HND podijelio nagrade za demagoga godine

Iako RH po medijskim slobodama ne stoji najbolje, novinari u realnom sektoru imaju izrazito velike slobode što se pokazalo na dodjeli nagrada Hrvatskog novinarskog društva. Za loše stanje naših medijskih sloboda kriva je isključivo državna televizija kojom upravljaju političari. Državna televizija kojoj konstantno opada gledanost, a HND ju nagrađuje. Ima logike?

Pa, gledano iz ugla prosječnog hrvatskog novinara, jedino to i ima logike jer, kako je to ovih dana mnogo puta ponavljano, Maja Sever je osvojila nagradu "opirući se tržištu". Budući da ona nije na tržištu nego je djelatnica državne ustanove, onda ovo "opiranje tržištu" može značiti samo opiranje gledanosti. Što manja gledanost, zaslužuješ veću nagradu.

Ali, pravi cirkus je nastao kad je nagradu osvojila i jedna osoba koja ju po mnogima nije smjela osvojiti. A ona ne dolazi iz kruga ljevičarskih piskarala (iako je i ona poznata po opiranju tržištu). Ne pripada u krug naše novinarske "elite" jer ima onu nacionalnu žicu. Jebiga, narod je voli, novinari ne. To je navelo neke cvilidrete s lijeva, za koje je malo tko čuo, da pokušaju privući malo pažnje javnosti na sebe vraćajući svoju nagradu. Zašto? Zato što ju je osvojila i osoba s kojom se politički ne slažu.

Eh, sad. Budući da imam otprilike isto mišljenje i o Ivani Petrović i o većini novinara Novog lista i Indexa, ne bih sudio tko je u pravu. Sve skupa je to jedan veliki i tragikomični cirkus koji najbolje oslikava stanje u hrvatskom novinarstvu.

Ne brine ih ni država, oni vode državu. Ne vjerujete mi? Podsjetit ću vas onda da je premijer Andrej Plenković dosad povukao sve ideje i odluke Vlade protiv kojih su se pobunila lijeva piskarala (a to je praktički kompletan medijski mainstream u Hrvatskoj). Ti novinari diktiraju hrvatsku politiku iako sigurno ne zastupaju mišljenje većine građana.

Imamo, dakle, dva novinarska tabora isključivo podijeljena po ideologiji. Ideološka podjela je jednostavna: katolicizam vs. antikatolicizam, stvarno nije komplicirano. Lijevi tabor čine uglavnom iskusni novinari, školovani nerijetko u bivšem sistemu, te njihovi nekadašnji fanovi i učenici, a sada nasljednici. Oni su zaposjeli gotovo sve mainstream medije. Nije ih briga za istinu, činjenice, znanost...Samo ideologija. I imamo drugi tabor koji je počeo rasti tek u zadnje vrijeme, to su pro-katolici. Oni su još uvijek slaba alternativa i vjerojatno će tako ostati s obzirom da im nedostaje profesionalnog kadra koje je u stanju objaviti vijesti tako da vuku na njihovu stranu, ali da ne ispadne "na prvu" previše ekstremno. Desničari to jednostavno ne znaju, zato nemaju toliku čitanost kao lijevi mediji.

Nijedan portal nema značajan utjecaj bez obzira na čitanost. To je vrlo lako dokazati. Kad je bio referendum o braku, praktički su svi mainstream mediji bili u vrlo agresivnoj kampanji mjesecima, a na kraju su na referendumu doživjeli debakl. Index, koji se hvali da je najčitaniji u Hrvatskoj, pred zadnje parlamentarne izbore maksimalno je gurao stranku Pametno koja unatoč tome nije prešla prag niti u jednoj izbornoj jedinici.

Dakle, utjecaj im je nikakav usprkos velikoj čitanosti. Zašto je tako? Pa jednostavno, toliko su prozirni i loši da im je teško povjerovati čak i kada napišu istinu. Ne treba čovjek biti lumen da bi to shvatio. Kad su se borili za Istanbulsku konvenciju, išli su agresivno i emotivno bez ikakvih konkretnih argumenata. Pritom nitko nije htio objaviti činjenicu da Hrvatska ima najnižu stopu nasilja nad ženama u EU i da će novac od Istanbulske ići ravno Crkvi. Mislite da oni to nisu znali? Jesu, ali stvar je u tome da zbog svoje ideološke (bolje rečeno, demagoške) borbe oni će objaviti samo ono što njima u tom trenutku odgovara. To pali još samo kod Plenkovića, da se išlo na referendum, sigurno bi popušili.

Mediji ne samo da imaju slab utjecaj na stavove građana, već su čak u stanju polučiti kontraefekt. Ja bih osobno na prošlim izborima vjerojatno glasao za Pametno i znam još dosta ljudi koji su to planirali, ali su i mene kao i njih odvratili članci s Indexa koji je u naslovima najavljivao da je Pametnom cilj "ukinuti vjeronauk u školi". Mislim OK, ali jebeš stranku kojoj je to glavni cilj u ovom trenutku. Naravno, takav imidž ta stranka možda nije htjela imati, ali to su mediji od nje napravili. I mislim da su im time više odmogli nego pomogli.

Dakle, u Hrvatskoj problem nije država koja bi "tlačila novinare", nisu problem ni vlasnici medija (mada će naši novinari često govoriti kako ih vlasnici tlače jer uglavnom je riječ o neizlječivim marksistima, a njima je svaki rad u privatnom sektoru tlaka i izrabljivanje). Ne, problem naših medija su sami novinari i njihova mentalna ograničenja. U Hrvatskoj ne postoji više nijedan news portal koji je u stanju napisati vijest, a da iz nje namjerno ne izostavi dio koji im svjetonazorski ne odgovara. Ili bez maksimalnog i prilično debilnog preuveličavanja, na primjer kad su u Jutarnjem listu najnoviju inicijativu za referendum o promjeni izbornog zakona nazvali "radikalno i ekstremistički desnom". Pobogu! Radikalno i ekstremno bi bilo da je netko pozivao na ubijanje Srba ili muslimana, a ne inicijativa za referendum čiju je ustavnost potvrdio Ustavni sud.

Kad običan čovjek vidi takav naslov, jasno mu je da se radi o neozbiljnom, neprofesionalnom novinarstvu. A to je ono što najbolje opisuje oba tabora. Čak i ako izuzmemo Hinu koja služi za širenje marksizma i HRT koji je produžena ruka vladajućih, naša medijska scena je tragikomična. Sad će netko reći, pa što je tu tragično? Tragično je to, ljudi moji, što bi ti demagozi u ovakvom vremenu trebali biti ti koji će proširiti vidike narodu i navoditi ga na put prosperiteta i napretka. A to je nemoguće očekivati od ljudi kojima je put napretka doslovno značio ratificiranje konvencije koja će dodijeliti još više novca Katoličkoj crkvi. To je krajnji domet naših slobodnih medija. Ako nekome nedostaje diktatura, nema za čime žaliti jer mi imamo društvenu blokadu, onu u našem mentalnom sklopu, onu u glavi prosječnog hrvatskog novinara. Zove se demagogija.