Hod za život ili protiv njega?

8.5.2022.


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Je li Zapad prijetnja kršćanskim vrijednostima i tradicionalnoj obitelji?
Zašto sam skeptičan prema 'Maršu za znanost'?
Danskim ekonomistima prekipjelo: ʼDanska nije socijalistička, imamo veće ekonomske slobode od SAD-aʼ
Liberalizam, solidarnost i socijalna skrb
Režimski novinar Koronaške Dalmacije napao pjevačicu što se usprotivila fašizmu
Neka pjevaju i Thompson i Drljača!
Ivica Puljak poziva na poštivanje struke, a on je prvi ne poštuje
Vlada RH je najčešći izvor lažnih vijesti u Hrvatskoj. I sad ona kreće u borbu protiv lažnih vijesti...
Država generira mržnju, a slobodno tržište je lijek
Dva ključna razloga zašto Hrvatska treba poduprijeti ulazak Srbije u EU
Austrijski liberali osvajaju 9 mandata i postaju 4. stranka u zemlji
Milanović je o ratu u Afganistanu rekao ono što Amerikanci govore već godinama. Zašto je onda to toliki problem?
Pučka pravobraniteljica okrivljuje poslodavce i privatni sektor za sve što je napravila država
Mises, Katalonija i pravo na samoodređenje
Britansko istraživanje: Prokuženo 26 posto populacije, smrtnost od COVID-a 0,14 posto
HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!
Beljak se posvađao sa samim sobom
Liberali žele Bakića za predsjednika, ali Bakić ne želi (još) u politiku. Evo koga će podržati...
SAD: Tajno snimanje državnih službenika je građansko pravo, presudila federalna sutkinja
Hoće li žene sad iz Švicarske i Švedske preseliti u Hrvatsku i Rumunjsku?

Hod za život ili protiv njega?


PIŠE Mario Nakić

Svake godine u ovo vrijeme konzervativne udruge organiziraju u gradovima diljem Hrvatske nešto što zovu "Hod za život". To reklamiraju kao pro-life događaj, paradu za "nerođenu djecu", zapravo riječ je o paradiranju protiv prava na pobačaj.

Pobačaj je kompleksna tema i teško ćete naći nekoga tko je baš "pobornik". Nitko se ne želi dovesti u situaciju da uopće o tome mora razmišljati, to ne može biti lijepo iskustvo ni za jednu ženu, ni za jedan par. Pa ipak, ljudi koji sebe smatraju pro-life optužuju drugu stranu da su pobornici pobačaja ili, kako oni to vole reći, "ubojstva nerođene djece".

Cijeli taj argument, ako se uopće tako može nazvati, pogrešan je u startu jer namjerno se koriste krivi pojmovi kako bi se javnost senzibilizirala za njihov cilj. Cilj nije nikakva zaštita života i to nema veze sa životom jer nitko nije protiv života. Ovdje je riječ o tome hoće li rađanje biti, kao do sada, dobrovoljno ili će postati prisilno. Oni koji "marširaju za život" htjeli bi da rađanje postane obavezno iliti prisilno.

Možda je ironija da je svakoga od njih majka rodila dobrovoljno, došli su na svijet zahvaljujući pravu na izbor žene, a sada bi to pravo oduzeli ženama i predali ga u ruke državi. Zabrana pobačaja značila bi baš to - država bi dekretom pokušavala prisiliti žene da rađaju bez obzira na njihovu volju. Za pro-lifere, žene su ionako samo strojevi za štancanje djece. Plod u njenom tijelu (oni čak ignoriraju i to da je riječ o njenom tijelu) njima je važniji od žene. Njena je dužnost iznijeti ga do kraja i donijeti na svijet, bez obzira htjela to ili ne, tražila to ili ne. Nju nitko ništa ne pita, to je njihova filozofija.

No, vratimo se na samu semantiku pro-life rječnika. Pokazat ću vam kako namjernim odabirom krivih riječi pokušavaju dovesti javnost u zabludu.

1. "Ubojstvo nerođenog djeteta"

Ovo im je omiljena fraza, zato što tako podmuklo i bezobrazno pokušavaju nametnuti grižnju savjesti ženama. Ako žena pomisli pobaciti, to je ubojstvo djeteta. Nitko ne želi biti ubojica. Vrlo jasna emotivna ucjena.

Prvo, moraš biti bolestan u glavu da uopće pomisliš da bi bilo koja majka poželjela ubiti svoje dijete. Dakle, s ljudima koji to kliču nešto u glavi ne valja.

Drugo, nema ubojstva. Ubojstvo je pravna kategorija, definirana zakonom, a zakon je jasan po pitanju ubojstva. Ubiti se može samo osoba, a to je rođen čovjek. Da bi netko bio ubijen, prvo se mora roditi.

Treće, nema ni djeteta. Dijete je čovjek od prve godine života do adolescencije. Da bi netko bio dijete, prvo se mora roditi. "Nerođeno dijete" je oksimoron, osim kada se govori u rodbinskom smislu, ali to je već sociološka, a ne biološka kategorija i ovisi isključivo o osjećaju pripadnosti. Čak ni u tom slučaju ne može se reći da žena pobacuje "svoje dijete" jer između nje i tog ploda nema osjećaja rodbinske pripadnosti. Dakle, ne postoji slučaj u kojem bi se neželjeni embrij mogao smatrati nečijim djetetom. Nema rođenja, nema djeteta i nema ubojstva.

Cijela ta koncepcija o "ubijanju nerođene djece" je obična izmišljotina bolesnih umova koji žele nabiti osjećaj grižnje savjesti ženama koje već jesu duboko pogođene osobnim problemima. Riječ je o osobito perfidnoj i bezobraznoj igri koja se vodi pod krinkom tzv. "borbe za život".

Čak i o samom životu bi se moglo raspravljati, s obzirom da u prvih 10 tjedana trudnoće (koliko je pobačaj na zahtjev u RH legalan) fetus još nije razvijen pa je šteta stvarno minimalna.

Rekao sam na početku da bismo svi voljeli da pobačaja nema, da ih nitko ne mora napraviti. Ali živimo u stvarnom svijetu pa se ljudi mogu naći u raznim nesretnim situacijama i pobačaj je ponekad najbolje rješenje. Što je alternativa?

2. "Ko joj je kriv, šta je širila noge?"

Alternativa bi bila, po pro-liferima, da žena "preuzme odgovornost". Kažu, "trebala je na to prije misliti", "nije trebala širiti noge". To dolazi najčešće od onih koji misle da se ljudi seksaju samo radi potomstva i da je žena isključivi krivac za neželjenu trudnoću. Oni malo inteligentniji će reći "A zašto nisu koristili kontracepciju?". Budimo realni, većina pro-lifera protivi se i kontracepciji, ali ni taj argument ne drži vodu jer ne postoji kontracepcija koja može 100% jamčiti da neće doći do trudnoće. Osobna odgovornost se preuzima i samim pobačajem, koji sigurno nije lak ni ugodan doživljaj, a nije ni besplatan. Zar to nije dovoljna kazna? Ne bih osuđivao nikoga zato što jednom nisu imali sreće s kontracepcijom niti bi si ljudi zbog toga trebali uništiti cijeli ostatak života.

3. "To nije njeno tijelo"

Količina bahatosti i zločestoće u cijelom tzv. "pro-life" (namjerno u navodnicima jer nema veze sa životom) narativu pokazuje se u tome što oni ne priznaju ni da je plod u ženinoj utrobi njen. Hej, to je drugo živo biće, ti nemaš pravo na njega!

Aha, a u čijem je ono tijelu to drugo biće i može li ono opstati izvan njenog tijela? Ne može, to dobro znate. Zato bi se ipak nešto trebalo pitati i tu ženu. Ne samo nešto, samo ona ima pravo odlučiti o tome želi li nositi taj plod u sebi ili ne. Njene razloge za ovu ili onu odluku o tome uopće ne bismo trebali propitkivati jer to bi značilo duboko zadiranje u tuđu privatnost. Ne zaboravite, ta žena i dalje ima sva prava koja pripadaju svakome - kao i vama, tako i njoj. Ne činite drugima ono što ne biste htjeli da netko čini vama.

4. "Svaki život nam je jednako bitan"

To jednostavno nije istina. Da im je svaki život jednako bitan, ne bi ignorirali prava žene u trudnoći i ne bi tražili da se žene prisili na rađanje. Jer život ne znači samo da postojiš, život podrazumijeva slobodu.

Proliferi inače dobro razumiju što je ta sloboda kad je riječ o njima. Probajte im reći da moraju staviti masku ili da se trebaju cijepiti i vidjet ćete. Još bolje, zamislite da ih država prisili da nose u svojoj utrobi nešto što ne žele nekih 9 mjeseci. Recimo, kamen. Što mislite, kako bi reagirali? Ja znam, podigli bi revoluciju. Itekako su oni svjesni što je sloboda, ali ne priznaju ženama ista prava koja imaju oni. Korijen svih tih parada je zahtjev za rodnom neravnopravnošću i želja za tlačenjem, represijom nad slabijima. To ne bi trebalo biti ništa čudno jer su takvi zahtjevi sasvim normalni za tu ekipu. Probajte naći jednu manjinsku ili slabiju skupinu koju konzervativci ne žele nekako diskriminirati.

Pro-life stav je jeftin, plitak i pada na prvom logičkom testu. Ti ljudi uglavnom nemaju dobre namjere i služe se manipulativnim metodama. Ni drugi ekstremizam (na ljevici) nije drugačiji, i oni se služe sličnim tehnikama kada zahtijevaju totalitarna rješenja po nekim drugim pitanjima. Čuvajte se manipulatora s obje strane, ne padajte na njihove jeftine trikove.

 

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
HRVATSKA
Ocijeni članak
1
2
3
4
5
Ocjenjivanje sadržaja omogućeno je samo članovima Udruge Liberal.hr. Učlanite se - kliknite ovdje - da biste mogli ocjenjivati tekstove i dobili pristup drugim dijelovima portala za članove.
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Web shop
PRIKAŽI VIŠE
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: