Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Gledam svoju ruku i vrištim od užasa jer se nije potpuno otkinula, visjela je s moga zgloba, s kostima potpuno izloženim prema van."

Mladić koji je sudjelovao u prosvjedima Žutih prsluka u Francuskoj ispričao je svoju priču dok je snimatelju Guardiana pokazivao zglob bez šake, svjedočanstvo nasilnih sukoba između policije i prosvjednika.

Drugi prosvjednik, koji je izgubio oko tijekom prosvjeda, očajno kaže: "Više ne vjerujem u slobodu."

Prosvjedi za ekonomsku pravdu i porezne reforme započeli su u Francuskoj u listopadu 2018. godine i nastavljaju se do danas. Žuti prsluci su paradirali na ulicama, izdavši niz zahtjeva francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Napetosti su eskalirale, ti su prosvjedi često postali nasilni. Tisuće je ljudi do sada povrijeđeno, a nekoliko ih je ubijeno.

Žuti prsluci (gilets jaunes) postali su simbol protuvladinih prosvjeda, s ljudima svake od najmanje 26 zemalja - od Australije do Kanade - prisvajajući ih za vlastite potrebe i zahtjeve.

Nedavno, u činu solidarnosti s prosvjednicima u Francuskoj, jedan broj glumaca, pisaca, glazbenika i filmaša potpisao je pismo koje brani legitimitet i želje žutog prsluka, a objavljeno je u francuskom listu Liberation 5. svibnja 2019. godine.

Pismo je završilo citatom Johna Lennona:

A dream you dream alone is only a dream, a dream you dream together is reality.

Žuti prsluci u Francuskoj riskirali su - a u nekim slučajevima i izgubili - život ili ud u potrazi za "ekonomskom pravdom". Ali što za njih znači pravda?

Godine 1850. u djelu "The Law" (Zakon) objavljena je politička teorija Frédérica Bastiata, francuskog ekonomista i političara. U ovom djelu, Francuz je energično osporavao ono za što je smatrao da je izopačenje pravog značenja prava i pravde i pozvao svoje sunarodnjake da traže istinsku slobodu koja vodi do blagostanja.

Radi kratkoće, njegov se rad može prenijeti u nekoliko osnovnih točaka u obliku pitanja i odgovora:

Q: Koja je svrha zakona?
A: Organizirana pravda.

Q: Što je pravda?
A: Korištenje kolektivne sile (zakona) kako bi se osigurale osobe, sloboda i imovina, uz zadržavanje jednakih prava svakoga.

Q: Što je perverzija zakona?
A: Legalno pljačkanje i svaka upotreba sile iz razloga koji su izvan svrhe osiguravanja osoba, slobode i imovine.

Q: Što je legalna pljačka?
A: Korištenje kolektivne sile (zakona) kako bi se oduzelo vlasništvo nekih osoba da bi ga dali drugima.

Q: Što potiče legalnu pljačku?
A: Dvije vrlo različite stvari: gola pohlepa i lažna filantropija.

Q: Kakav je rezultat vlade koja ustraje u pravnoj pljački?
A: Nezadovoljna populacija spremna na revoluciju.

Bastiat je tvrdio da vlada ima tri opcije u vezi s odnosom prema osobnim imovinskim pravima:

1. Nekolicina pljačka većinu.
2. Svatko pljačka svakoga.
3. Nitko nikoga ne pljačka.

Moramo se odlučiti između ograničene pljačke, opće pljačke i stanja bez pljačke. Zakon može slijediti samo jednu od ove tri opcije.

Kako ćete znati prakticira li vlada legalnu pljačku?

Provjerite uzima li zakon od nekih osoba ono što im pripada, a daje ih drugim osobama kojima ne pripada. Provjerite koristi li zakon jednom građaninu na štetu drugoga, čineći ono što građanin sam ne bi mogao učiniti bez počinjenja zločina.

Drugim riječima, ako bi bio zločin da uđem u vašu kuću i zatražim vaš novac pomoću pištolja kako bih ga mogla podijeliti sa "siromašnima", ne postoji ništa što magično čini taj čin moralnim samo zato što ga čini čovjek koji nosi značku.

Ono što je moralno pogrešno za mene je moralno pogrešno za vladu. Ono što je etički pogrešno za pojedinca je etički pogrešno za grupu pojedinaca (vlada).

To znači da je pljačka etički i moralno pogrešna, bez obzira na to je li ona zakonita pod izgovorom ili dvosmislenim razlozima da se čini "za procvat građana". Bastiat je došao do jednostavnog zaključka: ekonomska pravda znači da je moja imovina sigurna od pljačke bilo kojeg pojedinca ili kolektivnog entiteta - uključujući i vladu. Osoba slobodna od pljačke može slobodno napredovati.

Sada, koja od tri opcije - ograničena pljačka, opća pljačka ili bez pljačke - je ona koju Žuti prsluci žele?

Znamo da to nije odsustvo pljačke. Dok su prosvjedovali protiv poreza, istodobno su zahtijevali da vlada ukine beskućništvo, poveća minimalnu plaću, osigura besplatan parking u centru grada, da isplaćuje minimalnu mirovinu u iznosu od 1.360 dolara, poveća poreze na velike tvrtke itd. Dakle, oni zapravo zahtijevaju od vlade da se upusti u nešto više od onoga što je izazvalo ogorčenje na prvom mjestu: podizanje poreza kako bi se brinula o svima i prihvatila želje svih.

Ono što oni podrazumijevaju pod "ekonomskom pravdom" jest jednakost kroz legalnu pljačku.

Ne žele manje vlade ili manje poreza; naprotiv, njihovi zahtjevi za ustupcima i uslugama koje se moraju podržati legalnom pljačkom samo su se povećali. Od travnja 2019. Macron je obećao gotovo 19 milijardi dolara (u američkim dolarima) u povišicama i smanjenju poreza. Ali njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. Budući da pravilna svrha zakona nije široko shvaćena, zakonodavstvo je često, kao što je to Bastiat rekao, "bojno polje fantazija i pohlepe svih" povećavajući i produžujući upravo ono što je izazvalo zlo na prvom mjestu: legalnu pljačku.

Međutim, u stvarnosti, vlada to ne može isporučiti. Niti bi trebala pokušavati.

Bastiat je tvrdio da bi vlada trebala organizirati dobrotvorne organizacije kako bi dezorganizirala pravdu. Primijetio je da su prirodne posljedice da vlada bude odgovorna za dobrobit i sreću svakoga, litanija pritužbi, nezadovoljstva i nemira koji mogu dovesti do nasilja i revolucije.

Dakle, nema nade u naciji za koju se država nedobrovoljno obvezuje. Zar je onda iznenađujuće da svaki neuspjeh povećava opasnost od nove revolucije u Francuskoj?

...ali ako se vlada obvezuje kontrolirati cijene i podizati plaće, a to ne uspije; ako se vlada obvezuje da će se brinuti za sve koji mogu biti u nevolji i ne uspije to učiniti; ako se vlada obveže uzdržavati sve nezaposlene i u tome ne uspije... Ako vlada ne može učiniti sve te stvari - a vrlo vjerojatno je da ne može - što onda? Nije li sigurno da nakon svakog neuspjeha vlade - što, nažalost! je više nego vjerojatno - bit će jednako neizbježna revolucija?

Bastiat je vjerovao da će ljudi napredovati i da će se nejednakosti svesti na najmanju moguću mjeru ako budu slijedili pravdu (sigurnost osoba i imovine) i slobodu. Narod slobodan od pljačke može slobodno napredovati.

Da bi ostvarili istinsku ekonomsku pravdu, Žuti prsluci u čitavom ovom svijetu - i doista, svaki pojedinac u svakoj zemlji koji želi pravdu - treba obratiti pozornost na bezvremensku mudrost Frédérica Bastiata.

A sada, kad su zakonodavci i dobročinitelji uzaludno nametnuli toliko sustava društvu, neka napokon završe tamo gdje su trebali početi: Neka odbace sve sustave i pokušaju slobodu; jer sloboda je priznanje vjere u Boga i Njegova djela.

Lijepo rečeno, gospodine. Lijepo rečeno. Taj san je vrijedan da ga snivamo zajedno.

Autorica: Tabitha Alloway/FEE