Upoznajte ʼšvedskog Jordana Petersonaʼ kojeg su tamošnji akademici prognali u egzil

FOTO: Youtube
23.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Goran Adamson je dobio otkaz na sveučilištu u Malmou nakon izlaska njegove knjige u kojoj je kritizirao multikulturalizam s položaja ljevice.
PIŠE: ĐINO KOLEGA

Upoznajte ʼšvedskog Jordana Petersonaʼ kojeg su tamošnji akademici prognali u egzil

Goran Adamson je dobio otkaz na sveučilištu u Malmou nakon izlaska njegove knjige u kojoj je kritizirao multikulturalizam s položaja ljevice.
PIŠE Đino Kolega

Göran Adamson bivši je profesor političke sociologije sa Sveučilišta u Malmöu koji je s pozicije odstranjen nakon opširne kritike multikulturalizma u knjizi pod naslovom "Trojan Horse: A Leftist Critique of Multiculturalism in the West" ili, neprevedeno u nas, "Trojanski konj: Kritika multikulturalizma na Zapadu s ljevice".

Kako cinično navodi, danas ljetuje "u egzilu", u koji je istjeran uslijed epistemološkog mimoilaženja s akademskim komesarima i postavljanja glupih pitanja. Takva se, kako Adamson govori, "glupa pitanja" i ostala različita shvaćanja društveno-političke realnosti, u Švedskoj ne toleriraju ni za kuhinjskim stolom. O kakvim je različitim shvaćanjima riječ? O onima gdje egalitarizam i kulturni relativizam, iz kojih kapilarno proizlaze i politička korektnost i multikulturalizam kao dvije strane istog novčića, u nekakvoj zamišljenoj ekscelici nadvisuju sve ostale društvene i moralne standarde – uključujući slobodu čovjeka da misli, govori i djeluje, lišen straha od društvene kastracije.

Zbog sve učestalije tendencije da se "heretike" poput Adamsona javno spaljuje i vješa, u Švedskoj je mobilizirana inicijativa Academic Rights Watch, nezavisna organizacija nabrzaka sklepana od profesora, akademika i ostalih prosvjetnih radnika koji pokušavaju zaštopati poplavu suludih slučajeva kršenja slobode govora u švedskoj akademskoj zajednici.

Jer Adamson je, nakon što je knjiga objavljena, na Sveučilištu u Malmöu dobio otkaz, a društveno je i karijerno istjeran na margine političke egzistencije u Švedskoj. Barem što se službenog kanona tiče. Academic Rights Watch taj je slučaj nazvao "odmazdom politike koja, incijalno namijenjena promicanju etničke raznolikosti, promovira ograničavanje slobode govora, a kritiku raznolikost vidi kao prijetnju vlastitom djelovanju."

Nekoliko katova ispod te osovine politička korektnost – multikulturalizam, u podrumima gdje se i dalje prakticiraju okultne vještine slobodne i racionalne diskusije, njegova su shvaćanja itekako prisutna i dobrodošla, a gradualno postaju i sve to važnija. U Švedskoj mu tepaju da je švedski Jordan Peterson, nadimak koji je dotjeran činjenicom da je Peterson, preko društvenih kanala, obilato dijelio Adamsonova predavanja o multikulturalizmu. Ipak, usporedbu odbacuje jer je, kako jezgrovito sažima, "riječ o običnoj pizdariji", a on je "Goran Adamson".

Nakon što je istjeran iz Švedske, Adamson je predavao na kopenhaškom sveučilištu, zatim se prebacio u Centar za europske studije, na Sveučilištu u Bangkoku, a trenutačno živi u Jordanu, u Ammanu.

"Nisam samo švedski Jordan Peterson, već sam i švedski Jordan Peterson koji živi u Jordanu", komentira.

Osnovni aksiom njegove kritike multikulturalizma jest da je, bazično, riječ o konzervativnoj, reakcionarnoj ideji, odnosno, prvoj prirodnoj zamjeni za nacionalizam, koja, jednako poput nacionalizma, pabirči iste primtivne emotivne reflekse. Riječ je o identičnom romantičarsko-idealističkom sentimentu koji "kamenjare" s desnice i "multikulturaliste" s ljevice dovodi u jedinstveno kozmičko poravnanje. Jer, narativ je uvijek isti. Opća čulna mjesta i jednog i drugog ideološkog repertoara su vrući, gotovo erotični govori o kulturi i naciji, o religiji, identitetu, o patnji i paćeništvu nekog partikularnog naroda sa sitnom kozmetičkom razlikom, kaže Adamson, a ta je da multikulturalisti ne pripadaju naciji čiji opstanak nastoje osigurati.

S Göranom sam, u posljednjih pola godine, razgovarao nekoliko puta. Ovaj je tekst kombinacija dvaju naših razgovora, jednog koji datira u lipanj ove godine, u jeku kampanje pred švedske parlamentarne izbore, i drugog koji se odvio neposredno nakon završetka švedskih parlamentarnih izbora, 9. rujna.

* Gorane, možete li, za početak, približiti prilike koje se počinju odvijati na Sveučilištu u Malmöu, neposredno nakon što ste objavili svoju knjigu?

- Kada mi je izašla knjiga, ja sam na Sveučilištu u Malmöu imao istaknutu poziciju i bio sam glavni pregovarač s jednim velikim hongkoškim sveučilištem po pitanjima naše međunarodne suradnje. Neposredno po izlasku knjige sve se promijenilo, moji dojučerašnji kolege su mi okrenuli leđa, dekan fakulteta nije htio imati ama baš nikakva posla sa mnom i ja sam, naposljetku, dobio otkaz.

- Ideja različitosti u Švedskoj, njena opsesivna, agresivna insititucionalna primjena u svim društvenim sferama, pomjera sve ostale aspekte života na margine. Koncept različitosti, ili mångfald, predstavlja fetišističko, gotovo sveto tlo za sve švedske institucije i izazvati ideju, na bilo koji način, znači osuditi se na potpunu socijalnu izolaciju i smrt. Recimo, na Sveučilištu u Malmöu, baš svaki kolegij ima mångfald aspekt koji se mora slijediti neovisno o naravi kolegija, neovisno o naravi teme koja se obrađuje ili disciplini koja se izučava. Ne radi se o organskom akademskom konceptu za koji možeš biti za ili protiv, ili o ideji koju možeš ispitati na polju racionalne diskusije i debate, ideja različitosti je ideja čiji proponenti od tebe zahtijevaju da joj se diviš, nedvosmisleno i bez rezervi!

- Kada sam počeo istraživati za svoju knjigu, ideja je bila da o konceptu cultural diversity, o konceptu multikulturalizma incijalno prodiskutiram sa svojim kolegama znanstvenicima, naumio sam da to bude baza moje knjige, a onda sam shvatio da se ljudi naprosto boje, moji su kolege, akademici i doktori znanosti, bili prestravljeni motivom da se o ideji uopće razgovara.

* Što je program "Različitost u visokom obrazovanju" koji su socijaldemokrati delegirali na provođenje švedskim sveučilištima?

- Svako švedsko sveučilište, svaka javna obrazovna institucija u Švedskoj, prinuđena je djelovati po programu "Različitost u visokom obrazovanju". Riječ je o 260 stranica debelom tutorijalu, kolosalnom ideološkom fundamentu, koji je objavila Švedska socijaldemokratska partija i koji danas čini temeljni dokument u švedskom obrazovanju. Na svako su moje pitanje, na najobičniji pokušaj diskusije, moji kolege, koji bi trebali biti nezavisni, slobodni mislioci, poput papagaja recitirali citate iz tog delegiranog programa.

- To je bilo šokatno, praktički na koljenima, ližući i polirajući potpuno neshvatljive rečenice, ponavljajući ih poput neke vrste političke mantre. Taj dokument ne služi ničemu nego da kupi akademsku tišinu! Jer u dokumentu, između ostaloga, stoji i to da će Sveučilišta ili institucije koja se pokažu najmarljivijima u slijeđenju programa različitosti imati prilike podijeliti 2,3 milijarde švedskih kruna (otprilike 2,2 milijarde eura, op.a.) koje su švedski socijaldemokrati rezervizrali kao kolač nagrade iz državnog budžeta. I onda, umjesto da akademska zajednica dokuči i raskrinka taj najobičniji pokušaj potplaćivanja, da elitama pokaže srednji prst, jer ipak, radi se o znanstvenim institucijama, kompletan je program usvojen u nepunih godinu dana.

- I tako je najednom, na taj podmukao i proračunat način, multikulturalizam našao oslonac u švedskom visokom obrazovanju. Među mnogim tužnim stvarima koje su se potom dogodile, a bilo ih je zaista mnogo, najtužnija je ona da je obrazovanjem zavladala potpuna intelektualna apatija, sveučilišta nemaju nikakvu slobodu, a potpuna submisivnost ljudi u švedskoj akademskoj zajednici ne ulijeva nadu u nikakve promjene. Druga stvar, ti ljudi su u akademski kurikulum implementirali nešto o čemu nemaju baš nikakvog pojma. Mislim, biflati da je "različitost dobra stvar", to je sve o čemu oni govore, na ovaj ili onaj način. Svi njihovi argumenti se naposljetku filtiraju u jednu jedinu rečenicu: "Različitost je dobra stvar". Međutim, porazno je, zaista, da ispod te paušalne, ružičaste klasifikacije, više nema ničega supstancijalnog.

- Ako ih pitaš, recimo, najjednojstavnije moguće pitanje: "Različitost čega?", oni nemaju nikakvih kapaciteta da isporuče jedan individualan, zaokružen odgovor. Sveučilišta su u Švedskoj naprosto postala užasna mjesta, ekstremno naklonjena jednoj političkoj opciji i jednoj ideologiji, ništa drugo nego nastambe za idiote s politički korektne i multikulti ljevice.

* Što je s desnicom? Što je sa Švedskim demokratima? Mislim, očito se ne radi o najpametnijoj ekipi na svijetu, stranka nije globalistička poput manje-više svih političkih stranaka u Švedskoj, nezgrapna je u artikuliranju nekih estetskih rubova političkog repertoara ali, "fašisti", "neonacisti"?

- Te smiješne, opće optužbe o Švedskim demokratima kao fašistima, ksenofobima, rasistima...Mislim, nema slikovitijih primjera koji se daju povući iz književnosti od Orwellove "1984." za opisati političku panoramu u Švedskoj! Švedski demokrati su konzervativci, zaboga! Politički se zalažu za regulaciju masovne imigracije, nastoje limitirati potpuno suludi priljev imigranata u zemlju. Čovjek mora biti u stanju artikulirati takve političke stavove bez bojazni od toga da će mu se nalijepiti biljeg poludjelog fašista!

- Mislim, kada je ta riječ dobila tako trivijalan značaj? Biti fašist znači da želiš ubiti ljude! Ako je moja politička namjera regulirati imigraciju, to ne znači da imigrante želim strpati u komore i ugušiti nasmrt! Među stranačkom mladeži te stranke ima odvratnih pojedinaca, neke od njih bih strpao u krilo krajnje desnice, no ako stranku promatramo kao cjelinu, Švedski demokrati su nešto otprilike kao Slobodarska stranka Jörga Haidera 90-ih i početkom nultih.

* Ili švedski socijaldemokrati prije 30 godina...

- Apsolutno! Rekao bih da 90% njihovog članstva i biračkog tijela čine preminuli socijaldemokrati koji misle da Švedska naprosto više nije fantastično mjesto iz njihova sjećanja, koji svoju zemlju posljednjih 4-5 godina više ne prepoznaju i koji su svjesni da je glavni uzrok tomu masovna imigracija iz predominantno muslimanskih zemalja. Zaključak politički korektne ljevice jest taj da se rast desnih populističkih stranaka događa zbog podilaženja primitivnim ljudskim nagonima, dakle, desne populističke stranke rastu jer su ksenofobne, fašistoidne i rasističke. U njihovoj paušalnoj interpretaciji riječ je o luđacima koji ugrožavaju mir i poredak i treba ih, ponekad i doslovce, smaknuti ili, ako ne to, protjerati na društvene margine i dokinuti im bilo kakvu mogućnost za umnožavanje ideja.

- Međutim, isključivi krivac i katalizator ustanka desnih populističkih stranaka su neuravnotežene i pogibeljne političke odluke što ih je proizvela politički korektna i multikulturalna ljevica. Potpuno je nebitno pričamo li, pritom, o Brexitu, Trumpu ili nekom desetom fenomenu, njihove su bahate, samoljubive i nadmene političke odluke, u svim slojevima društva, proizvele toliku količinu frustracije i među konzervativcima, i radikalnom desnicom i klasičnim liberalima, da se čitava politička tektonika naprosto pomakla udesno. Biti svjedok te arogancije, tog pranja ruku, te potpune sljepoće i nedostatka elementarne autorefleksije, neupitno će dovesti do daljnjeg opadanja važnosti i značaja bilo kakvih lijevih, nazovi "progresivnih", politika.

* Zar nije i revizija vašeg doktorata uključivala komparativnu analizu populističkih stranaka u Europi pa su se tu našli i Švedski demokrati i Wildersov PVV?

- Točno, revizija je na kraju objavljena kao knjiga, ima tome par godina. Sastavio sam istraživanje kojemu je za cilj bio usporediti Švedske demokrate i stranku Geerta Wildersa, Partij voor de Vrijheid, odnosno PVV (desni populisti u Nizozemskoj, op.a.). U istraživanje sam, radi baze podataka, naposljetku ubacio i grčku Zlatnu zoru i još neke stranke iz istočne Europe na glasu kao radikalne. Svoju sam analizu bazirao na nekoliko kvalitativnih svojstava, između ostalih, i stav tih stranaka prema imigraciji, prema istospolnim brakovima, prema pobačaju itd. Od svih desnih populističkih stranaka koje su se našle uvrštene u istraživanje, Švedski demokrati su završili na dnu kao najliberalnija poltička opcija.

- Priče o Švedskim demokratima kao nacističkoj, fašističkoj stranci su apsolutno lažne, fabricirane i oslanjaju se na ništa drugo nego na traljave i plitke insinuacije njihovih političkih protivnika. Kažu da stranka ima svoje korijene u krajnje desnoj ideologiji! Stranka je, od svojeg osnutka, temeljito i precizno rasformirana, izbačeni su članovi koji su koketirali s fašizmom, a potom su ti izbačeni članovi osnovali drugu stranku, AfS, odnosno Alternativ för Sverige (Alternativa za Švedsku, op.a.) koja je, usput budi rečeno, na ovim parlamentarnim izborima osvojila 0,3% glasova i nalazi se na marginama političke egzistencije. Riječ je o najjeftinijem ljevičarskom političkom i medijskom senzacionalizmu, o jednom krajnje pesimističnom fetišu ljevice koju gotovo erotski uzbuđuju ovakve i slične fantazije koje pripisuje svojim ideološkim neistomišljenicima.

- Mislim da je za njih to iskustvo jednako gledanju horor filma. Znaju da nije istinito, nekako to znaju, ali se svejedno daju uhvatiti u taj košmar pesimističnih, odbojnih horor ideja, i to ih uzbuđuje! Diskusija o idejama, o supstancijalnim političkim problemima, ljevici je beskrajno dosadna, između ostalog i zato jer se najčešće radi o vrlo emotivnim ljudima. Oni hoće i traže nešto mesnatije, nešto uzbudljivije, zato prave fantazije, arlauču "Ti si fašist!", "Oni su fašisti!", a kada razgovaraju međusobno onda se bodre: "Mi se borimo protiv fašizma!". To je jedno fanatično političko samoubojstvo, ali ono ih uzbuđuje, nudi im zajedničkog neprijatelja i pruža odličnu zabavu. Oni od toga prave sport, akademske karijere, medijske karijere, no radi se o istovjetnom emotivnom impulsu koji pokreće pacijente s krajnje desnice kada svojim ideološkim neistomišljenicima dobacuju da su komunisti i staljinisti.

- Čovjek onda pomisli: "Zaboga, mora da marširam uokolo s vojničkim čizmama i salutiram Hitleru". No, to nema veze s realnošću. Nastojiš adresirati vrijednosti prosvjetiteljstva, Johna Stuarta Milla, Voltairea, užasnut bilo kakvim ekstremizmom, lijevim ili desnim.

* Kada spominjete progresivne politike, diskutirate da je multikulturalizam narativno ustvari konzervativna, reakcionarna ideja. Odnosno, ako bi se to suštinski dalo sažeti da je multikulturalizam ustvari prva prirodna zamjena za taj nekakav nacionalistički "uber" impuls.

- I vjerujem da imam i previše dokaza kojima potkrijepljujem tu tezu. Ako pričaš s klasičnim nacionalistima ili desnim populistima, narativ je uvijek jedan te isti - ti ljudi pričaju o korijenima, pričaju o identitetu, pričaju o pripadanju kulturi i naciji, pričaju o religiji, o patnji i paćeništvu svoga naroda. To su otprilike ideološki označitelji krajnje desnice. No, ako pričaš s multikulturalistima i kulturnim relativistima, oni govore jednu te istu stvar, a to je da sa potpuno identičnom ostrašćenošću i agresijom pričaju i o identitetu, i o korijenima, i o religiji, i o patnji i o paćeništvu, o pripadanju kulturi i naciji, s minornom kozmetičkom razlikom, a ta je da ne pripadaju naciji čiji se opstanak i čast naprežu obraniti.

- To je u potpunosti podudaran obrazac istih naivnih uvjerenja i romantično-idealističkog sentimenta. Riječ je o jednakim frustriranim emocijama koje inducira nacionalizam, a koje su se, pod krinkom humanizma, upakirale u kufer, preselile u inozemstvo i tamo se, konačno, i raspakirale. Zato, između ostaloga, i mislim da je antagonizam između nacionalista s desnice i multikulturalista s ljevice potpuno umjetan i faličan.

* Zašto ljevica, ili, ako hoćete akademska zajednica, jer faktički se radi o sinonimima, više nije u stanju diskutirati o prednostima i nedostatcima multikulturalizma i masovne iimigracije? Mislim, prije samo deset godina američki su liberali govorili o imigraciji na način koji bi te iste liberale danas bacio u afan, sjetimo se Beinartovog eseja, Obaminih frustracija oko višejezičnih telekomunikacijskih usluga, itd.

- Ako me uhvatiš na mračan dan, poput ovoga, reći ću ti da svjedočimo potpunom iskupljenju budala nauštrb pametnih ljudi. Budale ne razumiju sarkazam, ni ironiju, ni vic, a upravo budale imaju moć da danas odlučuju o onome što je prihvatljivo u javnom diskursu. Švedska akademska zajednica, na primjer, ti ljudi uopće nisu zainteresirani za diskusiju o političkom stanju u zemlji. To je tužna opservacija, ali je tako. Švedska akademska zajednica je dobro upoznata s činjenicom da je politička klima tih religioznih oblika razmišljanja u zemlji proizvela poredak u kojima slobodna diskusija postaje vratolomna i rizična aktivnost.

- Ti su ljudi zaboravili elementarne prosvjetiteljske postulate, ali su umjesto toga na pijedestal svojih akademskih poziva inaugurirali drugi jedan kanon, a taj glasi - ako nitko ništa ne propituje, onda mora da je riječ o tome da smo svi kolektivno stigli do istog zaključka. To je ta orvelijanska tendencija u švedskoj akademskoj zajednici. Slijedi ti da imaš "ispravne" poglede na život, a ako to nije slučaj, onda ćemo već pronaći načina da te ušutkamo. Poput mojeg slučaja i moje knjige. Reći da je švedsko društvo totalitarno bila bi, naravno, glupost. Ali, ako ne kažeš stvari ili ne pišeš stvari koje su istovjetne s onim službenog kanona, možeš izgubiti posao, a ako ne nađeš novi posao, onda si, oprostit ćeš mi, sjeban. Nitko te neće ubiti, ali će, budi uvjeren, učiniti sve da te marginaliziraju i ušutkaju.

* Komentar o rezultatima izbora u Švedskoj?

- Na duge staze, mislim da će se napredak Švedskih demokrata isplatiti Švedskoj. Uskoro mi izlazi knjiga, na danskom jeziku, i tamo spominjem nekoliko scenarija koji se, od sada unaprijed, daju odviti. Ono što se sada dogodilo u Švedskoj je bez presedana za modernu političku povijest naše zemlje. Da stranka s desnog krila dohvati gotovo 18% elektorata. No, iako socijaldemokrati nisu podbacili kao što se incijalno očekivalo, 26-27% glasova na kojima se od sada temelji njihov politički legitimitet najniži je, vjerujem, i u čitavom stoljeću. Oni bazično propadaju. Upravo bi se zbog toga, njihov hropćući stisak nad društveno-političkom situacijom u zemlji mogao pojačati. Naročito ako dogovore vladu. Akademska zajednica, nevladine organizacije i mediji bi, pritom, postali pristraniji no ikad, bezuvjetno odani sinekurama koje su im priskrbile elite, ustrajni u biflanju jednih te istih multikulturalnih, politički korektnih narativa i slično.

- To je jedan scenarij koji bi nesumnjivo inzistirao na modelu krajnje društvene polarizacije. Drugi je scenarij spora, ali nepokolebljiva izdaja od strane medija, od strane akademske zajednice, a koja bi socijaldemokrate ostavila na političkoj vjetrometini, u cijelosti, nezaštićenih leđa. Taj se scenarij temelji na činjenici da, rekao bih, 9 od 10 ljudi koji djeluju pod političkim kišobranom socijaldemokrata, koji im ližu dupe i ukrašavaju puteve po kojima hodaju, taj svoj angažman motiviraju čistim i autentičnim profesionalnim oportunizmom. Riječ je o najbezličnijim, suhoparnim oportunistima, koji nisu ni u što ideološki uvjereni, koji se uz establišment šlepaju zbog mode i pohlepe i kojima je u interesu dobiti dobar posao i inkasirati dobru plaću.

* Okej, povijesni rezultat za Švedske demokrate, gotovo 20% elektorata, očita tendencija rasta i biračkog tijela i stranačke infrastrukture, ali opet, premalo s obzirom na tektonske traume posljednjih 5-6 godina. Kako predviđate rasplet političkih preslagivanja u ovom postizbornom periodu sada i hoće li se nakon preslagivanja išta mijenjati? Najizglednija nova lijeva vlada?

- Da, potpuno se slažem s tobom. Mislim da ovi izbori, na kraju, što se javnih politika tiče, Švedskoj neće donijeti nikakve radikalne zaokrete. Do njih bi došlo da Švedski demokrati dođu u poziciju participirati u vlasti. Nešto bi se promijenilo i da vladu sastavlja desni blok, sastavljen od liberala i konzervativaca s desnice, no po svoj prilici mislim da će vladu sastavljati socijaldemokrati. I to najviše govori o pasivnosti i toj zaista zaglupljujućoj toleranciji od koju se spotaknulo švedsko društvo. Ljevica nikako neće u veliku zajedničku vladu s desnim blokom, naprosto jer ne žele izazvati ili testirati svoje politike.

- Mislim da je najizvjesniji scenarij da će socijaldemokrati sa socijalističkim i feminističkim Left Partyjem koji je dobio oko 8% glasova i Zelenom strankom formirati vlast. Moguće je da u taj kupus upadnu i Liberali s desnog bloka i Kršćanski demokrati, i to će, čini se, biti to što se tiče preslagivanja. No, ono što će od ovih izbora u javnom političkom diskursu biti drugačije, to je da više nitko neće imati priliku ignorirati Švedske demokrate, što je do sada bio slučaj sa svim strankama. Retorički je narativ bio takav da je svaka stranka Švedske demokrate otpisivala akonto klasičnih nesuvislosti o fašizmu, ksenofobiji, nacizmu itd. No, sada Švedski demokrati čine gotovo 20% populacije i ostale će stranke taj fašizam i nacizam biti prisiljene nedvosmisleno dokazati njihovom biračkom tijelu, osim ako Socijaldemokrati i ostale stranke ne misle da je 20% švedske populacije fašističko. Mislim da će uskoro shvatiti da je to mnogo teža zadaća od proverbijalnog, očiglednog etiketiranja.

* Inače, Poland Daily je ovo ljeto, nakon požara u Švedskoj, sočno zatrolao nauštrb čitave situacije oko poljskih vatrogasaca "na gostovanju" u Švedskoj. Prvo su poželjeli sretan povratak kući svojim vatrogascima, a zatim objasnili čitateljima da je Švedskoj, u nedostatku vatrogasnih kapaciteta, potrebna pomoć u gašenju požara jer su socijaldemokrati rebalansirali budžet u korist masovne imigracije i transrodnih teorija. Nešto slično mi je rekao jedan naš zajednički prijatelj kada je komentirao da su transrodne osobe ono što su seljaci bili u 20. stoljeću, prvorazredno političko pitanje.

- Užasno je to bilo slušati u švedskim medijima, zaista, naročito nakon dolaska poljskih vatrogasaca. Požari bukte po čitavoj zemlji, pola države u vatrenom kolapsu, a švedski mediji grčevito nastoje pronaći pozitivan kut izvještavanja o tom paklu. Pa su pisali i snimali nekakve sentimentalne balade o poljskim vatrogascima koji uživaju u švedskoj pivi i odmaraju u hladovini švedskih stabala, u švedskoj zemlji, u kojoj sve klizi tako glatko...Istovremeno, pola Švedske izgleda kao obično zgarište. Usput, budi rečeno, mi i dalje ne znamo što se dogodilo s tim požarima i nema unisonog obrazloženja, a istraga, pogađaš, nije pokazala ništa. Taj vještački način izvještavanja o nekom problemu, u kontrastu sa stvarnom ozbiljnošću problema koji narod vidi i osjeća, to je ono što je iniciralo kompletni nedostatak povjerenja običnog naroda spram medija.

- Taj elitistički, snishodljivi način izvještavanja, taj "mi ćemo vam reći kada voda zaista dođe do grla" model novinarstva, a do tada začepite labrnje. Spomenuo si našeg zajedničkog prijatelja. Naravno, elite s ljevice su naprosto oduševljene pričom o transrodnim osobama. Mislim, znaš da sam ja strastveni igrač šaha. Ovaj sam tjedan saznao da u Švedskoj postoji, otprilike, 400 tisuća ljudi koji, gotovo svakodnevno, igraju šah. Šah je, ispada, zaista popularan u Švedskoj. No, ako ispitaš medijsku pozornost koju ima šah u Švedskoj, uvjerit ćeš se da je ta pozornost zaista mizerna i nikakva. Apsolutno nikome nije stalo do 400 tisuća mojih kolega entuzijasta. I ja sam, najozbiljnije, odlučio protestirati. Jebenih 400 tisuća igrača šaha i par velemajstora, a švedske lijeve elite se ponašaju kao da ne postojimo, nemamo nikakvih naslovnica i praktično nikakvih državnih subvencija i dotacija. U međuvremenu, ako otvoriš prosječne novine, zaključio bi čovjek da je pola Švedske tranrodno.

- Mislim, čitav taj elitistički diskurs ljevice, gdje se njeguju isključivo sitni, mali ljubimci režima, gdje su interesi debele većine ljudi u potpunosti izgurani u zapećak javnog i političkog diskursa, samo potvrđuje tendencije o kojima sam govorio još prije desetak godina, a to je da se tlo političkog mainstreama urušava iz dana u dan, taj srednjestrujaški oslonac pod nogama naprosto kopni i čovjek je pod pritiskom da skače radikalno lijevo ili radikalno desno. Svjedočimo situaciji koja se, polako ali nepokolebljivo, primiče katastrofi.

* Mislite da je epoha empatičnih elita za nama?

- Apsolutno! Ona je kolabirala! Pa gledaj, prije samo 30 ili 40 godina, postojale su empatične elite, nebitno, radilo se o socijaldemokratima, liberalima ili reformistima, ti su ljudi brinuli o javnom interesu, o javnom mijenju, radnička klasa, medicinske sestre, to su bili stupovi društva u Švedskoj. Sada smo se uglavili u situaciju koja najviše podsjeća na rano 20. stoljeće kada su bezosjećajne, surove i konzervativne elite lomile i gazile bilo kakav pokušaj individualne emancipacije, kada se na običan puk gledalo snishodljivo, na radničke sindikate sa socijalističkim tendencijama, na pravo žena da glasaju itd.

- Stoljeće poslije, uloge su se naprosto zamijenile i to je jedna politička perverzija. Danas je ljevica ta koja gleda snishodljivo na volju naroda, ljevica je ta koja je ustoličila nove, moćne, arogantne elite koje bagateliziraju i omalovažavaju stremljenja i težnje ljudi. Možeš pronaći bilo koji citat bilo kojeg pripadnika ljevičarske-multikulti elite i "kopipejstati" ga u retoriku više klase s početka 20. stoljeća, pristajat će kao saliveno. Nebitno, radilo se o masovnoj imigraciji, Trumpu, Brexitu, svejedno je. To je identičan stav, i debatirao bih, identičan soj ljudi. Čitava se politička retorika naprosto resetirala u suprotnom smjeru.

- Inače je ljevica bila ta čija se politička strategija bazirala na napadanju nekakvog zeitgeista države, a desnica je bila ta koja ga je branila. Stvar je danas obrnuta. Desnica napada Švedsku, ljevica ju brani. Ljudi poput Katerine Janouch, s čijim si radom upoznat, ta žena nije radikalna desničarka zaboga, možemo diskutirati o njezinoj konzervativnoj poziciji, no ona kritizira Švedsku čiji je welfare state u potpunom kolapsu! Stopa kriminala, stopa silovanja, te su statistike probile sve zamislive plafone i ona je ogorčena, ja sam ogorčen!

* Dobro, ali znamo da je džoker u tom špilu karata imigracija i da je imigracija inducirala taj retorički zaokret u kojem ljevica gubi internacionalni karakter i najednom odrađuje nekakav primitivni državni PR. I to, budimo otvoreni, islamska imigracija čije se prakse, potpuno antitetične s civilizacijskim normama 21. stoljeća, percipiraju kao nekakva vrsta rasnog ili kulturnog, a ne religijskog nasljeđa. Mislim, ista ljevica koja, recimo, ne gasi po pitanju represije vjeronauka, najednom propovijeda da je islam prepun različitosti.

- Definitivno, to je još jedan primjer potpune promjene političkog narativa i retorike. Mislim, to je takva perverzija! Ljevica je, prije 30-ak, 40-ak godina, otvoreno napadala svaku vrst religioznosti. Činili su to predano, otvoreno, i bez ustručavanja. I to propovijedanje iz pozicije nekakvog moralnog autoriteta, to je vrlo moćno političko oružje! Jer ako se sukobe naše ideje na nekakvom polju diskusije, to i dalje ostaje samo to, sukob ideja. Ideje se ne mogu gledati s visine. Bolji argument u raspravi ne znači nužno i boljeg čovjeka. Međutim, u vremenu smo gdje bitka za argument postaje sekundarna, ako ne i tercijarna, dok je bitka za prisvajanje moralno superiorne pozicije od krucijalnog značaja za bilo kakvu vrstu političke, filozofske, ideološke ili druge rasprave. Jer je narativ otprilike ovakav: "Oh, kako možeš to izjaviti, ja sam apsolutno šokiran...", čime se sugovorniku, ustvari, suptilno savjetuje da ponudi ispriku.

- Nakon toga si savjetovan reći: "Oprosti, nisam tako mislio" i u tom trenutku moralni autoritet oživljava, tada su slobodni da kažu: "Ah, okej, ovaj put je u redu, no nemoj to više nikada ponoviti!" i u sekundi, diskusija je pomaknuta iz zone analize, iz zone racionalne diskusije, u zonu etike i morala. Mislim, to je fantastičan prečac ako barataš apsolutno petparačkim, otrcanim argumentima, što najčešće i jest slučaj. Vrlo se teško othrvati osjećaju da si nekoga smrtno uvrijedio i vrlo je lako potonuti u tu baruštinu suosjećanja, sažaljenja i ostalog emotivnog otpada koji nužno mora biti odstranjen iz racionalne rasprave. Ono što u takvim situacijama treba reći jest "Odjebi!". Jer tvoje emocije nisu nikakav kontraargument, jer argument iz morala ovdje ne vrijedi. To je ista retorika koja je služila totalitarne režime kroz čitavo 20. stoljeće.

* Je li to isto ono Mannheimovo predskazanje da su totalitarni oblici društvenog uređenja autentični demokratski proizvod?

- Definitivno se možemo zadržati na toj teoriji i čak, da dodatno potkrijepim fenomen, navest ću ti jedan u moru primjera. U Švedskoj je postojala Facebook stranica koja se zvala "Spasimo švedsko zdravstvo" koju bi, prije 20-ak, samo 20-ak godina, svi bezrezervno podržali jer, između ostalog, podiže svijest o problemima u zdravstvu, kvalitetno zdravstveno osiguranje od ključnog je javnog interesa. Međutim, u Švedskoj je prije otprilike šest mjeseci državna televizija SVT počela emitirati program koji ovu stranicu povezuje s radikalnim i desno-ekstremnim idejama. Zašto? Zbog čega? Jer tvrde da je švedsko zdravstvo u lošem stanju? Zato što švedska državna televizija zna da svaka kritika postojećeg stanja isporučuje direktan vjetar u leđa Švedskim demokratima. Svaka vrsta kritike u Švedskoj se danas u začetku zatire jer bi Švedski demokrati od nje mogli politički profitirati.

- Zaboga, čovjeku koji je vodio tu Facebook stranicu su na državnoj televiziji, u nizu priloga, objavili ime, adresu i telefonski broj! Postoji li očitija insinuacija huškačkih namjera nego u ovom slučaju? Mogli su jednako i poručiti rulji: "Evo vam ga, spalite mu kuću!" A zašto? Zato što je adresirao probleme s kojima se nosi švedski zdravstveni sustav! Apsurdno je i tragikomično da implementiramo sve te nakaradne političke principe, te hegemonijske principe, taj meki totalitarizam u odstustvu bilo kakvog autokrata i tiranina koji bi bio slobodan da ih diktira. Radimo to svojevoljno, vođeni našom slobodnom voljom eliminiramo sve vrline liberalnog, slobodnog, otvorenog, demokratskog, sretnog, zabavnog, sarkastičnog društva, bez da nam itko očit oktroira takvu sudbinu. I to je jebena tragedija.

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
LJUDSKA PRAVA
SVIJET
O autoru
Đino Kolega je freelance novinar, komentator i kulturni kritičar. Objavljuje u raznim medijima. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozno je da ravnatelj u državnoj školi ne zna ni Ustav države koja ga je zaposlila.

Hrvatska nije katolička nego sekularna država

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo će ražalostiti mnoge, ali naša civilizacija NEĆE biti uništena još jako dugo.

Smrtnost od ekstremnih klimatskih uvjeta na povijesno najnižoj razini

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na ovoj stranici jučer navečer nenamjerno smo objavili pogrešnu informaciju i tako moguće doveli čitatelje u zabludu. Ispričavamo se.

Isprika čitateljima zbog dezinformacije

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bio je to uvjet francuskog predsjednika Macrona da njegova stranka stupi u tu grupaciju.

Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Homoseksualnost je i dalje kazneno djelo u više od 40 afričkih država. Bocvana je još jednom dokazala da želi biti predvodnik u razvoju.

Bocvana dekriminalizirala homoseksualnost: ʼDruštvene norme nisu iznad prava na privatnostʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Postoji nešto što država po tom pitanju može učiniti. Mogla bi, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje.

Mržnja prema Srbima je skroz besmislena i štetna za Hrvatsku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: