Vezani članci:
Hrvatsko društvo ne cijeni rezultate, nego štuje funkciju
Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...
Kako su hrvatski antikapitalisti naučili da je fizički rad sranje
Rujan je za Hrvatsku bio najcrnji mjesec od početka epidemije. Tko će za to odgovarati?
Otkad je uvela obavezne maske, Hrvatska ima 60% veću smrtnost od Švedske (i ta se razlika povećava)
Kako je karantena utjecala na suzbijanje koronavirusa u Hrvatskoj?
Zašto Hrvatska ne može biti kao Švedska? (ni u borbi protiv korone ni u svemu ostalom)
Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru
Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU
Otkrivamo plan Vlade RH: Hrvatska će biti bogatija od Amerike!
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Hrvati dokazali da mogu biti najbolji - kad se političari ne miješaju
Da je prvenstvo u ekonomiji, kako bi prošla Hrvatska?
ʼVeliki Hrvatiʼ pretvorili su državu u svoj plijen, a onda vam drže predavanja o hrvatstvu
Zamislite Hrvatsku bez kukanja
Hrvatska je tolerantnija nego što mnogi ovdje misle, a i svijet je bolji nego ikada
HDZ provodi politiku Živog zida. Možemo se pretvoriti u Venezuelu i bez napuštanja EU
Predsjedničine mjere za bržu propast Hrvatske
Zašto Hrvati odlaze u Irsku, 2. dio: radnička prava
Hrvatska verzija neoliberalnog kapitalizma
Kako stoji Hrvatska na Indeksu ljudskog kapitala? Moglo je i gore!
Zašto Amerikanci nisu odgovarali pred međunarodnim sudom, a Hrvati jesu?
Hrvatska i Srbija su prijateljske zemlje
Hrelja je rekao istinu. Hrvatska je školski primjer socijalne države
Zamislite da je Hrvatska 1990-ih pošla u smjeru slobodnog tržišta
Talentirani pojedinci u Hrvatskoj taoci su lošeg mentaliteta i kulture
Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba
Je li Hrvatska 'kao Afrika, samo s električnom strujom'?
Ako želite poboljšati konkurentnost, srežite birokraciju i poreze!
Pitanje koje će začepiti usta protivnicima multikulturalizma
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...


Piše: Branimir Perković
Photo: HDZ.hr
1.9.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...


Piše: Branimir Perković
Photo: HDZ.hr
1.9.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Već godinama najtraženiji stručnjaci u Hrvatskoj su vodoinstalateri, keramičari, čistačice, zidari, tokari, krovopokrivači i druga fizička zanimanja. Zbog toga ti radnici sada već imaju više plaće od mnogih ekonomista, pravnika, filozofa i politologa s fakultetskim obrazovanjem. No ipak se broj djece koji upisuju obrtničke škole nije povećao, a roditelji pokušavaju napraviti sve što mogu da "spase" svoju djecu od obrtničkih zanimanja.

Istodobno smo društvo opsjednuto industrijom. Teško je naći osobu u Hrvatskoj koja ne misli da se država treba reindustrijalizirati i početi proizvoditi. Pri tome većina u glavi ima sliku visokih peći i dimnjaka iz kojih izlazi crni dim te tisuće radnika koji čekićaju u plavim kombinezonima. Zanemarimo činjenicu da to nije slika industrije u 21. stoljeću i da danas većina zanimanja koristi moderne alate za obavljanje svog posla, ostaje pitanje zašto nitko ne šalje djecu u obrtničke škole koje će ih učiti kako stvoriti takvu utopijsku reindustrijaliziranu Hrvatsku.

Postoji veliki nesrazmjer između toga što ljudi u Hrvatskoj smatraju da bi trebalo raditi i onoga što stvarno rade. Svima je na ustima reindustrijalizacija, ali nitko ne želi svoje dijete poslati u školu koja će ga pripremiti da bude industrijski radnik, čak u situaciji kada su takvi radnici jako traženi i imaju više plaće od puno fakultetsko obrazovanih novinara, ekonomista, pravnika, filozofa itd.

Temu je nedavno aktualizirala učiteljica koju je učenik zamolio da ga ne pita što želi biti kada naraste jer može samo upisati zidarsku školu, na što je ona opravdano reagirala s bijesom što se obrtnička zanimanja smatraju nečim sramotnim. No, s druge strane, svjedoci smo da se baš ni intelektualni i znanstveni rad ne cijene previše. Hrvatska ima puno vrhunskih znanstvenika, a većina njih se ne želi javno eksponirati jer su u prošlosti javni nastupi znanstvenika često nailazili na jake kritike koje su bile sve samo ne konstruktivne i svodile su se na omalovažavanje.

Da se intelektualni rad baš ne cijeni je i dokaz da građani Hrvatske čitaju jako malo knjiga i prema zadnjim podacima čitaju sve manje. Oni visokoobrazovani koji djeluju javno su dobri samo ako potvrđuju postojeće ideje koje postoje u društvu i ako moraliziranjem, relativiziranjem, patetikom ili pak otvorenim laganjem povlađuju širim društvenim slojevima. Oni koji se drže čvrstih dokaza, empirije, statistike i prave znanosti su u najboljem slučaju ignorirani.

Kakvo je hrvatsko društvo ako ne cijeni ni fizički ni intelektualni rad? Što se onda cijeni?

Iako, naravno, postoje rijetki slučajevi kada se adekvatno valorizira i podržavaju intelektualni i fizički rad, ipak se u većini slučajeva radi o društvu koje iznad svega cijeni funkciju. Ta "funkcija" je najčešće povezana s birokratsko-političkom hijerarhijskom ljestvicom u kojoj svaka određena funkcija sa sobom nosi određenu moć koja iza sebe ima snagu države da za nju garantira i time daje mali osjećaj svakom nižem birokratu i osrednjem političaru da u određenom trenutku može imati apsolutnu moć. Što je netko više na hijerarhijskoj ljestvici, to su trenuci kada može koristiti državnu apsolutnu moć češći i samo uspinjanje je samo sebi svrha. Zadatak svake osobe u toj hijerarhiji je da se uspinje na njoj na bilo koji način. Da prihvaća hijerarhiju, ali da izbjegava sve odgovornosti vezane za svoj položaj na njoj jer njegovo uspinjanje neće ovisiti o vrlinama nego o samoj mogućnosti uspinjanja tj. o snalažljivosti.

A ta snalažljivost ustvari predstavlja silu, jer drugi kriteriji ne postoje, vrline nisu bitne, bitno je samo dosegnuti iduću razinu moći. U takvim hijerarhijskim sustavima ne postoje dobro definirane karakteristike i smjernice za uspon na ljestvici, što bi pretpostavilo da je potrebno steći nekakve poželjne vrline, nego se funkcionira po sistemu kolokvijalno nazvanom "snašao se".

Proces uspinjanja po toj hijerarhijskoj ljestvici nije bitan, bitno je samo gdje se trenutno nalaziš. Kada bi proces bio bitan, onda bi bile bitne i vrline koje se zahtijevaju za uspinjanje, ali kako je viši stupanj hijerarhije cilj sam po sebi, onda je hijerarhija svrha sama sebi. Takve hijerarhije češće nastaju u državnom sektoru iako se može dogoditi i da nastanu u privatnom, posebno u jako velikim kompanijama. Postoji određena razina međudjelovanja pa se često takve hijerarhije prelijevaju iz državnog sektora u privatni i obrnuto.

Smisao svake hijerarhije je da oni na vrhu imaju više moći od onih na dnu, ali većina hijerarhija ima ustanovljena pravila uzlaska i skup vrlina koje se traže da bi se napredovalo. Više traženih vrlina rezultira većom moći. Tada je krajnji rezultat da je cijenjenje nekoga zbog visoke pozicije u nekakvoj hijerarhiji predstavlja cijenjenje visoke razine vrlina koje posjeduje, a omogućile su mu tu poziciju.

Tako funkcioniraju hijerarhije kompetencija, vrlina, stručnosti, iskustva, povjerenja, znanja itd. Nije bitno radili se o hijerarhiji fizičkih radnika na gradilištu ili hijerarhiji znanstvenika na nekom simpoziju. I od takvih hijerarhijskih odnosa koristi imaju svi.

Ali u Hrvatskoj ipak prevladavaju druge hijerarhije, hijerarhije koje ne funkcioniraju po principu vrlina nego po principu funkcije. Bitna je funkcija sama po sebi, a ne proces dolaska na nju. Iza nje stoji samo moć i to je jedini razlog zbog čega drugi uvažavaju tu funkciju. Hijerarhije vrlina stvaraju društva s vrlinama, a hijerarhije funkcija stvaraju funkcionerska društva.

U Hrvatskoj se više cijeni jedan srednji državni birokrat nego dobar znanstvenik. Zašto?

Zbog toga što su ljudi svjesni da srednji državni birokrat posjeduje djelić moći države da legitimno koristi silu i samim time je jako moćna osoba. Nije bitno tko je, što je ni kako je došao na tu funkciju, nego samo trenutna funkcija koja odražava nivo moći. U uređenim državama je ta moć čvrsto regulirana pravnim okvirom, ali kako je pravosudni sustav u Hrvatskoj nepouzdan i korumpiran onda je moć državne funkcije puno veća nego bi trebala biti.

Državni funkcioneri u Hrvatskoj imaju jako veliku slobodu u korištenju moći koja im pripada po prirodi funkcije na kojoj su. Dapače, često izlaze i izvan okvira moći svoje funkcije. A sve to mogu zbog lošeg pravosuđa, politizacije javnog sektora i cijelog društva i šutnje ostatka građana. A građani šute jer se i sami nadaju da će jednoga dana biti u situaciji da budu "funkcioneri" ili bar da netko njihov bude pa da to iskoriste.

Zbog toga se u Hrvatskoj ne cijene automehaničari, zidari, tokari, poljoprivrednici, i čistačice baš kao ni učitelji, profesori i znanstvenici. Cijene se funkcioneri. Točnije, između svih navedenih i funkcionera uvijek se više cijene funkcioneri.

Roditelji žele najbolje za svoju djecu. Znaju da je Hrvatska funkcionersko društvo. Zbog toga se užasavaju pomisli da postanu fizikalci, obrtnici i strukovnjaci. Čak ni svi fakulteti nisu poželjni. Guraju ih u ekonomiju i pravo jer znaju da su diplome tih fakulteta najbolji put do funkcionerske pozicije.

Sve do dana kada ne bude dovoljno ovih drugih da uzdržavaju toliko funkcionera.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.