Hajka na poslodavce nema nikakvog smisla. Vlada treba raditi na imigraciji!

Ovih dana vodi se žestoka kampanja protiv poslodavaca na društvenim mrežama, ali i uz pomoć pojedinih medija. Ljudi napuštaju Hrvatsku jer su preniske plaće. Poslodavci ne mogu naći radnike - normalno, kad ih "ne žele pošteno platiti". Novinarka Večernjeg lista Ljubica Gatarić zaključuje da su se poslodavci možda "prekasno sjetili" povisiti plaće radnicima jer je 300.000 ljudi već otišlo.

Poslodavci su očito ovdje dežurni krivci za sve. Koliko takvi napadi imaju smisla?

Ne previše. Naime, Hrvatska je, zahvaljujući vladama Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, provela 6 godina u ekonomskoj krizi, stanju kad su gospodarstvenici gubili poslove, zbrajali gubitke te gasili tvrtke. Država je odbila reagirati na krizu smanjivanjem javne potrošnje, već je povećala pritisak na privatni sektor i tako pogoršala i produžila krizu. I tada su poslodavci bili dežurni krivci. Da je država počela rezati javnu potrošnju i namete 2010. godine, umjesto što ih je povećavala, plaće u privatnom sektoru bi počele rasti puno prije.

Minimalac

Ulaskom u EU ljudi su dobili slobodu kretanja i normalno je da će ići tamo gdje im se pruži prilika zaraditi više. Na to poslodavci u ovom trenutku ne mogu puno utjecati. Mrzitelji poslodavaca obožavaju pričati o minimalcu (na kojem je 5 posto radnika u Hrvatskoj). Minimalna mjesečna plaća u Irskoj, ako se radi na puno radno vrijeme, iznosi oko 12,5 tisuća kuna. Kad bi RH podigla minimalac na tu razinu, sve cijene u Hrvatskoj bi automatski skočile 5 do 10 puta, dobili bismo hiperinflaciju koju više nitko ne bi mogao zadržati, a uslijedile bi nestašice najosnovnijih stvari. Dakle, hrvatsko gospodarstvo se NE MOŽE natjecati s gospodarstvima u daleko razvijenijim zemljama.

Novinarka iz Večernjaka kaže da su se poslodavci "tek sad sjetili" podići plaće, kao da to ovisi o njihovoj dobroj volji i čudi se što su plaće u ugostiteljstvu porasle za samo 300-tinjak kuna. Kad bi plaće u ugostiteljstvu porasle na razinu Irske, porasle bi i cijene usluga i sljedeće što bismo čitali bila bi zgražanja o astronomskim cijenama. Svi bi odjednom cvilili kako si ne mogu priuštiti više ni izlazak na kavu. To bi dovelo do kolapsa cijelog sektora i konačno masovnog otpuštanja radnika i gašenja biznisa. Vidite, nije baš tako jednostavno kako se čini.

Ako mislite da poslodavci ubiru nekakav ogroman profit na račun radnika i da "namjerno" ne žele radnicima podići plaću, onda će vas iznenaditi da poslodavci u Irskoj ukupno ostvaruju 10 do 15 puta veću dobit od hrvatskih poslodavaca. Dakle, definitivno nije riječ ni o kakvom izrabljivanju ili da poslodavci "namjerno" ne žele isplatiti radnicima "poštenu" plaću. Ove plaće u Hrvatskoj su realni prikazatelj stanja tržišta.

Ako se ne slažete, nije to teško provjeriti. Svatko od vas može biti poslodavac, za to ne trebate pobijediti na izborima. Registrirajte tvrtku, zaposlite ljude i isplaćujte im "poštene" plaće - onolike kolike su u Irskoj, jer u suprotnom će otići tamo raditi. I javite mi kako ste prošli.

Tolike plaće, koje bi spriječile građane da ne odlaze u bogatije zemlje, mogu ovdje isplaćivati samo one tvrtke koje posluju sa zapadnim zemljama i tamo prodaju svoje usluge. Te tvrtke već sada isplaćuju plaće na razini Zapada. Ali ona poduzeća koja svoju robu i usluge prodaju na hrvatskom tržištu to si nikako ne mogu priuštiti.

A da počnemo razmišljati o imigraciji?

Budući da se društvo ne može razviti kad neki političar zamahne štapićem ili neka novinarka napadne poslodavce, možemo očekivati nastavak iseljavanja još većim intenzitetom nego dosad. To nema veze s mojim željama, ja bih volio kao i vi - da se sutra probudim, da svi primamo bar 2.000 eura plaću i da su cijene kao i dosad. Ali ne postoje nikakve šanse da se to dogodi u dogledno vrijeme i to se neće dogoditi samo od sebe, a na ovaj način nikada.

Ovo što ću predložiti vrlo je nepopularno i nijedna naša vlada još nije razmišljala na taj način zato što se hrvatski građani groze same pomisli, ali mi kasnimo s imigracijom. Trebali smo već ovoga ljeta imati punu obalu sezonaca iz BiH, Srbije, Makedonije, Kosova, Ukrajine, Moldavije itd. Oni bi radili za plaće za koje Hrvati ne žele raditi, što je sasvim OK jer zadržala bi se cijena usluga ista kao i dosad. Njihov rad doveo bi do veće aktivnosti cjelokupnog tržišta, većih prihoda i za poslodavce i za državu, a i ti ljudi bi bili zadovoljni jer bi zarađivali bar dvostruko više nego s istim poslom u svojim matičnim zemljama.

Tako se zemlja razvija i ostvaruje napredak. Što mislite, zašto Irska i Njemačka uvoze radnike iz Hrvatske? Imigranti u početku većinom rade na radnim mjestima koja domicilno stanovništvo ne želi raditi. Tako zadržavaju niske cijene, visok standard i povećavaju ukupnu produktivnost, tako se ostvaruje rast.

Hrvatska je u takvoj situaciji da je vlada trebala još davnih dana ukinuti kvote za uvoz radne snage iz zemalja koje nisu članice EU. Budući da bi država trebala biti servis građana i gospodarstva, ona je trebala već raditi aktivno na stvaranju kanala između zemalja u razvoju - njihovog tržišta rada - i poslodavaca u Hrvatskoj. Estonija je 20 godina imala problem s iseljavanjem stanovništva, ali njihova otvorena politika prema imigraciji na kraju je polučila rezultate pa već dvije godine imaju pozitivan migracijski saldo. Estonija je potpisala ugovore o slobodnom kretanju radne snage s desetcima zemalja koje nisu EU članice te je maksimalno olakšala birokratsku proceduru za prijavu stranih radnika. Dovoljan je jedan posjet lokalnoj policijskoj postaji i papiri se dobiju na mjestu u roku "keks".

Zašto ne bismo učili od boljih, u ovom slučaju od Estonije? Ukoliko uskoro ne uvezemo desetke ili čak stotine tisuća radnika iz slabije razvijenih zemalja, Hrvatsku očekuje poskupljenje cijena i još veće iseljavanje. Da, doći će do rasta plaća koliko god je to moguće, možda i do 30 posto, ali će cijene poskupjeti još i više od toga, tako da će prosječni građani zapravo biti u gubitku. To neće zaustaviti iseljavanje, nego će ga još više intenzivirati. Budući da će postojati kronični nedostatak stručne rade snage, možemo očekivati kolaps gospodarstva i možda čak hiperinflaciju. A onda će tvrdokorni protivnici imigracije naučiti da ona nije najgora stvar koja se može Hrvatskoj dogoditi.