Što sve obuhvaća ljudska sloboda? Može li se ona mjeriti objektivnim kriterijima? Prema Johnu Lockeu, ocu moderne filozofije, ljudska sloboda je mogućnost djelovanja svakog čovjeka "bez neželjenih ograničenja koja postavljaju druge osobe", naravno, dok je riječ o djelovanju koje nije na štetu drugih osoba. Prema toj definiciji libertarijanski institut Cato provodi svake godine istraživanje o stanju ljudske slobode u 162 zemlje svijeta.

Ljudska sloboda uključuje osobnu sigurnost i ravnopravnost; slobodu govora, udruživanja, okupljanja, vjeroispovijesti, kretanja, rada, poduzetništva, poslovanja, ulaganja, trgovanja. "Human Freedom Index" (indeks ljudske slobode) uključuje sve osobne i ekonomske slobode na koje utječu državni zakoni i institucije. Za parametre su uzeli stopu kriminala u svakoj zemlji, efikasnost i neovisnost pravosuđa, zakone koji štite privatno vlasništvo i druga temeljna ljudska prava, zakone koji reguliraju slobodu govora (što ih je manje, indeks je veći), koji reguliraju i ograničavaju trgovinu, poslovanje itd.

U ovo istraživanje nisu uključene političke slobode (stupanj demokracije), zato je Hong Kong, recimo, završio na visokom trećem mjestu, već samo osobne i ekonomske slobode.

1. Novi Zeland

Drugu godinu zaredom na vrhu ljestvice našao se Novi Zeland. To nije nikakvo iznenađenje, s obzirom da je Novi Zeland već poznat kao prvak Indeksa "doing business", prvak Indeksa mira, pri samom vrhu na Indeksu privatnog vlasništva, na ljestvici najmanje korumpiranih zemalja, na Indeksu demokracije i na Indeksu ekonomskih sloboda. Novi Zeland je ukupno po gotovo svim istraživanjima top mjesto za život za slobodoumne osobe, tako da se jednostavno morao naći na vrhu liste najliberalnijih zemalja svijeta.

Što čini Novi Zeland posebnim? Prvo, politički sistem koji jamči visoku dozu demokratičnosti, parlamentarni izbori svake tri godine. Neovisni mediji koji kritiziraju svaku i najmanju aferu u vlasti te narod koji je spreman kazniti svaku političku pogrešku.

Pazite ovo, što znači fiskalno zdrava država: državna potrošnja Novog Zelanda iznosi samo 17 posto BDP-a. Za usporedbu, jedna Irska troši 26%, a Hrvatska 48% BDP-a. Javni dug Novog Zelanda iznosi samo 22 posto BDP-a i u fazi je redukcije. Ovo su po meni ključni indikatori razvoja - i ekonomskog i društvenog.

Novi Zeland ima vrlo liberalnu tradiciju slobode imigriranja koja se bazira na ekonomskim potrebama samog tržišta. Radnici dolaze iz Indonezije, Kine, Indije, ali i oni iz zapadne Europe pa imaju tisuće novih imigranata iz Njemačke, Velike Britanije i Francuske svake godine. Visok životni standard, konstantna potreba za stručnom radnom snagom i povoljni porezni sustav mamac su za ljude diljem svijeta u želji za boljim poslom. Rezultat je različitost vjeroispovijesti, visoka doza multikulturalnosti i tolerancije. Uza sve to, imaju jednu od najnižih stopa kriminala u svijetu. U 2017. godini u cijeloj zemlji počinjeno je samo 35 ubojstava, što znači 7 ubojstava na milijun stanovnika. Za usporedbu, u Njemačkoj je godišnje između 10 i 15 ubojstava na milijun stanovnika, a u SAD-u preko 50.

Novozelanđani ne prate društveni napredak, oni ga predvode. Zanimljivo je da je upravo desna (liberalno-konzervativna) vlada legalizirala bračnu jednakost za istospolne parove još početkom stoljeća, kao i seksualni rad. Prema ocjenama samih prostitutki, novozelandski model reguliranja seksualnog rada je najoptimalniji u svijetu. Možda najveći nedostatak njihovog kaznenog zakona i sustava je progon narkotika koji je prilično žestok. Marihuana se još uvijek smatra opasnom drogom i rigorozno se kažnjava njena proizvodnja, preprodaja i sama upotreba u bilo kakve svrhe. Srećom, i to bi se uskoro moglo promijeniti jer je aktualna lijeva vlada najavila održavanje referenduma o legalizaciji kanabisa za ovu godinu.

Porezni sustav je vrlo jednostavan. Nema poreza na bogatstvo, nasljedstvo, nekretnine niti zemljište na nacionalnoj razini (lokalne samouprave imaju porez na zemljište). Porez na dohodak iznosi od 10,5% za one s najnižim do 33% za one s najvišim primanjima. Porez na dobit je 28 posto. Porez na prodaju (nešto kao PDV) iznosi 15 posto. Novi Zeland nema poticaje za poljoprivredu, zapošljavanje niti bilo kakve druge pomoći u novcu privatnom sektoru. Posebno su fleksibilni kad je riječ o pokretanju biznisa. Možete osnovati tvrtku bez izlaska iz svoga doma, online u roku par sati i odmah početi legalno raditi.

2. Švicarska

Još jedna zemlja koja se nalazi pri samom vrhu svih ekonomskih i drugih istraživanja o kvaliteti života, rada, poslovanja i ljudskim pravima. Švicarska je decentralizirana s najboljom tradicijom direktne demokracije (građani redovito donose zakone i druge propise na nacionalnoj, kantonalnoj i lokalnoj razini). Da je u ovo istraživanje Cato instituta uključena i politička sloboda, Švicarska bi vjerojatno zauzela prvo mjesto.

Švicarska je, ako ne ubrajamo mikrodržave s manje od milijun stanovnika, danas zemlja s najbogatijim stanovništvom (prosjek) u svijetu i druga u svijetu ako se promatra medijalno bogatstvo (iza Australije). To bogatstvo se stječe zahvaljujući slobodarskoj tradiciji švicarskih institucija. Riječ je o najmanje rastrošnoj državi u Europi, s najnižim porezima. Kad pričamo o državnoj potrošnji, jedino područje na kojemu Švicarci ne štede je obrazovanje u koje ulažu 15% BDP-a godišnje, najviše među razvijenim zemljama svijeta.

Švicarska je poznata i po svojoj bogatoj tradiciji imigracije koja se, kao i kod prvoplasiranog Novog Zelanda, temelji na tržišnim potrebama. Svaki četvrti stanovnik nije rođen u Švicarskoj. Ova je država prva u zapadnom svijetu legalizirala prostituciju (1943.). Droge su formalno zabranjene, ali postoji cijeli niz iznimaka i u praksi se prohibicija ne provodi.

Javni dug iznosi 33%. Porez na dohodak je regresivan, što znači da oni s najvišim primanjima plaćaju po nižoj stopi od onih u nižem poreznom razredu. S obzirom da se u Švicarskoj plaća dva poreza na dohodak (nacionalni i kantonalni), ukupna najviša stopa ovisi o kantonu i iznosi između 15 i 25 posto. Slično je i kod poreza na dobit, koji ukupno iznosi između 12 i 15 posto. PDV je 7,7 posto, s time da ima dosta proizvoda koji se oporezuju po nižim stopama od 3,7 i 2,5 posto.

A gdje je Hrvatska?

Na trećem mjestu Indeksa ljudske slobode nalazi se Hong Kong (prvenstveno zbog ekonomskih sloboda u kojima je šampion), četvrta je Australija, a peta Kanada. Šesto mjesto dijele Nizozemska i Danska, osmo Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a deseto Finska, Norveška i Tajvan. Njemačka je na 13. mjestu, a Estonija se popela na 14. mjesto i tako zauzela prvu poziciju među državama Nove Europe. Luksemburg je petnaesti, Austrija šesnaesta, a 17. mjesto dijele SAD i Švedska. Među top 20 ušle su još Malta i Litva.

Hrvatska je tek na 44. mjestu, na istoj poziciji gdje je bila i 2016. godine (lani smo se kratko pomjerili na 43. pa smo se sad vratili nazad). Hrvatska je vrlo dobro ocijenjena u osobnim slobodama (8,46), ali loše u ekonomskim (6,96). Ispred nas su Gruzija, Bugarska, Mađarska i Urugvaj, a za petama su nam Mongolija, Panama, Peru i Albanija. Hrvatska je najgore plasirana zemlja Nove Europe i predzadnja među zemljama članicama EU (od nas je gora samo Grčka).

Na samom začelju ljestvice nalaze se zemlje s najmanje slobode. To su Sirija, Venezuela, Jemen, Irak i Libija. Neke zemlje, poput Sjeverne Koreje i Kube, nisu ušle u ovo istraživanje zbog nedostatka relevantnih podataka iz neovisnih izvora.