Na bogatstvo naroda utječu različiti faktori, a jedan od najvažnijih je produktivnost. Uz to što je Hrvatska već osakaćena po tom pitanju zbog nedavnog rata koji je mnoge izbacio iz radnog stroja, na produktivnost bitno utječu i zakoni koji reguliraju posao i rad. Hrvatski Zakon o radu je rak rana našeg društva, a njegove posljedice vidimo i po prosječnom radnom vijeku u odnosu na druge narode unutar Europske unije.

Prema podacima Eurostata objavljenim prošle godine, prosječna dužina radnog vijeka građana Hrvatske 2015. godine bila je 32 i pol godine. Po ovoj statistici nalazimo se pri samom začelju ljestvice EU zemalja. Gore od nas su samo Italija (30 godina), Bugarska (32) i Grčka (32). Najduži radni vijek imaju Šveđani (41 godinu), a slijede Danska (39), UK (38) i Njemačka (38).

I na ovoj karti vidljiva je razlika između postsocijalističkih zemalja i onih s dugom tradicijom tržišne ekonomije. Izuzevši Italiju, zemlje koje nisu imale desetljeća socijalizma imaju osjetno duži radni vijek, a samim time i bolje preduvjete za prosperitet. Države nekadašnjeg Istočnog bloka i bivše Jugoslavije, s druge strane, još uvijek nisu uspjele uhvatiti priključak. Iznimke su zemlje Baltika te Češka i Slovačka, koje su postigle napredak i uspješno provele protržišne reforme, smanjile poreze i oslobodile tržište.

Osim mentaliteta, ključno je i radno zakonodavstvo. Švedska i Danska imaju jako liberalan zakon o radu koji ne propisuje minimalnu plaću niti uvjete po kojima poslodavac smije/ne smije otpustiti radnika. Takav, liberalni pristup radnom zakonodavstvu u praksi dovodi do niže stope nezaposlenosti jer što su manje administrativne i zakonske obveze od strane poslodavca, to je lakše zapošljavanje radnika. U takvoj situaciji radnik, čak i ako dobije otkaz i ostane bez posla, vrlo lako može ubrzo naći novo radno mjesto pa ne gubi vrijeme na burzi rada.