I Amerika će biti zemlja proleterska!

17.8.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

I Amerika će biti zemlja proleterska!

Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u je šokirala cijeli svijet. Ma što mislili o njemu, ne može se zanijekati političko umijeće osobe koja je od potpunog outsidera u predsjedničkoj utrci na kraju isplivala kao pobjednik, posebno uzimajući u obzir retoriku i političke alate kojima se služio. Velika većina medija i političara je u početku ismijavala njegovu kandidaturu, sama Republikanska stranka mu nikada nije bila sklona, mediji su do samog kraja navijali protiv njega, njegove simpatizere su nazivali bijednicima ("deplorables", kako jednom reče Hillary Clinton).

Ni sam Trump nije baš pomagao sebi u pokušajima da ga se shvati ozbiljno. Vrlo vjerojatno to nije ni htio jer je u trenutku političke briljantnosti shvatio da jedan outsider može pobijediti samo ako svojim nastupima izaziva kontroverze i time se zadrži u medijskom prostoru. Kako bilo da bilo, pobijedio je na krilima široke koalicije raznih grupacija kojima je jedino zajedničko bilo bunt protiv tzv. "elita". Kandidatkinja Demokratske stranke Hillary Clinton je izgubila primarno jer nije znala odgovoriti na Trumpov kontroverzni politički stil.

Mnogi smatraju da bi danas predsjednik SAD-a bio Bernie Sanders da je pobjedio Hillary na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke. Radi se o tvrdokornom socijalistu, bar za okvire SAD-a. U Hrvatskoj bi ga po ekonomskim stavovima mogli svrstati u bilo koju stranku, čak bi bio i preslabi socijalist za neke eminentne figure domaće politike.

Demokrati već traže odgovor na Trumpov populizam, a činjenica da pod Trumpom gospodarstvu SAD-a ide dosta dobro (rast od 4,1 % u drugom kvartalu 2018.) ne ostavlja prostor za bilo što drugo osim strategiju "vatrom protiv vatre" pa demokrati u prvi plan guraju kandidate prema kojima socijalist Sanders izgleda kao okorjeli kapitalist.

Jedna od onih za koju se šapuće da bi mogla biti kandidatkinja Demokratske stranke na predsjedničkim izborima 2020. je senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren koja je predstavila novi zakonski prijedlog pod nazivom "Zakon o odgovornom kapitalizmu". Sami naslov zakona nije baš jasan. Što je to "odgovornost kapitalizma"? Ako je to stvaranje sustava u kojima je prosječni životni vijek najduži na svijetu, unos kalorija po stanovniku najveći u povijesti (unatoč povećanju broja stanovnika), niska nezaposlenost, omogućavanje putovanja u druge zemlje (što je u prošlosti bilo privilegija samo najbogatijih), niska smrtnost novorođenčadi, rast obrazovanosti stanovništva, podizanje ljudske sreće itd., onda kapitalizam ispunjava svoju odgovornost.

Na što senatorica Warren točno misli?

Kao argument za njenu povelju se navodi da bi onda naložila korporativnim direktorima da prilikom donošenja odluka uzmu u obzir interese svih relevantnih dionika, što podrazumijeva dioničare, kupce, zaposlenike te lokalne zajednice. Ovaj argument me podsjeća na sliku koja duže vremena kola društvenim mrežama, a prikazuje ploču na kojoj je ispisano: "Ako svatko od nas bude proizvodio po jedan poljoprivredni proizvod, onda bi mogli trgovati jedni s drugima i jesti praktički besplatno!". Baš kao što taj natpis (bio on lažan ili ne) predstavlja genijalnu ideju ljevičara da bi specijalizacijom u proizvodnji i međusobnom trgovinom mogli sniziti relativnu cijenu proizvoda, nešto što je u samim temeljima kapitalizma, tako je i senatorica Warren otkrila pojam "incentives" (poticaji).

O čemu se radi?

Profit ne dolazi sam od sebe. Profit i dobit kompanija mora "zaslužiti" tako da zadovolji određenu potrebu kupaca koji će za proizvode ili usluge te kompanije platiti samo ako su procijenili da im je to u interesu. Možemo raspravljati o samoj korisnosti nečega, ali činjenica je da nitko nije prisiljen platiti određeni proizvod/uslugu. Trgovina u kapitalizmu se odvija isključivo na dobrovoljnoj bazi. Da bi kompanija bila uspješna, mora ponuditi kupcima što oni žele ili im ponuditi nešto novo što će oni procijeniti da žele. Ali ih ne može prisiliti na to da daju svoje novce za nešto što su oni procijenili da im ne treba, osim ako se ne radi o državnom monopolistu pa je država odredila da kupci moraju nabavljati proizvod ili uslugu isključivo od državne kompanije. Stoga je sasvim jasno da je u kapitalizmu cilj svake kompanije zadovoljiti interese kupaca.

Što je sa zaposlenicima?

Smatrati da u kapitalizmu kompanije ne uvažavaju interese svojih zaposlenika, bar u državama razvijenog i slobodnog kapitalizma gdje je nezaposlenost jako niska, ima jednako smisla kao tvrditi da vozače Formule 1 ne zanima stanje motora u vozilu. Kada je nezaposlenost niska, a u SAD-u trenutno iznosi manje od četiri posto, radnici su najoskudniji resurs. Nijedna kompanija ne može funkcionirati bez zaposlenika te je njihova uspješnost direktno povezana s kvalitetom radnika. Zbog toga zemlje s najslobodnijim gospodarstvima, među kojima su i skandinavske zemlje, imaju najniže stope nezaposlenosti. Više ekonomske slobode, ono što bi socijalisti nazvali "divlji kapitalizam" iako istodobno hvale skandinavske zemlje u kojima je kapitalizam slobodniji nego u SAD-u, dovode do niske nezaposlenosti. Niska nezaposlenost zbog toga što kompanija žele zaposliti više radnika nego što ih ima na tržištu dovodi do rasta plaća i poboljšanja radnih uvjeta, jer se kompanije natječu da ponude najbolje uvjete zbog toga što radnici predstavljaju najoskudniji resurs.

Interesi dioničara

Interesi dioničara su kristalno jasni, a to je ostvarivanje povrata na svoje ulaganje u određenu kompaniju. Za pretpostaviti je da to nije sporno ni senatorici, tj. baš je to sporno jer ona kao i drugi socijalisti vide samo jedan komadić cijelog niza motivacija koje "guraju" jednu kompaniju, a to je profit. Naravno, profit je jedini cilj poslovanja, ali u procesu dostizanja tog cilja kompanije moraju zadovoljiti razne interese kupaca, zaposlenika, dioničara, lokalnih zajednica, poslovnih partnera itd. Profit ne dolazi iz ništavila, on se mora "zaslužiti". A zaslužuje se inovacijama, preuzimanjem rizika, pozitivnom reputacijom, zadovoljavanjem potreba kupaca, održavanjem dobrih odnosa s partnerima itd. Kupci žele ispunjenje svojih potreba za što manju cijenu, radnici žele što bolje plaće i radne uvjete, dioničari žele povrat svoje investicije, lokalne zajednice žele porezne prihode, zaposlenost i što manje negativnih eksternalija. Puno je to interesa za zadovoljiti i kada bi se pokušalo zakonski uređivati svaki od tih procesa, legalna kompliciranost bi porasla do te razine da bi bilo nemoguće provoditi smislen i dosljedan pravni sustav. Jednostavno bi bio previše kompliciran. Srećom, ekonomske zakonitosti funkcioniraju postojali zakoni o njima ili ne, a s dobrim pravnim sustavom funkcioniraju gotovo besprijekorno.

Prema prijedlogu senatorice Warren zaposlenici velikih korporacija mogli bi birati najmanje 40 posto upravnog odbora, a pod obuhvat novih pravila ušlo bi oko 3.500 američkih kompanija čijim se dionicama trguje na burzi te stotine drugih privatnih kompanija. To dosta podsjeća na verziju modela radničkog samoupravljanja koji je postojao u Jugoslaviji tj. od velikih kompanija u SAD-u napravilo državne kompanije pod kontrolom sindikata. Dovoljno je sjetiti se da je inflacija u Jugoslaviji uzrokovana time što je središnja banka izdavala svježi novac da bi pokrivala gubitke koja su stvarala poduzeća upravljanja po baš modelom radničkog samoupravljanja, koje bi senatorica Warren htjela uvesti u SAD. Dugoročne posljedice mentaliteta, radnih navika i načina poslovanja kojeg je radničko samoupravljanje stvorilo vidimo i danas na primjeru Petrokemije (kompanija trenutno ima NEGATIVAN kapital od 196 milijuna kn) i Uljanika (unatoč državnim subvencijama i garancijama nema za plaće zaposlenika).

Demokratska stranka ovakvim izborom favorita za kandidata na predsjedničkim izborima (druga kandidatkinja demokrata Alexandria Ocasio-Cortez nije ništa drugačija) potvrđuje stavove onih koji tvrde da stranka klizi sve više u socijalizam. To je ujedno kapitulacija pred Trumpovom populističkom retorikom i priznanje da nemaju odgovor na taj način vođenja politike, pa jedino što preostaje je razvijanje vlastitog oblika populizma. A ne postoji veći populizam od socijalizma.

 


Vezano
SAD: Drugi amandman spašava 400.000 života godišnje
Holodomor - komunistički holokaust o kojem nismo učili u školi
Hoće li Donald Trump biti opozvan?
Sutkinja u SAD-u prijavila građanina zbog objava na Facebooku. Pogodite kako je to završilo...
Novinar Fox Newsa epski odgovorio na Trumpove napade: ʼPredsjedniče, ja ne radim za Vas!ʼ
Na današnji dan: Sovjeti ugušili Praško proljeće u krvi - okupacija Čehoslovačke
Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...
Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film
Naoružani civil spriječio još jedno masovno ubojstvo u SAD-u
Bijesni i nepomirljivi: Amerikanci se izgleda spremaju za građanski rat
Je li Trump svjestan koliku moć imaju riječi koje šalje u eter?
Ova vlada se nikako ne može odmaknuti od socijalizma
Tulsi i Yang bi bili savršen par za zajedničku kandidaturu protiv Trumpa
Dekriminalizacija marihuane u državi New York
Francuska uvela digitalni porez, Trump ljut: ʼSad ćemo mi oporezivati vaše vino!ʼ
John McAfee želi biti predsjednik SAD-a i premijer Velike Britanije - u isto vrijeme!
Milanović je o ratu u Afganistanu rekao ono što Amerikanci govore već godinama. Zašto je onda to toliki problem?
Trump napao Fox News zbog ankete u kojoj gubi od Bidena i Sandersa
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o kapitalizmu i pohlepi
Ima jedno pitanje oko kojega Trump i Demokrati uvijek postignu konsenzus. I to je posebno zabrinjavajuće...
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most izbacuje čovjeka iz stranke jer je na Facebooku podijelio članak s Liberala

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Kako se države suočavaju s klimatskim izazovima: Oporezuju građane pa subvencioniraju zagađivače

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi Hrvatska bila Finska...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

I robot-policajac je, na kraju krajeva, i dalje policajac.

Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska opet živi u devedesetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedili smo udio godišnje učiteljske plaće u BDP-u po stanovniku RH s drugim zemljama Europske unije.

Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Koji je smisao školstva?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je objasniti kako su ga kritičari pogrešno interpretirali pa se uspio još više zakopati.

Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: