Svjetski ekonomski forum (WEF) objavio je novo godišnje izvješće koje ne ide u prilog hrvatskoj dosadašnjoj socio-ekonomskoj politici niti društvu kakvo gradimo. Na Indeksu globalne konkurentnosti Hrvatska je pala na 68. mjesto. Iako je lani bila 74. nije riječ ni o kakvom poboljšanju budući da je u međuvremenu došlo do bitnih izmjena u metodologiji. Prema novoj metodologiji Hrvatska bi lani bila 66.

Na vrhu ljestvice nalaze se Sjedinjene Američke Države, drugi je Singapur, treća Njemačka, četvrta Švicarska, a peti je Japan. Među top 10 još su ušli Nizozemska, Hong Kong, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska.

Među zemljama tzv. Nove Europe, odnosno bivšim članicama SSSR-a, Jugoslavije i Istočnog bloka koje su sada u EU, Hrvatska je uvjerljivo najgora. Najbolje je plasirana Češka - na 29. mjestu, druga je Estonija - na 32. mjestu, a slijede Slovenija (35.), Poljska (37.), Litva (40.), Slovačka (41.), Latvija (42.), Mađarska (48.), Bugarska (51.) i Rumunjska (66.).

Ukupna ocjena naše zemlje nije se promijenila, ali su nas prestigle dvije države - Srbija i Gruzija - koje su ostvarile napredak. Hrvatska na 68. mjestu ima rezultat 60% u odnosu na prvi SAD. Evo kako je ovaj plasman Hrvatske komentirao Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA):

Hrvatska bi barem srednjoročno trebala ući u TOP 50 da se može smatrati konkurentnom zemljom. Tada bi se pridružila Bugarskoj i Rumunjskoj koje su na pragu ulaska u TOP50. Konkurentnost se mjeri ne samo kroz domaća poboljšanja, već i kroz skokove u odnosu na druge. Zato su potrebne daleko veće ambicije i cjeloviti pristupi u javnim politikama.

Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu. U izvješću se navodi kako je konkurentnost „važna početna točka jer doprinosi višem standardu života i generira resurse potrebne za šire societalne ciljeve.“

Izvješće vrlo jasno potvrđuje kontinuitet dugog odgađanja niza strukturnih reformi. Razina provedbe dugo odgađanih strukturnih reformi, a započetih 2017. ili 2018., moći će se cjelovito ocjenjivati kroz navedeno izvješće tek od 2020. Reformski procesi koji još nisu započeti čekat će izvješća na srednji ili dugi rok, obzirom da za svaku reformu treba barem nekoliko godina provedbe, nakon čega se može provesti objektivna policy evaluacija.

Cijelu analizu CEA-e pročitajte ovdje.