Hod za život, Hod za slobodu...Još kad bi se netko sjetio organizirati hod za ono što nam je trenutno u ovoj zemlji najugroženije - privatno vlasništvo, imali bismo potpunu kombinaciju Lockeove definicije "prirodnih" prava svakog čovjeka. Hrvati su otkrili dvije trećine Lockea, što bi svakako bio pozitivan pomak, da i te dvije trećine zaista shvaćaju.

Konzervativne udruge organizirale su Hod za život u tri najveća grada - Zagrebu, Rijeci i Splitu - pod sloganom "Sva ljudska prava počinju začećem". Neću sad o tome kad ljudska prava počinju jer to je duboko filozofsko i pravno pitanje (za njih isključivo vjersko), ali moram primijetiti da je tu riječ o tipičnom izvrtanju značenja ljudskih prava. Ljudska prava su nešto što nam država nije dala, pa nema pravo niti da nam oduzme. Ljudska prava nam nitko nema pravo oduzeti, ograničavati niti kršiti na bilo koji način - osim ukoliko smo svojom akcijom već prekršili prava drugoga.

Iza tobožnje brige za zaštitu ljudskih prava ovdje se krije zahtjev za uskraćivanjem i oduzimanjem ljudskih prava. Jer ako želite da država zaštiti ljudski život od začeća, ona prvo mora oduzeti slobodu svakoj ženi kad zatrudni. Čak i prije toga, država mora oduzeti slobodu svakoj ženi jer ona ne zna odmah po začeću da se ono dogodilo. Dakle, da biste zaštitili život od začeća, morali biste provoditi prilično brutalnu državnu kontrolu svih žena u zemlji, zadirati u njihovu privatnost non-stop.

Ako vam je cilj samo ukazati na važnost rođenja začetog ploda, to je prihvatljivo (iako, meni osobno, ne baš previše smisleno). Ako ste mislili ukazati na problem pobačaja i demografije, to se isto nekako može shvatiti.

Ali, kad se ta "briga za fetus" ogoli do kraja, dobivamo bolesnu i zlobnu želju za zadiranjem u tuđu privatnost i slobodu, posredstvom državnog aparata. Neće ići.

U isto vrijeme u Rijeci nekoliko ljevičarskih udruga organiziralo je protuprosvjed - Hod za slobodu. Ideja se, onako na prvu, čini sasvim u redu - pokazati konzervativcima da otpor i dalje postoji, da se neće dozvoliti zadiranje u privatnost i prava žena. To podržavam!

Međutim, kao što to obično biva kad ljevičari pričaju o ljudskim pravima i slobodi, ni ovaj put se nisu mogli suzdržati da ne pokažu svoje pravo lice. Pa se tako na "Hodu za slobodu" pjevala "Bandiera Rossa" (hrv. "Crvena zastava"), neslužbena himna socijalizma i komunizma. Ne može nitko reći da nije znao o čemu se radi kad posljednji stih glasi "Evviva il comunismo e la liberta" (Živio komunizam i sloboda).

Koliko komunizam ima veze sa slobodom? Svatko tko zna išta o povijesti 20. stoljeća, jako dobro zna da je komunizam antipod slobodi. To je represivan, autoritaran politički sistem, temeljen na jednoumlju i kažnjavaju političkih protivnika i disidenata koji su se ogriješili na pravila partije. Komunizam je prouzrokovao najviše žrtava među svim totalitarnim režimima u prošlom stoljeću i masovne gladi u bivšem SSSR-u, Kubi, Kambodži, Kini i Vijetnamu.

Dakle, i ovaj je prosvjed samo deklarativno "za ljudska prava", a zapravo je riječ o ljudima koji ne skrivaju želju da oduzmu ljudska prava drugima.

I jedni i drugi koriste termin "ljudska prava" (život, sloboda) za svoje političke ciljeve koji se svode na oduzimanje prava i sloboda drugima, i jedni i drugi teže autoritarnom režimu koji bi im služio kao represivni aparat da se potlače i pokore njihovi neistomišljenici. Nema to veze ni sa životom ni sa slobodom, a pogotovo s prirodnim pravima čovjeka o kojima je Locke još davno pisao.