Mađarska uvodi zakon kojim zabranjuje "promidžbu LGBT ideologije usmjerene prema mlađima od 18". Naravno, takav opis zakona je lažanjer dezinformira o njegovom stvarnom cilju. Ne postoji takvo što kao "LGBT ideologija" niti je riječ o nekakvoj "promidžbi". Ono što takvim potezima neke konzervativne vlade žele postići jest onemogućiti djeci da uče o tome kako nije ništa loše ni "bolesno" biti drukčiji, biti gej.

Homoseksualnost je još nedavno, skoro do kraja 20. stoljeća, bila smatrana kao zdravstveni ili psihološki poremećaj koji se može (i treba) liječiti ili suzbiti. Skoro sve države u svijetu, uključujući komunističke, nacističke i fašističke diktature, ali i slobodan demokratski svijet, imale su neki oblik zakonske zabrane ili regulacije osoba za koje se utvrdi da imaju seks s osobama istoga spola, osobito za takve muškarce. Gejevi su često bili prisiljeni voditi dvostruki život (jedan za javnost, a drugi privatno) kako bi izbjegli društvenu i zakonsku osudu, prisilno "liječenje" ili čak kastraciju.

Djecu se odmalena učilo da je homoseksualnost nešto loše, opasno ili u najmanju ruku nepoželjno. Svejedno, uza sve te državne i društvene napore da se suzbije, osudi ili "izliječi", uvijek je u svakom društvu postojao manji dio populacije koji je sklon istom spolu. Iz toga lako možemo zaključiti da će homoseksualnost postojati otprilike u jednakom obujmu svuda, bez obzira na zakone i društvene norme.

Što nam onda preostaje? Možemo prihvatiti to kao notornu činjenicu i graditi društvo na liberalnim temeljima slobode i jednakosti, koje neće osuđivati ljude zbog njihove (drukčije) seksualne orijentacije, već će im priznavati jednaka građanska prava kao i ostalima.

Ako heteroseksualni par ima pravo ući u brak, onda to pravo mora imati i istospolni par. Ako heteroseksualni par ima pravo aplicirati za udomljavanje ili posvajanje djeteta, onda to isto pravo mora imati i istospolni par pod istim uvjetima. Ako osobe sklone drugom spolu imaju pravo darivati krv, onda to isto pravo moraju imati i homoseksualci. Svi zakoni i propisi moraju biti takvi da ne diskriminiraju nikoga zbog njegove ili njene seksualne orijentacije, u protivnom tjeramo homoseksualce da skrivaju svoju orijentaciju ili čak vode dvostruki život radi okoline i državnih zakona.

Ali nije problem samo zakonska diskriminacija gejeva. To je čak manji problem. Puno veći problem je društvena osuda, a ona dolazi od odgoja i edukacije. Zato je bitno da roditelji odgajaju svoju djecu tako da nauče ne osuđivati drukčije, da nauče da homoseksualnost nije poremećaj niti bolest, ništa nepoželjno. Da nauče poštivati svakoga, bez obzira na boju očiju, kose ili seksualnu orijentaciju. U tome treba pomoći i škola. Zato su takvi zakoni, koji zabranjuju edukaciju djece o toleranciji različitosti, u svojoj srži homofobni, a ljudi koji ih brane i podržavaju homofobi.

Homofobija je pomalo nespretan naziv jer sugerira da se ti ljudi "boje" homoseksualaca. Ne, oni se ne boje nikoga, oni jednostavno uživaju u mržnji. Mnogi se pitaju zašto nemam tolerancije prema homofobima kao što imam, recimo, prema socijalistima iako se ne slažem ni s jednima ni s drugima. Moj odgovor je vrlo jednostavan. Većina ljevičara nisu to zato što su zli, već zato što ne razumiju osnove ekonomije.

Ekonomska znanost nije laka za shvatiti pa mogu razumjeti otkud ljudima ideje da će država pomoći siromašnima tako što će više oporezivati bogate ili da će država pomoći radnicima ako im zabrani prekovremeni rad i slično. To su, naravno, pogrešne i loše ideje, ali one ne dolaze iz zlobe nego iz neznanja. Ljudi koji ih predlažu uglavnom nisu zli, samo im nedostaje lekcija iz ekonomije. No, oni koji odbijaju prihvatiti da gej osobe trebaju imati jednaka prava kao oni i da homoseksualnost nije bolest niti hir, to su duboko zli ljudi koji uživaju u svojim privilegijama u odnosu na manjinu. To su ljudi koji traže koga će osuđivati zbog drukčijeg stila života ili ukusa. To je čisto zlo. S takvima je bilo kakva rasprava nemoguća jer zlo će biti zlo bez obzira koliko se zao čovjek informira.

Svi njihovi argumenti protiv gejeva svode se na jednu riječ: djeca. Ali to je samo paravan za mržnju i diskriminaciju. Ako mislite da će više djece izrasti u homoseksualce kad u školama budu učili da je gej okej, gadno se varate. Jer u tom slučaju sada nijedna odrasla osoba ne bi bila gej kad se još nedavno i u školama i kod kuće učilo da je biti gej nešto strašno loše i nepoželjno. Dakle, ne postoji škola koja će straight osobu navesti da bude gej ili obratno. Ali će barem pomoći i jednima i drugima da budu tolerantniji.

Među predvodnicima LGBT pokreta u Hrvatskoj i vani ima dosta onih koji su zagriženi socijalisti pa koriste svoj položaj za promidžbu loše ideologije. Kod nas je možda dobar primjer Marko Jurić iz Zagreb Pridea koji je više puta napao nas na Liberalu da smo desničari i "mosturbatori" iako nećete naći portal koji je više pisao PROTIV Mosta od nas. Juriću jednostavno smeta što je Liberal liberalan portal pa ne promiče socijalizam. Da smo socijalisti, zvali bismo se "Socijalist.hr". Dakle, čovjek koristi svoju poziciju za pljuvanje po ideološkim neistomišljenicima, a to nema nikakve veze s LGBT pravima. I takvih poput njega u LGBT udrugama ima mnogo. Međutim, ništa od toga ne može biti argument protiv LGBT prava i ravnopravnosti stanovništva. Ništa od toga ne može biti ni opravdanje nekome da bude homofob.

Nijedan čovjek ne može svojevoljno izabrati hoće li biti straight ili gay, ali svatko može izabrati hoće li biti dobar ili zao čovjek.