Gospodine Marušiću, sloboda govora ne uključuje prijetnje strijeljanjem!

„Stoko yugokomunistička, treba vas sudit i streljat !“, napisao je na svom Facebook profilu ugledni splitski hadezeovac Hrvoje Marušić te dodao: „Da smo demokratska država sudili bi vam za veleizdaju i streljali bi vas. A vjerojatno i hoće uskoro!".

Pri tome je vjerojatno bio ozbiljan, ne sluteći da liberalna demokracija baš i ne ide ruku pod ruku sa suđenjima nekim klincima za veleizdaju, a još manje strijeljanjem neistomišljenika. Koliko vidim zbog toga Marušić nije snosio nikakve sankcije, iako je vjerojatno riječ o prijetnji, za razliku od osoba koje su pomislile da smiju vrijeđati policiju, Janicu Kostelić ili premijera. Sve to dosta jasno pokazuje kako HDZ shvaća demokraciju.

Na Liberalu se uglavnom nastojimo baviti pogubnim ekonomskim politikama svih, pa i te stranke, ali ne treba zanemariti činjenicu da je i shvaćanje ljudskih prava, slobode govora i demokracije u mnogih HDZ-ovaca ostalo negdje u 80-ima. Ne znam je li to zbog masovnih migracija komunističkih preletača ili oni kao najveća stranka naprosto odražavaju mišljenje prosječnog građanina Hrvatske koji je nakon pogubnog 20. stoljeća nažalost ostao trajno mentalno osakaćen šizofrenim ideologijama.

Inicijativa mladih za ljudska prava, kojoj se Marušić obraćao, nekakva je udrugica što očito namjerava nastaviti kruhoboračku praksu starijih kolega pa desetljećima visjeti s državne i EU-fondovske sise tobože se boreći za prava manjina, radnika, žena i gejeva, pritom se nadajući da ih nitko neće pitati koji je to konkretan rezultat njihove borbe. Međutim, u demokratskom društvu oni imaju apsolutno pravo pokretati peticije kakve god žele. Na ovom portalu već smo rekli što mislimo o isprikama za Oluju, ali puno je bitnije što mislimo o slobodi govora.

Sloboda govora uključuje i Marušićevu slobodu da kritizira osobe s kojima se ne slaže, ali ona ne uključuje prijetnje strijeljanjem.

Dragi gospodine Marušiću, protiv jugokomunizma se ne bori jugokomunističkim metodama. Svrha slobode govora je da upravo oni s kojima se baš nimalo ne slažete slobodno iznesu svoja mišljenja i stavove. Ponekad ta mišljenja ili stavovi doista mogu izazvati ljutnju, bijes, grčeve u želucu i ostale nuspojave, ali upravo to jest poanta slobode govora - da ponekad čujete stavove koji vam se ne sviđaju. Kroz ljudsku povijest mnoge činjenice koje danas smatramo standardnim dijelovima općeg znanja smatrane su blasfemijom, a ljudi su zbog njih mučeni i ubijani. Također, mnogi su da bi se čuo njihov glas ili poruka bili spremni i na najveću moguću žrtvu.

Peticija kojom se od naše države zahtijeva isprika radi vojno opravdane, politički legitimne i prema haaškom sudu kao jedinoj relevantnoj instanci, pravno neokaljane vojne akcije sigurno nije u rangu Kopernika, Giordana Bruna ili Jana Palacha, ali je svejedno treba dopustiti i tolerirati u duhu slobode govora. Zamislite da je netko u Brozovoj Jugoslaviji pokrenuo peticiju isprike žrtvama Golog otoka ili da je zahtijevao poništenje nacionalizacije i vraćanje imovine oštećenima. Namjerno ne spominjem Bleiburg jer bi ta osoba vjerojatno misteriozno pala s petog kata. Akteri takve „provokacije“ sigurno bili bi osuđeni na strogi zatvor, a brojni sudski procesi za takve i puno blaže verbalne delikte to jasno potvrđuju. Ti događaji sa stajališta povijesti i vojnog prava nisu isti. Nema šanse da bi bilo koji međunarodni sud opravdao Križni put i partizanske likvidacije u Koruškoj i Sloveniji, ali sa stajališta provokativnosti su isti.

Sloboda govora i demokracija te mogućnost izbora temelji su civilizacijskog napretka zajedno sa nažalost sve napadanijom slobodom tržišta. U Americi je moguće zapaliti državnu zastavu. Isto tako je moguće marširati s kapuljačom Ku Klux Klana. Prvi čin do ludila nervira desnicu, a drugi ljevicu, pa ipak su dozvoljeni. Slobodu govora garantira upravo prvi amandman američkog ustava, dakle ne peti, osmi ili dvjestopedesetsedmi, što jasno govori koliko je ona bila dragocjena očevima američke nacije, klasičnim liberalima i vjerojatno najpametnijoj skupini političara u ljudskoj povijesti.

Komunizam kao sustav urušio se upravo zato što je ljudima iza Željezne zavjese nedostajalo slobode govora i slobode izbora. Sloboda govora uključuje i širenje dozlaboga glupih ideja i koncepata, a sloboda izbora uključuje i demokratski izbor loših političara, kao i slobodu kupnje nepotrebnih ili čak štetnih proizvoda i usluga.

Nema gore kazne za ljude od neslobode. Sloboda je antipod svakom totalitarizmu i upravo zalaganje za slobodu najmoralnija je, najmudrija i najefikasnija borba protiv toliko spominjanog jugokomunizma.