Predsjednik SDP-a, Siniša Hajdaš Dončić jučer je u razgovoru s Romanom Bolkovićem predstavio prijedlog fonda za priuštivo stanovanje koji bi se financirao progresivnim oporezivanjem druge, treće i svake iduće nekretnine, "po uzoru na Berlin",
navode s HRT-a. Problem? Takav model u Berlinu - ne postoji.
U Njemačkoj nema poreza koji raste zato što netko posjeduje više stanova. Porez na nekretnine (Grundsteuer) obračunava se prema vrijednosti i lokalnoj stopi, ali ne progresivno prema broju nekretnina. Porez na promet nekretnina pri kupnji isti je bez obzira kupujete li prvi ili peti stan. Ako se stan iznajmljuje, prihod ulazi u porez na dohodak, progresivno prema ukupnoj zaradi, a ne prema "rednom broju" nekretnine.
Kao argument se povremeno spominje i tzv. Zweitwohnungsteuer u gradovima poput Berlina. No riječ je o lokalnom porezu na drugo prebivalište, primjerice kada netko ima stan u Berlinu, ali mu je glavno prebivalište u drugom gradu. To nije progresivni porez na investitore s više stanova, nego administrativni instrument oporezivanja dodatnog boravišta. Predstavljati ga kao dokaz modela koji kažnjava “drugu i treću nekretninu” jednostavno je pogrešno.
Berlin ima snažan sektor javnog najma, ali to proizlazi iz povijesne strukture vlasništva i politike gradskih poduzeća. Ne postoji opći zakonski mehanizam koji bi kao ideološko načelo trajno zabranjivao otkup stanova niti se sustav financira progresivnim porezom na broj nekretnina.
Ekonomski gledano, progresivno oporezivanje imovine prema broju jedinica bliže je intervencionističkoj logici kažnjavanja akumulacije kapitala nego tržišnom modelu koji potiče ulaganja i povećanje ponude. A bez povećanja ponude, cijene dugoročno ne padaju.
Posebno je nevjerojatno da ovakve tvrdnje iznosi političar s titulom doktora ekonomije. Osnovne činjenice o njemačkom poreznom sustavu dostupne su javno i mogu se provjeriti u nekoliko minuta. Upravo zato postavlja se pitanje radi li se o neinformiranosti, ili svjesnom pojednostavljivanju koje javnost dovodi u zabludu.
Rasprava o stanovanju zaslužuje ozbiljnost. Pozivanje na “berlinski model” koji u stvarnosti ne postoji nije ozbiljna ekonomska politika, nego politički slogan.