Država je dovela do katastrofalnog stanja medijskih sloboda, a novinari žele još više države

FOTO: Facebook
3.3.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Zahtjev za većim javnim potporama zapravo je zahtjev za još većom političkom kontrolom.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Država je dovela do katastrofalnog stanja medijskih sloboda, a novinari žele još više države

Zahtjev za većim javnim potporama zapravo je zahtjev za još većom političkom kontrolom.
PIŠE Mario Nakić

Sloboda medija u Hrvatskoj je ozbiljno ugrožena poput mnogih drugih osobnih i ekonomskih sloboda u RH. To je očito ne samo nama koji ovdje živimo i koji smo u novinarstvu, već i stranim organizacijama koje prate slobodu medija u svijetu i ocjenjuju kako medijske slobode u Hrvatskoj već godinama stagniraju. Srž samog problema u hrvatskom novinarstvu ista je kao i većine drugih problema Hrvatske danas - zakonodavstvo, pravosuđe i prevelik utjecaj politike.

To su djelomično shvatili i novinari koji su se u organizaciji strukovne udruge Hrvatsko novinarsko društvo (HND) okupili na prosvjedu za slobodu medija. Hrvatska ima zakone koji su često u suprotnosti sa samim Ustavom RH, pa tako tuženi novinar mora dokazivati na sudu svoju nevinost umjesto da je obratno (težište dokazivanja trebalo bi valjda ležati na tužitelju, a ne tuženiku). Prema tome, čim počnete pisati nešto, pretpostavlja se da ste krivi dok ne dokažete suprotno.

Ideja o duševnim bolima je nešto posebno debilno, a kod nas se masovno koristi i iskorištava kako bi se ušutkale kritike prema političarima, vladajućima i drugim moćnicima. To je apsolutno točno i svaki napor protiv takvih zakona i sudskih praksi treba podržati jer riječ je spašavanju temelja slobodne i demokratske države. Da su se prosvjednici zadržali na ovom problemu i da ističu pravosuđe i zakonodavstvo kao glavnu kočnicu medijskih sloboda RH, to bi bio hvalevrijedan prosvjed.

Ali, kao što to u Hrvatskoj obično biva, u svaku akciju za prava i slobode moraju se ugurati lijevi ideolozi koji je uspiju maksimalno srozati i pretvoriti u politički diletantizam. Čim sam vidio da ljevičarske organizacije, stranke i aktivisti pozivaju na prosvjed, pretpostavio sam u što će se pretvoriti i, nažalost, nisu me razočarali.

Među zahtjevima koje je HND uputio Vladi i Saboru našao se i zahtjev za potporama "kvalitetnom novinarstvu". Dakle, oni su ispravno uočili da državna televizija grubo krši novinarske slobode, da lokalni politički moćnici koriste javni novac i potpore medijima kao vlastito političko oružje, a rješenje vide u - još više države, još većoj političkoj kontroli i još više javnih "potpora". Evo što kažu na stranici HND-a:

"Budući da se kvalitetno novinarstvo ne može financirati samo od tržišnih prihoda, zahtijevamo od Vlade da što prije pokrene sustav izravnih javnih potpora koje će poticati novinarski rad, a ne profit. Trajne i dovoljne za informativne potrebe građana, one ne smiju biti uvjetovane političkim protuuslugama, ni favorizirati jedne medije ili novinare na račun drugih."

HND smatra da je novinarstvo "javno dobro" pa bi trebalo biti financirano iz državnog proračuna. Ali što je javno dobro? Svaki rad koji je koristan zajednici. Ako ćemo po toj definiciji gledati, onda svaka osoba koja zarađuje na tržištu bez državne potpore ustvari radi za javno dobro jer je korisna drugim ljudima, inače ne bi zarađivala. Oni koji se najviše pozivaju na to "javno dobro" upravo su oni koji nisu u stanju napraviti ništa korisno za druge ljude pa ne mogu ni zaraditi bez političke potpore novcem poreznih obveznika (dakle, novcem koji su zaradili oni koji rade koristan posao).

Novinarstvo je svakako korisno zajednici, kao što je korisno i pekarstvo, kao što je koristan IT sektor, kao što je koristan, dakle, svaki rad koji nekome drugome čini neku uslugu. Ideja da bi svaki takav rad trebao biti na teret poreznih obveznika je suluda jer onda nismo trebali nikada ni izaći iz socijalizma.

Istina je da "bez slobodnog novinarstva nema ni slobodnog društva", ali zahtjevi HND-a uglavnom nemaju cilj da dobijemo slobodno novinarstvo, već da ono bude još više ovisno o državi. Uglavnom je riječ o istim ljudima koji su do kraja branili RTV pretplatu i protive se privatizaciji HRT-a iako je očito da je HRT oružje u rukama vlasti. Sad im se HRT ne sviđa jer na vlasti nisu njihovi. Isti ti ljudi često žele i famozno licenciranje novinara da "ne bi svatko mogao pisati", a sad se pozivaju na novinarske slobode.

Dakle, oni su u jednu sasvim opravdanu inicijativu o medijskim slobodama uspjeli ugurati klasične komunističke parole o javnom dobru i profitu. Ne znam zašto se novinari HRT-a i Novosti, koji de facto jesu na državnoj platnoj listi, bune za javno financiranje kad oni već JESU financirani javnim novcem.

Hrvatsko novinarstvo je, nažalost, postalo dobrim dijelom utočište onih koji bježe od bilo kakvog korisnog rada i traže mjesto da džabalebare na tuđi račun. Takvi kaljaju inače časnu i vrlo korisnu profesiju, ali uvijek isplivaju na površinu kad treba gurati neke marksističke parole o javnom dobru i ekstraprofitu. A takvo novinarstvo u Hrvatskoj je stvorila upravo država.

Oni su tražili javne potpore medijima, a sad se bune kad vide da političari koriste taj mehanizam za sebe. Oni traže kažnjavanje "govora mržnje", a bunit će se kad shvate da će se i taj zakon koristiti isključivo protiv njih. Oni su nepopravljivi etatisti koji ne mogu ni zamisliti situaciju u kojoj država i lokalne samouprave ne financiraju medije, već umjesto toga ostavljaju više novca svojim građanima koji bi ga onda mogli potrošiti na medije koje žele pratiti i koji su im korisni.

Lokalni politički moćnici troše ogromne količine javnog novca za financiranje lokalnih medija koji onda zauzvrat pišu isključivo hvalospjeve tim istim političarima. Ja sam 5 godina uređivao lokalni medij koji je neko vrijeme bio najčitaniji lokalni portal u Hrvatskoj. Imali smo velike probleme s tadašnjom vlašću (ništa se ni danas vjerojatno nije promijenilo osim ljudi i stranke na vlasti) koja nas je praktički ucjenjivala. Budući da nismo pisali što i kako je tadašnji gradonačelnik htio, on je financirao našu konkurenciju. A onda, kad je shvatio da nas to neće ubiti, okrenuo se drugim metodama koje nisu baš zakonite, ali ih neću spominjati da ne dovedem druge ljude u opasnost. Uglavnom, to su jako prljave igre.

Kako riješiti slobodu lokalnih medija? Vrlo jednostavno, zabraniti bilo kakvo financiranje medija iz lokalnih proračuna i od tvrtki u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Taj novac, koji gradovi obilato troše na podmićivanje lokalnih medija, treba ostaviti građanima. Neka ukinu prireze, neka država smanji poreze i dotacije županijama. Očito je da barataju s previše novca kad imaju dovoljno za podmićivanje medija. A mediji će se onda sami, na slobodnom tržištu, bez problema izboriti za svoje financije, u to budite uvjereni. Samo neka ih političari puste na miru. A to će biti moguće ukoliko se prekine praksa financiranja medija - bilo kojih - novcem države i lokalnih samouprava.

Dakle, HND je ispravno detektirao problem, ali je ponudio katastrofalna rješenja. Ista ta "rješenja" dovela su do problema koji sada imamo. Ako je problem u državi, onda rješenje ne može biti još više države, otvaranje novih regulatornih tijela, donošenje novih zakona i propisa itd. Rješenje može biti samo UKIDANJE postojećih regulatornih tijela koja su se pokazala kao maligna, ukidanje loših zakona i propisa te puštanje novinarstva slobodi.

 

Vezano
Cenzura u srpskim medijima dosegla novu razinu: Pogledajte kako novinarka ušutkava sugovornika
Holy za loše stanje medijskih sloboda okrivila novinare i profit, a D. Orešković želi više javnog novca za ʼneprofitneʼ medije
Hrvatski desničari protiv slobode medija - i, kao, nisu komunisti
Mala lekcija iz demokracije za gospodu iz HND-a
Duka, molim vas, ne obmanjujte javnost! Novosti nisu od strateškog interesa za RH
HND podijelio nagrade za demagoga godine
Trump čini uslugu CNN-u, a javnosti dokazuje da je autokrat
Medijske slobode: Hrvatska u velikom padu zbog loših zakona i HRT-a
U slobodnom društvu ne smije biti zabranjenih pitanja
Presuda News Baru trebala bi biti pouka svim zagovornicima ograničavanja slobode govora
Što se događa u Srbiji: O prosvjedima, Vučiću, medijskim slobodama i gospodarskom rastu
Vlada RH je najčešći izvor lažnih vijesti u Hrvatskoj. I sad ona kreće u borbu protiv lažnih vijesti...
Najjači lokalni portali u New Yorku ugašeni nakon što su se novinari sindikalizirali
Može li licenciranje novinarstva spriječiti širenje lažnih vijesti?
Kako je novinarstvo u Hrvatskoj izgubilo sve principe
Preporučujemo
Bjelovar i Sveta Nedelja nastavljaju protržišne mjere. Neka se drugi gradovi ugledaju!
Efekt leptira ili što ima ekonomija zajedničko s klimatologijom
Nanny State Index: Njemačka i Češka najslobodnije u EU, a pogledajte kako stoji Hrvatska
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako se Ursuli von der Leyen može spočitati puno objektivnih primjedbi na njen rad i program, našim oporbenim zastupnicima smeta samo njena nacionalnost.

Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iz njegovog pitanja premijeru ispada kao da su domaći poslodavci dobri, a strani poslodavci krše radnička prava. Ali većina Hrvata se s njim ne slaže.

Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.

Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: