Hrvatska je talac mentaliteta nulte sume

31.7.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Igra nulte sume ima jedno temeljno pravilo: rezultat svake suradnje među ljudima mora biti nula, odnosno kad netko nešto dobije, netko drugi mora izgubiti.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je talac mentaliteta nulte sume

Igra nulte sume ima jedno temeljno pravilo: rezultat svake suradnje među ljudima mora biti nula, odnosno kad netko nešto dobije, netko drugi mora izgubiti.
PIŠE Mario Nakić

Slobodno tržište je utopija. Kad se zemlja poput Hrvatske otvori za globalnu trgovinu, veliki će nas pojesti. Hrvatska ne može konkurirati na globalnom tržištu, doći će strani kapital koji će nam preuzeti resurse i zarađivat će na njima izvlačeći novac iz Hrvatske.

To su neki od komentara koji su u Hrvatskoj uobičajeni na svaki spomen slobodnog tržišta i globalizacije. Takvi komentari nisu iznimka nego pravilo u razmišljanju prosječnog hrvatskog građanina, a rezultat su dugogodišnje indoktrinacije koja seže još iz bivšeg sistema. Zapravo, cijela ta logika zaključivanja temelji se na teoriji koja se u matematici, ekonomiji i psihologiji zove igra nulte sume.

Što je igra nulte sume?

Igra nulte sume kaže da rezultat svake suradnje među ljudima mora biti 0, što znači da ako jedna osoba nešto dobije tom interakcijom, druga osoba mora isto toliko izgubiti. Kod trgovine, nultosumaši vjeruju da jedna strana uvijek mora biti nasamarena, izigrana. Za njih je bogatstvo "fiksni kolač" koji cijelo vrijeme ima istu površinu, a pojedinci se bore da uzmu što veći njegov dio. Kad netko uzme veći dio kolača, druge osobe moraju isto toliko izgubiti. Zato njima predstavlja velik problem kad saznaju da netko posjeduje veliko bogatstvo, oni automatski vjeruju da je to isto bogatstvo oduzeto drugima te da su za tu vrijednost druge osobe oštećene.

Po njihovoj logici, trgovina je jako štetna ako trgujete s onima koji su "jači" od vas, pa stoga je za Hrvatsku jako štetno da trguje s SAD-om, Kanadom, Njemačkom i drugim razvijenim zapadnim zemljama, jer smo preslabi i oni će nam oduzeti i onaj mali dio kolača koji Hrvati posjeduju. Po njihovoj logici, Hrvatska treba "čuvati" svoj dio kolača ne dopuštajući ulazak nikakvog stranog kapitala i ne trgujući s drugim zemljama. Ili, ako već moramo trgovati, onda to treba učiniti tako da se zaštiti domaća proizvodnja od strane konkurencije, odnosno da se osigura da na domaćem tržištu prednost otkupa i kupovine imaju isključivo domaći proizvodi.

Ali ta igra nulte sume je u ekonomiji, kao i u psihologiji, potpuno pogrešna i na krivim temeljima. Bogatstvo nikada nije "fiksni kolač", ono se svakodnevno mijenja - povećava ili smanjuje. Bogatstvo se povećava ili smanjuje ulaganjem. Ako je ulaganje bilo na dobrim pretpostavkama, ono će se povećati. Ako, pak, nije, onda će se smanjiti neovisno o drugim "igračima". Bogatstvo svih stanovnika Zemlje zajedno se konstantno povećava. Prema švicarskom institutu Credit Suisse, tijekom protekle 3 godine bogatstvo svijeta se povećalo 12 posto, a u isto vrijeme smanjene su razlike između bogatih i siromašnih. Otkud povećanje bogatstva ako je ono "fiksni kolač"? Jednostavno, zato što ono NIJE fiksni kolač, nije to nikada ni bilo.

Bogatstvo se povećava ulaganjem, radom i trgovanjem. Da ilustriram, zamislite da uložite 10.000 eura u neko građevinsko zemljište. Zatim uložite još 20.000 eura u izgradnju kuće. Da biste uštedjeli, pozvat ćete prijatelje da vam pomognu odraditi ono što mogu, tako da što manje morate uložiti novca. Kad je kuća izgrađena, možete je prodati, recimo, za 80.000 eura. Ona razlika između uloženih 30.000 eura i 80.000 eura koje ste na njoj uprihodovali je vaša čista zarada. To je novo bogatstvo koje ste stvorili pametnim ulaganjem, radom i trgovinom. U toj trgovini nitko nije izgubio jer osoba koja je kupila tu kuću smatra također da je na dobitku. Vjerojatno zato što je došla na "gotovo", a trebala joj je baš takva kuća, plus ne bi je kupila da je ne smatra vrijednom. I tijekom par godina, možda će uložiti 5.000 eura u dodatno uređivanje, malo ju slickati i prodati za 10.000 eura više nego što je dala za nju. Onda je i ona na dodatnom dobitku!

Trgovina nije igra nulte sume, a "manji" igrači ne samo da ne gube u trgovini s "velikima", već su na dobitku! Slabije razvijena zemlja brže će se razvijati ako se otvori za suradnju s razvijenim zemljama. Strani kapital može samo povećati aktivnost na cijelom području - aktivnost mnogih malih subjekata u toj slabije razvijenoj zemlji i pomoći im da rastu. Primjera je bezbroj, a mogu izdvojiti najnovije s našeg kontinenta - Estonija i Irska kojima se otvaranje za strana ulaganja i trgovinu sa svijetom višestruko isplatilo. Iako je Irska primila tijekom par godina više od 300 velikih američkih ulagača, oni nisu "isisali" bogatstvo Iraca i njihove prirodne resurse kao što nultosumaši tvrde da bi strani ulagači učinili nama. Naprotiv, Irci su dobili brojna radna mjesta, bolje plaćena od onih kakva su im ranije bila na raspolaganju, i to u tolikom broju da su morali uvoziti masovno radnike i izvana. Usput, probudio se mali biznis u Irskoj jer zbog povećane aktivnosti svi lokalni subjekti su oživjeli. Bogatstvo se povećava, SVI DOBIVAJU. Nema gubitnika.

Ovako trgovinu vide nultosumaši:


A ovo je trgovina u stvarnosti:


Kolonizacija

Isti ljudi koji vjeruju u igru nulte sume u trgovini, kada ih pitate kako su onda neke nacije postale bogate, odgovorit će vam u pravilu: kolonizacija, robovlasništvo, nacističko zlato, vojna osvajanja itd. U bilo kojem slučaju, za njih je nemoguće obogatiti se na neki pošten način - radom, ulaganjem, trgovanjem. Ne, to ne može biti ni pod razno. Čovjek se može obogatiti samo pljačkom drugih, pa tako i cijela nacija. Jer živimo u svijetu nulte sume u kojoj kad se osoba A obogati, osoba B mora osiromašiti.

Priča o kolonizaciji nema previše smisla već ako pogledamo koje su države najbogatije po stanovniku (pritom ćemo izostaviti mikrodržave s manje od milijun stanovnika jer su manje bitne): 1) Švicarska, 2) Norveška, 3) Irska, 4) Katar. Nijedna od tih država nije nikada u povijesti bila kolonizator niti vodila bilo kakve pljačkaške, osvajačke ratove! S druge strane, neki od povijesno najvećih kolonizatora - Španjolska i Portugal - danas imaju velike ekonomske probleme i u prosjeku znatno siromašnije stanovništvo od mnogih bivših kolonija. Ali, zanimljivo je nešto drugo. Nijedna od najbogatijih zemalja svijeta (po stanovniku) nije velika svjetska sila. Neke od njih (Norveška, Katar) imaju bogate izvore nafte, ali Venezuela i Nigerija su još bogatije naftom pa su pri dnu ljestvice bogatstva. Postoji nešto što povezuje sve zemlje koje se nalaze u top 5 po BDP-u, a to je sloboda trgovanja. Sve one nalaze se na vrhu ili pri samom vrhu zemalja s najmanje trgovinskih barijera prema ostatku svijeta.

To opet dokazuje da se malim nacijama isplati slobodno trgovanje s velikima.

Ne negiram činjenicu da je u povijesti bilo groznih stvari - i robovlasništva, i osvajačkih ratova, i kolonizacije i pljačke cijelih nacija. Ali te stvari već dugo nemaju presudni utjecaj na kretanje bogatstva koje se konstantno mijenja i, ukupno gledano, raste brže nego ikada u povijesti čovječanstva. Istina je, zapravo, da vas nikakvo stečeno bogatstvo u povijesti neće spasiti ako se odlučite sami sebi ograničiti trgovinsku i ulagačku aktivnost, ako zatvorite granice za strani kapital, ako postavite prevelike barijere na prekograničnu trgovinsku razmjenu. Politika koja se zasniva na teoriji nulte sume osuđena je na propast. Pitajte stanovnike Venezuele ili Kube.

Ideja o ograničenim resursima

Nultosumaši također vole širiti paniku o ograničenim resursima koje Hrvatska posjeduje, a navodno su turbozanimljivi velikim multinacionalnim korporacijama, pa će nam oduzeti vodu, drveće, polja itd. Ali činjenice ih pobijaju. Količina vode na Zemlji se ne smanjuje, ona se konstantno obnavlja. Nema točnih usporedbi o broju stabala na zemlji danas i prije 100 godina, ali ima za SAD gdje je utvrđeno da se broj stabala povećao, za Europu također. Naftne rezerve se stalno povećavaju, budući da je i pronađenih izvora nafte sve više. Urod žitarica je u konstantnom porastu diljem svijeta, a nova tehnologija (GMO) omogućuje i povećanje uroda.

Ograničeni resursi očito nisu nikakav problem iz jednostavnog razloga - resursi nisu ograničeni i zapravo se povećavaju, čak i više od same ljudske populacije. Nema straha da će vam netko oduzeti resurse, da ćete ostati bez vode ili drveta, da će vam oduzeti vrijedna polja jer ih drugi nemaju, a "mi imamo" itd. Resursi postoje i lijepo je misliti kako su oni "naši", ali puno je pametnije kad njima upravljaju oni koji ih znaju pametno iskoristiti i staviti u funkciju tako da budu što korisniji društvu. Kod nas to očito nije slučaj jer unatoč raznolikim prirodnim resursima ljudi mahom odlaze u druge zemlje zbog boljih prilika i života.

Kad će ovi mitovi konačno zamrijeti?

Sve ovdje navedeno su lako provjerljive činjenice i zbilja ne mora čovjek biti lumen da bi shvatio kako je teorija nulte sume prijevara. Pa ipak, ona je čvrsto ugrađena u hrvatski mentalitet i koliko god objašnjavali ove jednostavne stvari, mnogi ljudi će odbacivati sve znanstvene činjenice. Teorija nulte sume im služi kao izgovor, kao njihov obrambeni štit i opravdanje. Uvijek je vlastitu situaciju lakše opravdati nekim "višim silama" koje su krive zato što mi ne možemo prosperirati. Kad bi priznali da je teorija nulte sume prijevara, onda bismo morali priznati da smo sami krivi za svoju situaciju, da se moramo otvoriti prema svijetu, raditi, ulagati i trgovati što više kako bismo prosperirali kao društvo.

Umjesto toga, teorija nulte sume nas drži na periferiji zapadne civilizacije. Ali ona proizvodi i puno dublje probleme u društvu. Zbog nje ljudi teško surađuju, imaju premalo povjerenja u međusobnu suradnju jer uvijek misle kako ih druga strana želi prevariti i nekako iskoristiti za vlastite interese, budući da je po njihovom nemoguće da obje strane profitiraju i ostvare dobrobit u bilo kojoj interakciji. Moramo se prestati bojati suradnje, trgovine i rada, moramo se prestati bojati stranaca i njihovog kapitala, moramo konačno odbaciti ovakve toksične mitove koji nas drže na dnu.

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska i Slovenija su svoj dug otplatile, ali Srbiji je preostalo za otplatiti još 1,7 mlrd. eura.

Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mislav Kolakušić ima najrealnije šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nije podrška već upozorenje.

Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otvorene granice su istinski liberalni koncept koji su u prošlom stoljeću najviše promicali neki konzervativni političari.

Otvorene i zatvorene granice

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most i HSLS su se zakačili oko toga tko se prvi sjetio pokrenuti inicijativu za ustavnu zaštitu vode koja je ustavom već zaštićena.

Tko je gluplji - Most ili HSLS?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: