Goran Marić - socijalistički revolucionar u zemlji koja još nije izašla iz socijalizma

Ministar državne imovine Goran Marić, inače poznat kao osoba koja je još 2014. tvrdila kako "moramo uvažavati i Marxa!", najavljuje da će vratiti Podravku na listu strateških kompanija koje su u nacionalnom interesu i treba ih „zaštiti“ od privatizacije.

Podsjećamo da je Podravka prošle godine skinuta s liste tvrtki od posebnog interesa, skupa s ACI, Končarom, Petrokemijom, Croatia Airlinesom, Lukom Rijeka, Croatia bankom te Croatia osiguranjem. To je bio jedan dobar potez Vlade, koji je otvorio prostor za privatiziranje kompanija koje bez problema mogu i trebaju biti privatne kompanije jer posluju na slobodnom tržištu, a ne zaštićeni državni mastodonti.

Prema podacima Fine iz 2015. godine, Republika Hrvatska ima 1.420 poduzeća u potpunom, pretežitom i djelomičnom vlasništvu koja raspolažu imovinom vrijednom 347 milijardi kuna i ostvaruju prihode od 171 milijardu kuna. Radi se o 41 posto ukupne imovine poslovnog sektora i 28 posto svih prihoda. Među 10 najvećih pojedinačnih kompanija u Hrvatskoj čak šest je u dominantno državnom vlasništvu.

Prema podacima Europske komisije, produktivnost državnih poduzeća u prosjeku je 30-ak posto slabija od privatnih. Drugim riječima, ako se usporede dva društva jednake veličine koja posluju u istom sektoru te upotrebljavaju istu količinu rada i kapitala, društvo u javnom vlasništvu u prosjeku ostvaruje tek oko dvije trećine dodane vrijednosti koju ostvaruje privatno društvo. Unatoč tome, prosječna plaća u državnim tvrtkama je između 17 i 21 posto veća nego u privatnom sektoru, prilagođeno za obrazovanje, iskustvo i satnicu. Od ukupnog broja zaposlenih, u privatnom sektoru radi oko njih 55 posto, 23 posto je u javnom sektoru, a preostalih oko 22 posto zaposleno je u državnim tvrtkama.

Na prevelik utjecaj državnih kompanija u hrvatskom gospodarstvu upozoravaju mnoge međunarodne institucije, od EU do MMF-a i Svjetske banke. Jedan od glavnih problema državnih kompanija, uz nižu produktivnost, je to što su javna poduzeća veliki generatori javnog duga. Razlog tomu je što država često izdaje jamstva prilikom njihovog zaduživanja, tj. garantira da će državno poduzeće vratiti posuđeni novac. To ustvari znači da svi građani RH preko države garantiraju za dugove državnih poduzeća, bez da ih je itko pitao. Mislite da nemate dugovanja i za ne jamčite za ničije dugove? Krivo, vi ste jamac svim državnim poduzećima, poput HAC-a, HŽ-a, Zagrebačkog holdinga i sl.

Međutim, političari vole države kompanije, iz jednostavnog razloga što su one odlično sredstvo kupnje političkih poslušnika i osiguravanja vlastite moći zapošljavanjem vlastitih ljudi. U državne kompanije se ne zapošljava po principu znanja, vještina, iskustva, kvaliteta već po političkom ključu.

Inače, Goran Marić se već založio za političko kadroviranje u toj Podravci i upravo je po njegovoj želji na čelnu poziciju postavljen Marin Pucar. Marić je u funkciji ministra bio i na sjednici glavne skupštine Podravke, njome presjedao, što je presedan. Izgleda da je Marić, kada je izjavio da „Podravka nikome neće biti bankomat“, mislio na to da nikome osim njemu i njemu politički podobnih neće biti bankomat, ali on zadržava pravo na služenje tim bankomatom.

Smiješna stvar je to da je svojevrsnu socijalističku revoluciju pokrenuo član stožerne stranke desnice, a ne SDP-ovac ili radikalni ljevičar. Ustvari Goran Marić svojim hvalospjevima Marxu, osnivanju posebnog ministarstva državne imovine, kadroviranjem po državnim poduzećima i povratkom tvrtki na listu kompanija od strateškog interesa, ispada najtvrdokorniji i najefikasniji socijalist u Hrvatskoj. Cijela Radnička fronta može ostati postiđena, Goran Marić je u kratkom roku napravio za povratak socijalizma u Hrvatskoj više nego što će oni ikada napraviti.

Skupa s Tolušićem, koji zagovara progurati ekonomski izolacionizam i time šteti ne samo međunarodnom ugledu RH nego i gospodarskim interesima njenih gospodarstvenika, Goran Marić predvodi novu socijalističku revoluciju. Paradoksa su dva, prvo tu socijalističku revoluciju provodi u zemlji koja još ni blizu nije izašla iz socijalizma, a drugo tu revoluciju provodi iz deklarativno demokršćanske stranke, što je dokaz da HDZ s trenutnim kadrovima ostaje ogledni primjer da u Hrvatskoj i iza partije, vlada partija.

HDZ treba iz svojih redova počistiti sve socijalističke kadrove, posebno one koji javno zagovaraju uvažavanje Marxa, i postati prava konzervativna demokršćanska opcija, a to znači protržišna stranka koja će državu gurati prema ekonomskoj liberalizaciji, a ne vraćati je u doba socijalističkog mraka.