Imigracija je dobra dok nije nametnuta

23.10.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Imigracija je dobra dok nije nametnuta


PIŠE Mario Nakić

Pitanje imigracije postalo je tema broj 1 u društveno-političkim krugovima diljem Europe tek nakon velike imigrantske krize kad su milijuni izbjeglica s Bliskog istoka ušli u zapadnu Europu, mnogi od njih bez ikakve kontrole na granici. To je razljutilo europsku javnost unatoč pokušajima političara i mainstream medija da izbjegnu paniku i strah jer, realno, nikome nije svejedno.

Još uvijek je nejasan razlog invazije. Ako je riječ o bijegu pred ratnim sukobima u Siriji i Iraku, zašto bi onda prelazili toliko dug put? Kad čovjek bježi od rata, valjda ide u prvu najbližu zemlju da se skloni dok sukobi ne završe. Ovo je bilo baš ciljana i planirana invazija, nikako spontani bijeg. Ovo kao da je negdje točno smišljeno i kao da su išli po nekom naputku. Kao da im je netko svima proširio da trebaju ići u Njemačku i Švedsku - jer to su zemlje s najvećom socijalnom državom, one najviše poklanjaju.

Imigranti iz Afrike i Azije nastavljaju dolaziti u Europu ilegalnim putem i dan-danas, samo ne više u tolikom broju kao prije dvije godine i onog velikog vala. Promijenili su već demografsku kartu Europe, ali što je bitnije, promijenili su i političku kartu Europe. Krajnje desne stranke su ojačale diljem kontinenta, došlo je do Brexita, Poljska i Mađarska su se radikalizirale, a desni populisti su se približili vlasti kao nikad u Francuskoj, Nizozemskoj, Austriji i drugdje. Društvo se radikaliziralo i podijelilo na dva pola, terorizam ne jenjava, a europski lideri nemaju rješenje.

U takvoj, podijeljenoj atmosferi gdje jedan radikalizam rađa drugi, gotovo da više nema razumnih prijedloga za rješenje problema. Ili ih ima, ali oni više nemaju odjek u javnosti kao što ga ima desni populizam ili, s druge strane, prisilna politička korektnost.

Imigracija nikad u Europi nije bila problem prije. Dakle, nije problem u samoj imigraciji kao što neki pokušavaju prikazati. Nije problem u otvorenim granicama i slobodnom tržištu koje nam omogućuje da putujemo, mijenjamo mjesto rada i stanovanja, državu, bilo što.

Migracije su dosad uvijek bile pozitivna pojava za zemlje u koje su ljudi imigrirali, a i danas imamo neke pozitivne primjere, poput Irske, koja je posljednjih godina procvala dobrim dijelom i zato što je prihvaćala emigrante iz siromašnijih zemalja poput Hrvatske. Irci su dobili jeftinu radnu snagu za poslove koje domicilno stanovništvo nije htjelo raditi, a jeftina radna snaga znači i povoljniju cijenu proizvoda i usluga za kupce...Cijelo društvo je profitiralo. Njemačka je u prošlom stoljeću na sličan način profitirala zahvaljujući ljudima koji su dolazili iz Turske i s Balkana. To su pozitivni učinci imigracije na ekonomiju i takvih primjera ima po cijelom svijetu.

Znači, imigracija sama po sebi je pozitivna pojava. Čak i multikulturalnost, koju je danas moderno osporavati, pokazala se u praksi na drugim kontinentima vrlo pozitivnom. Možda Sjedinjene Države imaju manje probleme (i više koristi), ali Novi Zeland, Australija i Kanada su isključivo pozitivni primjeri gdje su stopljene kulture iz cijelog svijeta, religije i rase - i suživot savršeno funkcionira na svim razinama.

Do problema dolazi onog trenutka kad imigracija postane nagla, prisilna i nametnuta od strane države. Kad su izbjeglice u milijunskom broju pohrlile prema Njemačkoj, EU birokrati odlučili su po kvotama odrediti zemljama koliko ih koja mora prihvatiti. To je kao neko centralno odlučivanje u komunizmu, samo što ovi nisu imali čak ni osnovni plan što i kako s tim ljudima. Jer oni nisu kao kad čovjek ide u neku zemlju raditi pa je već pronašao posao ili barem ima na pameti gdje bi se mogao probati zaposliti kad dođe, ovo je totalno drukčija selidba. Ovo je bilo isključivo za socijalnom državom, za pomoć. Normalno je da se ljudima treba pomoći da prežive, ali što nakon toga? Njih treba smjestiti, zatim obrazovati, pripremati za tržište rada i onda zaposliti - naravno, pod uvjetom da žele.

Među tim izbjeglicama bilo je i mnogo onih koji su zbilja došli raditi, ali svi ostali došli su stvarati probleme, ne postoji treća mogućnost. To je prouzrokovalo nezadovoljstvo kod domicilnog stanovništva iz više razloga. Prvi, sasvim opravdani razlog, je onaj ekonomski - zašto jedan Nijemac mora raditi možda i dva posla da bi prehranio svoju obitelj i još jednu obitelj koja je na socijalnoj pomoći i nema volju sudjelovati u bilo kakvoj proizvodnji? Drugi razlog nezadovoljstva je onaj kulturološki, ljudima nije svejedno kad vide da se njihovi gradovi odjednom, tako brzo, demografski mijenjaju i da dolaze novi ljudi koji ne žele sebe prilagoditi novoj sredini, već domaćine prilagoditi sebi. Takve stvari nisu rijetkost i to izaziva strah. Iz straha izvire mržnja. Dodajmo tome svakih mjesec dana i pokoji teroristički napad i dobit ćemo rat na donedavno mirnim ulicama europskih metropola. Kao jučer u Londonu, domaći ljudi počinju činiti ono što rade islamistički teroristi, a to je baš ono što je ISIL htio da se dogodi, rat se seli u Europu.

Postoji ipak nešto što se još može napraviti. Europska unija bi trebala usredotočiti svoju pažnju i napore na Bliski istok, na uništavanje Islamske države u Iraku i Siriji te na što skoriji završetak svih sukoba na tom području, uspostavljanje trajnog mira kako bi izbjeglice mogli vratiti nazad njihovim domovima. Pritom ne mislim na deportaciju svih, već samo onih koji se nisu uspjeli integrirati, koji se nisu zaposlili niti pokazali volju da se integriraju, oni mislim da - uz svo dužno poštovanje, a znate da sam ja stvarno tolerantan koliko god se može biti - nemaju što raditi u Europi.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nevjerojatno, ali kampanju koja je rezultirala antisemitizmom i homofobijom inicirala su dva Židova, od kojih je jedan homoseksualac.

Tko su arhitekti kampanje protiv Sorosa u Mađarskoj i ostatku istočne Europe?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Potpredsjednik HSLS-a na N1 televiziji govorio je o Ini, Rafineriji Sisak i o novom projektu Grada Bjelovara.

Hrebak: Hvala Bogu da država nije otkupila Inu!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Visina poreza nije ključno pitanje. Puno je važnije kako se taj novac troši i što od njega dobivamo.

Kada su porezi opravdani i koliko trebaju iznositi?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo bi moglo iznenaditi mnoge, ali relevantni govornici i filozofi s ljevice i desnice zapravo se slažu više nego što bi to i sami htjeli.

Stvari u kojima se Jordan Peterson, Slavoj Žižek i Noam Chomsky potpuno slažu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo je Kina uspjela ostvariti ono što se očekivalo od svih članica ovog prilično heterogenog saveza koji danas više nema budućnost.

Što je s državama BRICS-a? Prije 18 godina predviđali su im globalnu prevlast i konkurenciju NATO savezu...

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ministar Štromar nije znao reći koliko će dana sada trajati ishodovanje građevinske dozvole, ali obećava da će biti kraće i jeftinije nego prije.

Brže i jeftinije do građevinske dozvole: Broj procesa će smanjiti s 22 na 12

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kamala Harris, dugogodišnja državna odvjetnica poznata po progonima prijestupnika s marihuanom, sada se hvali da je u mladosti pušila marihuanu. Nije dobro prošlo...

Otac demokratske kandidatkinje za predsjednicu SAD-a odriče se svoje kćeri zbog izjave o marihuani

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U hrvatskoj javnosti proširen je mit o tome kako je uvoz štetan za hrvatsko gospodarstvo i tržište. To ne može biti dalje od istine.

5 razloga zašto nam treba uvoz

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Svjetski dan socijalne pravde RTL je objavio članak prepun manipulacija i urnebesno loših prijedloga.

Pučka pravobraniteljica okrivljuje poslodavce i privatni sektor za sve što je napravila država

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Socijaldemokrati i zeleni pristali su da neće mijenjati Zakon o radu i na još neke ustupke u regulaciji stanogradnje i porezne politike.

Dvije liberalne stranke u Švedskoj ipak će podržati socijaldemokratsku vladu, ali pod određenim uvjetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ako otvorite usta i nešto kažete, gotovo je nemoguće da ih nećete uvrijediti. Treba nam posebni zakon za zaštitu Hrvata katolika u Hrvatskoj.

Hrvati katolici - najosjetljivija manjina u Hrvatskoj

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ako želite bolji svijet, prestanite ulagati sve svoje nade i strahove u jednu određenu osobu. Uzdajte se u sebe i izgradite ga sami.

Ovaj Snowdenov komentar iz 2016. o Obami i Trumpu je toliko dobar, trebao bi ući u udžbenike

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: