Hrvatska treba pustiti izbjeglice da prođu, ali najveći kritičari zatvorenih granica ujedno su veliki licemjeri...

Nakon sinoćnjeg nesretnog događaja, u kojem je ozlijeđeno dvoje djece, reakcije u hrvatskoj javnosti su podijeljene. Jedni smatraju kako je policija prekoračila ovlasti pucajući u kombi pun ilegalnih imigranata, a drugi da je policija radila profesionalno svoj posao čuvajući hrvatske granice. I jedni i drugi su samo djelomično u pravu.

Vjerojatno ste čuli/čitali, riječ je o krijumčaru izbjeglicama s Bliskog istoka koji je u kombiju stranih registracija sinoć prevozio ilegalne imigrante kod Zadra. Policija ga je pokušala dvaput zaustaviti, nije se obazirao. Kad su mu blokirali prolaz, ubrzao je, pa su policajci pucali u kombi. Krijumčar je pobjegao u šumu, a u kombiju je više ljudi ozlijeđeno, među kojima i dvoje djece. Srećom, zbrinuti su u bolnici i nitko nije u kritičnom stanju.

Ovo je žalostan primjer kako zatvorene granice čine štetu. Ljudi samo žele bolji život na nekom sretnijem mjestu od onoga iz kojeg bježe. Njihova destinacija sigurno nije Hrvatska. Oni su čvrsto odlučili prijeći granicu i spremni su zbog toga riskirati život. Hrvatska bi im to trebala omogućiti. Njihovim prelaskom granice mi ništa niti dobivamo niti gubimo. Ljudski životi važniji su od čuvanja granice, oko toga ne bi trebalo biti rasprave.

Međutim, oni koji kritiziraju potez policajaca nisu u pravu, policija provodi zakone ove države. Policija je učinila sve što je mogla kako bi izbjegla upotrebu vatrenog oružja. Prema njihovom izvještaju, reagirali su kad je kombi išao ravno na njih. Nisu oni mogli ni znati da se u kombiju nalaze djeca. Krivi su, dakle, državni zakoni, a ne policajci.

U kritikama protiv postupka policije i države koja ne pušta ilegalne imigrante najglasniji su ekstremni ljevičari, oni koji inače otvoreno propagiraju bivši sistem i žale zbog kolapsa SFRJ, na primjer Radnička fronta i Centar za mirovne studije. Trebali bi znati da je u njima omiljenoj bivšoj državi vojska čuvala granice i to rigorozno. Kao što piše jedan vojni graničar iz bivše države:

"Postoje četiri načina čuvanja granica Jugoslavije:
1. Patrole
2. Zasjede
3. Osmatračnice
4. Dojave

Moja karaula Ceršak V.P. 5457 - granični odsjek Maribor - Slovenija - je imala sve četiri varijante. JNA se najviše koristila zasjedama u čuvanju granice Jugoslavije...Pravilo JNA je bilo da se državna granica Jugoslavije štiti u 100 metarskom pojasu čitavom kopnenom granicom...Tu je vojska bila bog i batina. Tu je dijelila pravdu i nepravdu. Tu je demonstrirala svoju silu. Tu je imala ovlasti kakve nije imala ni policija."

Dakle, drugarice i drugovi, vi ste zadnji na svijetu koji možete kritizirati ovakav granični režim u RH, on je i dalje milijun puta mekši od onoga u komunističkoj Jugoslaviji. Treba još i napomenuti da je JNA čuvala granice od bijega svojih građana, koji su svakodnevno pokušavali pobjeći u civilizaciju. To je tek prava zatvorena granica.

Licemjeri su i oni koji danas zagovaraju što zatvorenije granice, a u isto vrijeme se kao protive socijalizmu i ne vole bivšu Jugoslaviju. Gospodo konzervativci, mnoge politike koje zagovarate smrde na socijalizam i SFRJ.

Živimo u 21. stoljeću, granice trebaju biti što otvorenije za slobodni protok ljudi, robe i kapitala. Naravno, kontrola treba postojati i nije poželjno puštati u zemlju kriminalce s dosjeom, ali ljude koji nisu ništa skrivili treba pustiti da probaju naći svoju sreću tamo gdje misle da će biti moguće. Nisu Iračani ništa krivi što nisu rođeni u EU pa da mogu, poput Hrvata, nesmetano i legalno doći u Njemačku.