Hrvati su institucionalizirali strah od otkaza

5.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Vrlo je teško postići ekonomski napredak u uvjetima kad je otkazivanje ugovora o radu lošem ili neproduktivnom radniku iznimno riskantan potez.
PIŠE: BORNA BJEDOV

Više od istog autora
Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem
Zašto obavezno cijepljenje u Hrvatskoj štiti osobne slobode
Američko zdravstvo je privatno, a ne valja. Evo zašto...
Ako vlada stvarno želi smanjiti siromaštvo, onda će povećati ekonomske slobode
Nema razloga za paniku: Rast uvoza mesa je dobra vijest
Što je 'neutralnost interneta': 3 ključna problema
5 razloga zašto jednakost u primanjima nema veze s pravednošću
Ako mogu Sarajlije, zašto ne bi mogla Vlada RH?
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske

Hrvati su institucionalizirali strah od otkaza

Vrlo je teško postići ekonomski napredak u uvjetima kad je otkazivanje ugovora o radu lošem ili neproduktivnom radniku iznimno riskantan potez.
PIŠE Borna Bjedov

Jedna od prepreka za ekonomski razvoj u Hrvatskoj je prevelik sentiment prema ljudima koji loše obavljaju svoj posao. Hrvati ne podržavaju otpuštanja u javnom, a ni privatnom sektoru jer im je žao tih ljudi. Imaju osjećaj kao da više nikada neće pronaći posao. To je naravno potpuna iluzija, pogotovo u vrijeme (doduše skromnog) rasta gospodarstva.

Takav mentalitet vidi se i u drugim sferama spašavanja neuspješnih ekonomskih subjekata: minimalne cijene otkupa i poticaji za poljoprivrednike, subvencije brodogradilištima i raznim gubitašima, prisilne konverzije kredita u švicarcima čiji će trošak na kraju platiti porezni obveznici. Tu je i progresivno oporezivanje (veće porezne stope za ljude i firme s većim prihodima). Sve ove navedene mjere koje provodi Republika Hrvatska znače kažnjavanje produktivnosti i subvencioniranje neuspjeha na račun uspješnih. S pravom se pitate kako je moguće očekivati značajan gospodarski rast ukoliko snažno kažnjavamo produktivnost, a potičemo neproduktivnost.

Zašto je mogućnost lakog davanja otkaza tako važna za napredak i javnog i privatnog sektora? Jer upravo ona omogućuje da na pravo mjesto dođe najbolja osoba koja može obavljati upravo taj posao. Svako blokiranje tog procesa ugrožava kvalitetu institucija i kompanija, posljedično smanjujući gospodarski rast, a time i rast životnog standarda koji svi toliko želimo.

Hrvatski jal prema otkazima proizlazi i iz straha pojedinca za vlastitu poziciju. Mnogi uopće ne percipiraju da to što će osoba A lakše dobiti otkaz znači da će osoba B lakše naći posao, jer će biti više slobodnih radnih mjesta. Također, osoba A će lakše naći posao, ali na nekom drugom mjestu za koje je bolje kvalificirana i ima primjerenija znanja. To što Hrvati ne gledaju na taj način ovu problematiku zapravo pokazuje i da su pomireni sa statusom quo glede osobnog ekonomskog dosega i žele ga pošto-poto sačuvati bez motivacije za napredovanjem, što je jako zabrinjavajuća činjenica. Hrvati u otkazu kao pojavi vide rizik za svoje sinekure, umjesto priliku za napredovanjem zbog otvaranja slobodnog radnog mjesta.

Kažu da su službenici u javnom sektoru zaštićeni kao koale. Tamo se otkaz skoro pa i ne može dobiti, a plaća je fiksna i sjeda svaki mjesec neovisno o kvaliteti i kvantiteti obavljenog posla. Zapitajte se je li to glavni uzrok gomile loših iskustava s cjelokupnom hobotnicom državnog aparata i kakva su s druge strane iskustva kada prihod pružatelja usluge direktno ovisi o zadovoljstvu kupaca, što je slučaj u privatnom sektoru na slobodnom tržištu.

Za kraj, želio bih reći da ovo nije kritika pojedinih osoba, već ekonomskog sustava i mentaliteta. Ljudi koji loše rade jer imaju siguran posao zahvaljujući takvoj državnoj regulativi ili činjenici da su u državnoj firmi, nisu loše osobe. Loš je jedino ovaj sustav koji ih potiče na neproduktivnost i nerad.


VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Borna Bjedov je student iz Zagreba, zaljubljenik u ekonomiku, investicije i neuroznanost. Slobodu pojedinca da odlučuje o svojoj sudbini vidi kao jedini put prema napretku čovječanstva. >>VIŠE
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: