Hrvati imaju dva fetiša: zabrane i blagajnice u trgovačkim centrima

10.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvati imaju dva fetiša: zabrane i blagajnice u trgovačkim centrima


PIŠE Mario Nakić

Ništa ne može ujediniti veći dio hrvatskog naroda kao zakonske zabrane i ograničenja prava nekoj skupini ljudi. To smo već imali priliku vidjeti više puta i stalno se iznova ponavlja.

Radnice u trgovačkim centrima zaslužuju odmor nedjeljom, viču sa svih strana. Viču birokrati, političari i ostali koji vjerojatno ne znaju što je konkretan rad, a sigurno nisu nikada radili nedjeljom.

Nije njih briga za blagajnice u trgovačkim centrima, budimo realni. Oni se jednostavno pale na moć. Onu moć koju znaju da imaju kao masa, masa koja može utjecati na tuđe živote. Nikakav to utjecaj neće imati na njih same, ništa oni neće dobiti ako se nekome drugome zabrani rad. Čak će i izgubiti - jer većina njih voli i uživa u nedjeljnom shoppingu. Međutim, spremni su toliko vlastitog gušta žrtvovati samo da mogu iskoristiti svoju moć - ograničavajući drugima pravo na rad.

Pravo na rad je zajamčeno Ustavom RH. To znači ne samo da vam nitko ne smije zabraniti rad (dok ne činite štetu drugima, naravno), to znači da vam nitko to pravo ne smije niti ograničiti. Svaki čovjek zna najbolje za sebe kad mu više odgovara da radi, a koje dane da bude slobodan i to trebamo poštivati. Država s tim ne bi smjela imati apsolutno ništa! Zašto nam onda državna vlast diktira takve stvari, kao što su radno vrijeme, radni i neradni dani? Zašto to ne bi bila, kao u mnogim civiliziranim državama, stvar dogovora između radnika i poslodavca? Zato što onda masa ne bi imala tu moć diktata nad manjinom.

To je već poznat fetiš u hrvatskog naroda. Sjetite se samo referenduma o braku. Zaštitimo naš brak - govorili su. Zaštitimo ga od koga ili čega? Nitko nije ugrožavao nikakav brak, nitko ga nije ni planirao "oduzeti", taj je referendum vodila isključivo masovna želja da zabrane onoj sitnoj manjini da kojim slučajem ne bi mogli i oni reći da se žele vjenčati. I uspjela je masa, u nezapamćenom podvigu, uskratiti to pravo manjini i zabraniti im da i oni imaju pravo na brak. Zamisli pobjede!


Bitna je zabrana. Zabraniti sve što meni ne treba, sve što ja ne radim i sve što mene ne zanima, da to ne mogu raditi ni drugi. Kad se radi o nekoj manjoj skupini ljudi, kao što su homoseksualci ili oni koji iz bilo kojeg razloga pristaju i trebaju raditi ponekad nedjeljom, onda imamo dobitnu kombinaciju. Većina viče: "Zabrani! Zabrani!". I ne zanimaju ih nikakvi objektivni argumenti, oni su jednostavno gladni zabrana. Naravno, nitko od tih ljudi ne želi niti uopće pomišlja da će se oni naći jednom na onoj strani kojoj će se nešto zabraniti. Svi su uvjereni da će uvijek biti na strani većine.

Taj fetiš na korištenje državne prisile da bi se manjini nešto zabranilo - bez realnog razloga, čisto da se zabrani - ima dugu tradiciju u našoj povijesti. Hrvati su veliki dio svoje povijesti bili pod nečijom tuđom vlašću i te su vlasti koristile razne načine kažnjavanja. Ne trebamo ići daleko u povijest, dovoljno je da se prisjetimo komunizma. Normalno je bilo da država točno odredi od koliko do koliko se smije i tko smije raditi. Naš narod nije imao problema s tim jer smo po prirodi poslušna bića. Volimo državu koja će nas "dovesti u red". I volimo prosjek, a to znači da svi moramo imati manje-više iste navike. Ako se netko na bilo koji način ističe, treba ga malo "lupiti po glavi" i vratiti u kolo prosjeka. To se čini zabranama.

Zato je sasvim normalno razmišljanje "Ako ja radim od ponedjeljka do petka, moraju svi". E, ali onda se postavlja pitanje što ako me baš u subotu strefi srčani udar? Što ako me netko pokuša opljačkati? Gdje ćemo izaći za vikend ako klubovi ne rade? Što ću gledati na televiziji, koje ću vijesti pročitati na portalima ako drugi ne rade? I tako smo došli do one ideje da "postoje zanimanja koja su bitnija od drugih" i postoje "ona koja možemo prisiliti kad će raditi, a kad neće".

A tih drugih zanimanja ipak nema puno budući da su se naši napadači na nedjelju uhvatili isključivo jednog zanimanja i to u jednom uskom području. Kad kažu "zabrana rada nedjeljom", oni zapravo misle reći "zabrana rada nedjeljom blagajnicama u trgovačkim centrima". Ne trebaju reći do kraja, kad se priča o radu - misli se na blagajnice u trgovačkim centrima. Nedavno sam pokušavao nekim fanovima Željke Markić objasniti da je i novinarstvo posao kao i rad na blagajni u trgovini. Nije išlo.

Blagajnice u trgovačkom centru su postale sinonim za rad, radnika, za onog "malog čovjeka koji radi za minimalac" (iako većina njih ne radi za minimalac), za izrabljivanog radnika (iako će vam većina tih blagajnica reći da ih nitko ne izrabljuje), ali njih nitko ne pita. Svi su dobrovoljno, ničim pozvani, stali u zaštitu tih jadnih blagajnica, a zaštitit će ih tako što će im putem države, prisilno, odrediti radno vrijeme. Ne ono kakvo bi blagajnice htjele, jer njih neće nitko pitati, već ono kakvo odredi rulja koja nikada nije ni bila na njihovom mjestu.

Otkud fetiš baš na blagajnice? Zašto ne, recimo, na policajce, građevinare, zidare? Ili medicinske sestre, liječnike? Web dizajnere, developere? Otkud baš blagajnice u trgovačkom centru? Nemojte mi samo reći da vam one prve padnu na pamet jer previše vremena provodite u shoppingu. I to nedjeljom...

Znate što je najbolje od svega? Zaštitnici će svojim referendumom, do kojeg će vjerojatno doći i na kojem će uspjeti progurati tu zabranu, postići to da će poslodavci zamijeniti blagajnice strojevima. Pametne blagajne već su u upotrebi diljem svijeta i samo je pitanje vremena kad će se početi koristiti i kod nas. To će se dogoditi onog trenutka kad poslodavci zaključe da im se strojevi isplate više od ljudi. Zbog koga smo onda povećavali minimalac, donosili zabrane rada nedjeljom, pitat će se mase kad se to dogodi. Ništa, morat ćete onda organizirati novi referendum - zabraniti strojeve.



O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sindikati možda to nisu planirali, ali oni će na kraju natjerati Plenkovića da preispita sustav i pokrene ozbiljnu reformu.

Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Provjera istinitosti: Smanjuje li se hrvatski javni dug?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Kome smeta rebrendiranje HSLS-a?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi protekcionizam vodio u prosperitet, to bi značilo da slobodna trgovina vodi u siromaštvo. Provjerili smo je li to točno.

Razbijanje mita: Protekcionizam vodi u prosperitet

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HDZ-ov kandidat za EU parlament obećava bolju edukaciju, veće plaće i stambeno zbrinjavanje. A lijepo vrijeme?

Resslerova obećanja su kao da ih je prepisao od Marasa ili Tomaševića

Društvo

PIŠE: PREDRAG RAJŠIĆ

Pitanje je ima li država pravo upotrijebiti silu da bi zabranila nekom stranom proizvođaču prodaju svoga proizvoda kupcu u Hrvatskoj.

Treba li Hrvatska zabraniti uvoz genetski modificirane hrane? (pogled iz klasično-liberalne teorije prava)

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo bi trebalo postati standard, pa čak i obaveza, za sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj.

Najtransparentniji grad u RH: Građani Bjelovara će imati uvid u svaku kunu koja ode iz gradske blagajne

Politika

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kao što nemaju svi građani iste države jednake financijske navike, tako se međusobno razlikuju i države.

I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako je Senat većinom glasova donio zakon, on će završiti na sudu pa će to automatski zakočiti njegovo uvođenje.

Do zabrane pobačaja u Alabami neće doći još jako dugo, a možda i nikada

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najbolje u Europi kotira Malta, a na dnu su Azerbajdžan, Turska, Armenija i Rusija. Hrvatska je u sredini EU zemalja.

LGBT prava: Hrvatska u tri godine pala za čak 6 pozicija, ali i dalje je vodeća u istočnoj Europi

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Posljednjih 30-ak godina oni se uspješno igraju s nama. Možda je došlo vrijeme da se i mi malo poigramo s njima.

Zaslužuju li političke stranke u Hrvatskoj vaš novac?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: