Država je dovela do katastrofalnog stanja medijskih sloboda, a novinari žele još više države

FOTO: Facebook
3.3.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Zahtjev za većim javnim potporama zapravo je zahtjev za još većom političkom kontrolom.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Država je dovela do katastrofalnog stanja medijskih sloboda, a novinari žele još više države

Zahtjev za većim javnim potporama zapravo je zahtjev za još većom političkom kontrolom.
PIŠE Mario Nakić

Sloboda medija u Hrvatskoj je ozbiljno ugrožena poput mnogih drugih osobnih i ekonomskih sloboda u RH. To je očito ne samo nama koji ovdje živimo i koji smo u novinarstvu, već i stranim organizacijama koje prate slobodu medija u svijetu i ocjenjuju kako medijske slobode u Hrvatskoj već godinama stagniraju. Srž samog problema u hrvatskom novinarstvu ista je kao i većine drugih problema Hrvatske danas - zakonodavstvo, pravosuđe i prevelik utjecaj politike.

To su djelomično shvatili i novinari koji su se u organizaciji strukovne udruge Hrvatsko novinarsko društvo (HND) okupili na prosvjedu za slobodu medija. Hrvatska ima zakone koji su često u suprotnosti sa samim Ustavom RH, pa tako tuženi novinar mora dokazivati na sudu svoju nevinost umjesto da je obratno (težište dokazivanja trebalo bi valjda ležati na tužitelju, a ne tuženiku). Prema tome, čim počnete pisati nešto, pretpostavlja se da ste krivi dok ne dokažete suprotno.

Ideja o duševnim bolima je nešto posebno debilno, a kod nas se masovno koristi i iskorištava kako bi se ušutkale kritike prema političarima, vladajućima i drugim moćnicima. To je apsolutno točno i svaki napor protiv takvih zakona i sudskih praksi treba podržati jer riječ je spašavanju temelja slobodne i demokratske države. Da su se prosvjednici zadržali na ovom problemu i da ističu pravosuđe i zakonodavstvo kao glavnu kočnicu medijskih sloboda RH, to bi bio hvalevrijedan prosvjed.

Ali, kao što to u Hrvatskoj obično biva, u svaku akciju za prava i slobode moraju se ugurati lijevi ideolozi koji je uspiju maksimalno srozati i pretvoriti u politički diletantizam. Čim sam vidio da ljevičarske organizacije, stranke i aktivisti pozivaju na prosvjed, pretpostavio sam u što će se pretvoriti i, nažalost, nisu me razočarali.

Među zahtjevima koje je HND uputio Vladi i Saboru našao se i zahtjev za potporama "kvalitetnom novinarstvu". Dakle, oni su ispravno uočili da državna televizija grubo krši novinarske slobode, da lokalni politički moćnici koriste javni novac i potpore medijima kao vlastito političko oružje, a rješenje vide u - još više države, još većoj političkoj kontroli i još više javnih "potpora". Evo što kažu na stranici HND-a:

"Budući da se kvalitetno novinarstvo ne može financirati samo od tržišnih prihoda, zahtijevamo od Vlade da što prije pokrene sustav izravnih javnih potpora koje će poticati novinarski rad, a ne profit. Trajne i dovoljne za informativne potrebe građana, one ne smiju biti uvjetovane političkim protuuslugama, ni favorizirati jedne medije ili novinare na račun drugih."

HND smatra da je novinarstvo "javno dobro" pa bi trebalo biti financirano iz državnog proračuna. Ali što je javno dobro? Svaki rad koji je koristan zajednici. Ako ćemo po toj definiciji gledati, onda svaka osoba koja zarađuje na tržištu bez državne potpore ustvari radi za javno dobro jer je korisna drugim ljudima, inače ne bi zarađivala. Oni koji se najviše pozivaju na to "javno dobro" upravo su oni koji nisu u stanju napraviti ništa korisno za druge ljude pa ne mogu ni zaraditi bez političke potpore novcem poreznih obveznika (dakle, novcem koji su zaradili oni koji rade koristan posao).

Novinarstvo je svakako korisno zajednici, kao što je korisno i pekarstvo, kao što je koristan IT sektor, kao što je koristan, dakle, svaki rad koji nekome drugome čini neku uslugu. Ideja da bi svaki takav rad trebao biti na teret poreznih obveznika je suluda jer onda nismo trebali nikada ni izaći iz socijalizma.

Istina je da "bez slobodnog novinarstva nema ni slobodnog društva", ali zahtjevi HND-a uglavnom nemaju cilj da dobijemo slobodno novinarstvo, već da ono bude još više ovisno o državi. Uglavnom je riječ o istim ljudima koji su do kraja branili RTV pretplatu i protive se privatizaciji HRT-a iako je očito da je HRT oružje u rukama vlasti. Sad im se HRT ne sviđa jer na vlasti nisu njihovi. Isti ti ljudi često žele i famozno licenciranje novinara da "ne bi svatko mogao pisati", a sad se pozivaju na novinarske slobode.

Dakle, oni su u jednu sasvim opravdanu inicijativu o medijskim slobodama uspjeli ugurati klasične komunističke parole o javnom dobru i profitu. Ne znam zašto se novinari HRT-a i Novosti, koji de facto jesu na državnoj platnoj listi, bune za javno financiranje kad oni već JESU financirani javnim novcem.

Hrvatsko novinarstvo je, nažalost, postalo dobrim dijelom utočište onih koji bježe od bilo kakvog korisnog rada i traže mjesto da džabalebare na tuđi račun. Takvi kaljaju inače časnu i vrlo korisnu profesiju, ali uvijek isplivaju na površinu kad treba gurati neke marksističke parole o javnom dobru i ekstraprofitu. A takvo novinarstvo u Hrvatskoj je stvorila upravo država.

Oni su tražili javne potpore medijima, a sad se bune kad vide da političari koriste taj mehanizam za sebe. Oni traže kažnjavanje "govora mržnje", a bunit će se kad shvate da će se i taj zakon koristiti isključivo protiv njih. Oni su nepopravljivi etatisti koji ne mogu ni zamisliti situaciju u kojoj država i lokalne samouprave ne financiraju medije, već umjesto toga ostavljaju više novca svojim građanima koji bi ga onda mogli potrošiti na medije koje žele pratiti i koji su im korisni.

Lokalni politički moćnici troše ogromne količine javnog novca za financiranje lokalnih medija koji onda zauzvrat pišu isključivo hvalospjeve tim istim političarima. Ja sam 5 godina uređivao lokalni medij koji je neko vrijeme bio najčitaniji lokalni portal u Hrvatskoj. Imali smo velike probleme s tadašnjom vlašću (ništa se ni danas vjerojatno nije promijenilo osim ljudi i stranke na vlasti) koja nas je praktički ucjenjivala. Budući da nismo pisali što i kako je tadašnji gradonačelnik htio, on je financirao našu konkurenciju. A onda, kad je shvatio da nas to neće ubiti, okrenuo se drugim metodama koje nisu baš zakonite, ali ih neću spominjati da ne dovedem druge ljude u opasnost. Uglavnom, to su jako prljave igre.

Kako riješiti slobodu lokalnih medija? Vrlo jednostavno, zabraniti bilo kakvo financiranje medija iz lokalnih proračuna i od tvrtki u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Taj novac, koji gradovi obilato troše na podmićivanje lokalnih medija, treba ostaviti građanima. Neka ukinu prireze, neka država smanji poreze i dotacije županijama. Očito je da barataju s previše novca kad imaju dovoljno za podmićivanje medija. A mediji će se onda sami, na slobodnom tržištu, bez problema izboriti za svoje financije, u to budite uvjereni. Samo neka ih političari puste na miru. A to će biti moguće ukoliko se prekine praksa financiranja medija - bilo kojih - novcem države i lokalnih samouprava.

Dakle, HND je ispravno detektirao problem, ali je ponudio katastrofalna rješenja. Ista ta "rješenja" dovela su do problema koji sada imamo. Ako je problem u državi, onda rješenje ne može biti još više države, otvaranje novih regulatornih tijela, donošenje novih zakona i propisa itd. Rješenje može biti samo UKIDANJE postojećih regulatornih tijela koja su se pokazala kao maligna, ukidanje loših zakona i propisa te puštanje novinarstva slobodi.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Autorska prava mogu i trebaju biti zaštićena i bez gušenja slobode govora. Filtri na društvenim mrežama sasvim sigurno će uvesti cenzuru.

Peticija za spas interneta: Poručite našim europarlamentarcima da nam se prestanu igrati sa slobodom govora!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Zuzana Čaputova je pravnica i ekološka aktivistica iz socijalno-liberalne stranke, koju su na predsjedničkim izborima podržali konzervativni liberali.

Slovački poučak: Desni populizam se ne pobjeđuje ljevičarenjem nego politikom liberalizma!

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Može se očekivati da će i ostale kreditne agencije podići rejting Hrvatske iz smeća, ali to ne znači da Hrvatska ide u dobrom smjeru.

Hrvatski kreditni rejting više nije u smeću. Što to konkretno znači?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Centralizirana država čini velike nepravde, ne samo među ljudima, već i među županijama. Pa tako kažnjava one produktivnije i nagrađuje one bez produktivnosti.

Međimurska županija ima najveći indeks poduzetništva u RH, a najnižu prosječnu plaću. Kako je to moguće?

Ekonomija

PIŠE: DAVOR NAĐI

Kažnjavanje očito ne pali, ali postoje mjere motivacije.

Kako reducirati izbjegavanje plaćanja poreza na minimum

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: