Hrvatski mirovinski sustav - sustavno pljačkanje građana

27.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Hrvatski mirovinski sustav - sustavno pljačkanje građana

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je pripremilo izmjenu pet zakona koji reguliraju mirovinska prava. Najznačajnija promjena se odnosi na drugi stup i isplatu, odnosno neisplatu 27% dodatka na mirovine. Obvezni članovi drugog mirovinskog stupa će moći dobiti 27% dodatka samo ako ušteđevinu iz drugog stupa prenesu u prvi stup, tj. u državni proračun. Odluku o vraćanju u prvi stup ljudi će donositi u trenutku umirovljenja, kada će dobiti izračun koji će im pokazati kolike će im biti mirovine ako ostanu u drugom stupu (bez 27% dodatka) ili svu svoju štednju prenesu u prvi stup.

Radi se o tome da država planira koristiti drugi stup, koji iako je prisilan ipak spada u individualna financijska sredstva i odvojen je od koncepta međugeneracijske solidarnosti na kojem počiva prvi stup, iskoristiti za jeftino kreditiranje države.

Drugi mirovinski stup je zamišljen kao prvi korak u prelasku iz mirovinskog modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane mirovinske štednje. Zastarjeli koncept međugeneracijske solidarnosti je mogao solidno funkcionirati kada je odnos radnika i umirovljenika bio 3:1 i više.

Međutim, u trenutnoj situaciji kada taj donos iznosi 1,25:1 - što znači da na jednog umirovljenika dolazi tek 1,25 radnik, takav mirovinski sustav je sasvim neodrživ. To je povezano i s demografskim problemima koji su toliko popularna tema. Znači prelazak s modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane štednje je nužnost uzrokovana demografijom i manjkom mlade radne snage.

Nije pitanje hoće li se model međugeneracijske solidarnosti raspasti nego kad će se to dogoditi. On se može održavati još većim oporezivanjem radnika da bi se održavale relativne visine mirovina sve većeg broja umirovljenika, ali on je fundamentalno neodrživ. Individualizirana mirovinska štednja je jednostavno odgovor na demografske promjene i kao takva dio demografske politike jer bez prelaska na nju dolazimo u opasnost da se buduće radnike još više oporezuje a to djeluje kao faktor koji smanjuje realne plaće i ljude tjera na iseljavanje.

Malo dubljom analizom možemo zaključiti da su najavljene izmjene u mirovinskom sustavu sasvim protivne interesima glavnog deklarativnog cilja Vlade, a to je zaustavljanje iseljavanja i ostalih negativnih demografskih tokova. Sasvim je jasno da će smanjivanje broja radnika koji uplaćuju u mirovinski sustav u odnosu na rastući broj umirovljenika dovesti do potrebe za podizanjem opterećenja plaća da bi se održavale ionako niske mirovine.

To će dovesti do daljnjeg bijega radnika jer će im plaće ostati preniske i još većeg smanjenja omjera radnici:umirovljenici (trenutno samo 1,25:1) što će dovesti do još većeg oporezivanja plaća za održavanje mirovinskog sustava. To će se ciklično događati sve dok cijeli mirovinski sustav ne krahira. Samo se sasvim nesposobna vlast može deklarativno zalagati za smanjivanje iseljavanja i demografsku obnovu, a uvoditi promjene u mirovinski sustav koje će još pogoršati te negativne demografske trendove.

Već nas sada država vara kroz drugi mirovinski stup jer se on većinom koristi za kreditiranje države. Mirovinski fondovi primarno ulazu u obveznice RH te tako kreditiraju državu privatnim novcima uplatitelja u drugi mirovinski stup. Od 4 mirovinska fonda koji imaju podijeljene opcije prema rizičnosti (najmanje rizičan, srednje rizičan, jako rizičan) ne postoji ni jedna opcija u mirovinskim fondovima koja ne ulaže primarno u obveznice. U najmanje rizičnim kategorijama udio ulaganja u obveznice iznosi blizu 100%, a u najrizičnijima preko 50%. Kakav je to "najviši stupanj rizičnosti" kada je 50% ulaganja u obveznice? U kategoriji A (najveći stupanj rizičnosti) svi fondovi u deset najvećih ulaganja imaju većinom ulaganja u obveznice RH.


Izvor: izvještaj AZ obveznog mirovinskog fonda za 2017.

Država je odmah u početku drugi mirovinski stup zamislila kao vlastiti bankomat. Iako se naoko radilo o reformi i početku postupnog prijelaza sa neodrživog modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane mirovinske štednje, država je opet prevarila građane i sabotirala cijelu reformu. Najnovije izmjene su samo priznanje da je reforma mirovinskog sustava bila lažna i da je jedini cilj vladajućih održavanje STABILNOSTI do kraja njihovog mandata.

Dugoročno planiranje ne postoji, sve reforme su lažne, država laže i vara građane, osigurava se životarenje i trenutna stabilnost sustava uspostavljenog na trulim temeljima. I ovu Vladu očigledno zanima samo reizbor a budućnost Hrvatske im nije bitna. Bitno je održati sustav podmićivanja političkih poslušnika i kupovanje socijalnog mira zaduživanjem.

Ovim potezom se pokazuje da trenutnu vladajuću garnituru ne zanima dobrobit građana RH, gospodarski rast, a pogotovo ne demografska obnova. Kada bi prihvatili tezu da su najavljene izmjene mirovinskog sustava rađene s dobrom namjerom i brigom za gospodarsku i demografsku revitalizaciju države, onda bi istodobno morali prihvatiti da su ljudi koji stoje iza njih sasvim matematički nepismeni.

Neodrživost sustava međugeneracijske solidarnosti nije nikakva hipoteza ili mišljenje, ona je matematički lako provjerljiva. Treba samo pogledati kretanje broja radnika i umirovljenika, broja rođenih i onih koji će uskoro ući na tržište rada s onima koji će ući u mirovinski sustav, starenje stanovništva, demografske trendove te migracije i lako je zaključiti da je ostajanje u mirovinskom sustavu međugeneracijske solidarnosti put u propast.



Radi li se o matematički nepismenim ljudima ili o osrednjim birokratima kojima je u interesu samo reizbor i održavanje trenutnog trulog sustava bez ikakve primisli na dugoročne efekte na ekonomiju i društvo?

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Neki američki mediji su objavili, a prenio je i hrvatski portal Index, da su učenici katoličke škole u Kentuckyju zastrašivali Indijanca u Washingtonu. Istina je prilično drugačija...

Istina o mladim katolicima, Indijancu i ruganju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njegov scenski nastup začinjen glumljenjem žrtve više je nego licemjeran kad uzmemo u obzir što pripadnici srpske manjine zbog njegove politike proživljavaju.

Pupovcu je fotelja draža od vlastitog naroda

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mi vidimo dobro u muškarcima - poruka je koju svojim budućim kupcima šalje Egard Watches.

OVO se zove marketing usmjeren prema muškarcima: Kompanija za luksuzne satove odgovorila Gilletteu (video)

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Trebamo se zapitati što nam je važnije. Je li nama u interesu da susjedu crkne krava ili da i mi i oni imamo više mlijeka?

Dva ključna razloga zašto Hrvatska treba poduprijeti ulazak Srbije u EU

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nije trebalo dugo čekati, na Youtubeu se pojavio odgovor na feminističku reklamu Gillettea.

ʼThe Best She Can Getʼ: Odgovor na Gillette reklamu je brutalan (video)

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Danski ekonomski think thank objavio je analizu u kojoj na 20 stranica uspoređuju dansko i američko gospodarstvo.

Danskim ekonomistima prekipjelo: ʼDanska nije socijalistička, imamo veće ekonomske slobode od SAD-aʼ

Društvo

PIŠE: ĐINO KOLEGA

Feminizam naš svagdašnji i filovanje paprike. S guza. Zvuči kao početak odličnog vica.

Moj najdraži vic o filovanju

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji uporno ponavljaju kako je Amerika već imala period kad je najviša stopa poreza na dohodak iznosila preko 90 posto. Ali prešućuju jednu stvar...

ʼGreen New Dealʼ je utopija. Bez obzira na ičije želje, nitko neće plaćati porez od 70%

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Jučerašnji događaji pokazuju da se hrvatska politika nije makla iz 1991. godine. Tada je zemlja bila u ratu, a danas političarima rat nedostaje jer se s aktualnim problemima ne mogu uhvatiti u koštac.

Neka se Plenković i Grmoja fizički obračunaju, inače ljudi neće znati za koga da glasaju

Politika

PIŠE: IVA GRGIĆ

Prozivke Bulja i Grmoje jasno pokazuju da Most ozbiljno puca na desnicu. Plenković je izgubio živce jer su ga pogodili tamo gdje je najslabiji.

Počinje rat na desnici: Hoće li Most preuzeti dio desnog biračkog tijela HDZ-u?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ne postoji takav zakon u Hrvatskoj niti u bilo kojoj drugoj zapadnoj demokraciji, koji zahtijeva od građana da ustanu tijekom intoniranja himne.

Zašto Penava proziva klince? Nitko nije dužan ustati na himnu!

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: