Ima li na hrvatskoj političkoj sceni mjesta za ideje?

6.7.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Ima li na hrvatskoj političkoj sceni mjesta za ideje?

Ovako otprilike izgleda političko tržište i politička borba u Hrvatskoj – dvije velike interesne skupine, pod tankom fasadom političkih stranaka, natječu se za relativno dobro plaćena radna mjesta. Najvažnije je u samoj stranci doći do utjecaja i vodećih pozicija, a dalje sve ide inercijom.

U nedostatku ikakve smislene ponude, birači se vraćaju na tvorničke postavke, biraju ili prema ideologiji ili prema principu manjeg zla. Takvom inercijom je čak i SDP uspio izboriti dva mandata i kao što im je rekao vođa Zoki, čak i kad nisu radili ništa, nešto se dogodilo.

Kad pogledate unatrag, najuzbudljivije političke borbe događale su se unutar stranaka, a ne na izborima. Od HDZ-ovskih pučeva, prevrata i izbacivanja bivših predsjednika, do SDP-ovske očajne potrebe da se prikažu modernom i demokratskom strankom istovremeno dok namještaju izbore, izbacuju nepodobne, dijele se u klanove i svađaju se po medijima kao babe na pazaru.

Zadnja tužna epizoda je Bernardićevo očajničko držanje za funkciju na kojoj ga nitko ne želi, a on nema sposobnosti, operativne pameti niti valute kojom bi kupio članove. Poznato je da u ovakvom modelu vođa opstaje dok donosi plaćena mjesta i egzistenciju članovima. Stoga je popis potpisnika pisma protiv sirotog Bere, skupa s navedenim funkcijama, najbolji dokaz za to. Svi ti ljudi ovise o stranci i predsjedniku da ih prije izbora postavi na izgledna mjesta na listama ili da ih nakon dobrih rezultata imenuje. Ako je predsjednik očito beskoristan kao Bero, u redove drugog i trećeg ešalona se uvlači egzistencijalni strah i padaju u vodu sve priče o zajedništvu i kreće borba.

HDZ ima identičnu unutarnju dinamiku, razlike su u izvedbi, oni su malo grublji, kad krenu onda tu ulaze i zaštitari, izbacuju se predsjednici dok ne dođe novi vođa koji će osigurati općine, županije, saborskih mjesta, agencije i ministarstva.

Postaviti pitanje gdje su tu političke ideje i nekakva vizija razvoja države je presmiješno. Toga nema ni u tragovima, a posebna tragikomedija su programi tih, navodno, političkih stranaka. Od Plana 21, plan Hrvatska raste, Kukuriku koalicija, Karamarkov bavarski institut...Ideja vodilja je sklepaj nešto fraza, lijepih želja i nekakvu koaliciju, važno je prebaciti neki broj ruku u Saboru i onda će se raspodijeliti plijen.

Čak i u toj raspodjeli nema previše romantike, ideja, sposobnih kandidata, pa se mjesta dijele matematički precizno – tebi toliko ministara i zamjenika, meni ovoliko direktora javnih poduzeća dok se članstvo proporcionalno ne namiri.

Iz toga razloga smo gledali još jednu tužnu epizodu ministra Pavića, koji siroti predstavlja mirovinsku kvazi reformu o kojoj očito nema pojma niti mu je jasno o čemu priča, poziva gospođu Ljubicu koja se zapravo zove Ljiljana da mu pomogne, pokupi na sebe svu rezultirajuću zgroženost i napade javnosti. U takvom sustavu ministar ne mora biti stručnjak niti bar okvirno znati čime se bavi pa se zato i često rotiraju. Ministar ne mora, ne može, a najčešće nije ni sposoban samostalno voditi politiku u svom resoru, nego provodi nekakve mjere smišljene od vođe i bavi se formalnim tričarijama poput zakona koji se ionako ne provode.

Ponekad se pojave ideje da ministarstva preuzmu ugledni i stručni ljudi, ali takvi bježe glavom bez obzira od takvog sustava jer im ne treba javno sramoćenje. Kao rezultat, mjesta popunjavaju oportunisti, karijeristi i stranačka treća liga – negativna selekcija u punom sjaju.

Međutim, takav model se troši i lagano ide svom kraju. HDZ se srozao od Tuđmana, preko Sanadera do Jace, Karamarka i Plenkovića. SDP je brže propao pa od Račana spao na Zokija i sad na Beru što je već terminalna faza. Negativna selekcija i veliki vođe postupno donose svoje učinke, u strankama je ostao samo zadnji očaj, oni inače nezapošljivi, ni po čemu posebni, ljudi s posebnom potrebom da im netko nađe posao.

Putem su se pojavljivali razni treći putevi koje su ove dvije stranke lako mogle pomesti ili kupiti. Sad kad se te stranke raspadaju, treći putevi su ili kompromitirani ili klize u lijevo ili desno ludilo. U svakom slučaju, možda spas ne treba tražiti u ekonomskoj propasti koja bi nas trgnula, nego u propasti ovakvog političkog modela koji će sam sebe pojesti.

E sad, kad bi ga još uspjeli zamijeniti nečim što nije sasvim van pameti, možda bi i bilo šanse da se Hrvatska donekle izvuče iz stagnacije.

 


Vezano
Zašto Mrak Taritaš ne raspusti svoju stranku i jednostavno se priključi SDP-u?
Dan kada su se hrvatski ljevičari razočarali u EU birokraciju i njene regulative
Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava
Diplomatske nevolje: Kolinda i Plenković će teško naći u HDZ-u kadrove koji nisu ksenofobni
Ova vlada se nikako ne može odmaknuti od socijalizma
Socijaldemokracija ili ksenofobija?
Marićeva mjera je diskriminatorska, protuustavna i protuzakonita
Reforma na hrvatski način: Umjesto rasterećenja - opterećenje
SDP-ova ekonomistica predlaže da država spusti cijene i povisi plaće. Tko će to platiti?
Ovoj vladi ne treba rekonstrukcija nego potpuna dekonstrukcija
Ovako su govorili HDZ-ovci: ʼSlijede oštri rezovi i otpuštanja, velika porezna reforma...ʼ I, što je s time?
Kuščević treba letjeti iz vlade; ne zbog vila, već zbog svoje gluposti
Ovaj lik je car: Bio je potpredsjednik antireformske vlade, a sada se sjetio da Hrvatska treba reforme
Istraživanje EK: Nema dokaza o različitom sastavu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj
Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku
Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ
Problemi u HDZ-u i Živom zidu rezultat su izbornog sustava koji favorizira autokrate i sprječava demokratičnost
Trebamo li biti zadovoljni? Hrvatski BDP raste 3,9 posto, a mađarski i rumunjski 5 posto
Pobjednici i gubitnici
Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most izbacuje čovjeka iz stranke jer je na Facebooku podijelio članak s Liberala

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Kako se države suočavaju s klimatskim izazovima: Oporezuju građane pa subvencioniraju zagađivače

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi Hrvatska bila Finska...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

I robot-policajac je, na kraju krajeva, i dalje policajac.

Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska opet živi u devedesetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedili smo udio godišnje učiteljske plaće u BDP-u po stanovniku RH s drugim zemljama Europske unije.

Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Koji je smisao školstva?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je objasniti kako su ga kritičari pogrešno interpretirali pa se uspio još više zakopati.

Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: