svi u isto vrijeme, zatim jedan za drugim. Što su rekli? Svakako neke vrlo lijepe stvari o moći i veličini Francuske, o nužnosti sjetve da bi se požnjelo, o briljantnoj budućnosti naše divovske kolonije, o prednosti slanja našeg viška stanovništva u daleka mjesta, i tako dalje, i tako dalje. Veličanstveni primjeri govorništva koje uvijek krasi sljedeći zaključak:

"Glasajte za pedeset milijuna franaka za izgradnju luka i cesta u Alžiru, kako bismo tamo odveli doseljenike, izgradili im kuće i očistili polja. Time ćete olakšati francuskim radnicima, potaknuti rad u Africi i proširiti trgovinu u Marseilleu. To je čisti profit."...
ČITAJ DALJE

BONUS LEKCIJE

Peticija protiv sunca

Gospodo:

Na dobrom ste tragu. Vi odbijate apstraktne teorije i imate malo simpatija za obilje i niske cijene. Uglavnom se brinete za sudbinu proizvođača. Želite ih osloboditi od strane konkurencije, odnosno, sačuvati domaće tržište za domaću industriju.

Donosimo vam sjajnu priliku za vašu – kako ju nazvati? Vašu teoriju? Ne, ništa ne zavarava više od teorije. Vašu doktrinu? Vaš sustav? Vaša načela? Ali vi ne volite doktrine, zgražate se sustava, a za načela, vi osporavate da uopće postoje načela u političkoj ekonomiji; zato ćemo to nazvati vašom praksom – vašom praksom bez teorije i bez načela...
ČITAJ DALJE

Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja

Zaštita nacionalne industrije! Zaštita za nacionalno zapošljavanje! Morali biste imati vrlo izopačen um i srce koje je doista perverzno da osudite ideju koja zvuči tako fino i dobro.

Da, svakako, ako smo potpuno sigurni da je zaštita, kako je odredio parlament sa svojim dvostrukim glasom*, povećala dobrobit svih Francuza, uključujući i nas same, ako povjerujemo da je glasačka kutija Doma koja je čudesnija od urne u Kani, pokrenula čudo množenja hrane, odjeće, sredstava za rad, prijevoza i obrazovanja, jednom riječju, svega što čini bogatstvo zemlje, svi bismo morali biti glupi da zahtijevamo slobodnu trgovinu...
ČITAJ DALJE