Veliki prosvjedi u Iranu buknuli su prošlog mjeseca uslijed loše ekonomske situacije u zemlji i pretvorili su se u opću pobunu protiv klerikalne vlasti režima Islamske Republike. Na ulicama iranskih gradova svake večeri okupljaju se tisuće ljudi koji traže rušenje vlasti, a režim odgovara brutalnim nasiljem i pucanjem u prosvjednike.

Procjenjuje se da je tijekom protekla dva tjedna stradalo tisuće ljudi. U isto vrijeme, lijevi aktivisti i političari na Zapadu, koji su inače glasni - šute. Ovo je posebno zanimljivo ako znamo da iranski režim osobito tlači žene prisiljavajući ih na hidžab i umanjujući im građanska prava.

Katarina Peović, bivša saborska zastupnica i liderica Radničke fronte, objavila je jučer da podržava "iranske žene u borbi za prava" da bi tu objavu ubrzo obrisala - suočena s optužbama pratitelja za izdaju.

Zašto ljevica ne može glasno podržati hrabre žene Irana u borbi za slobodu od represivnog režima? Na to je pitanje možda najbolji odgovor dala Ariana Jasmine Afshar, američko-iranska aktivistica, u videu jučer objavljenom na društvenim mrežama.

"Svi pitaju isto pitanje: što ne valja s ljevičarima? Zašto su tako bučni kad je riječ o potpori Pojasu Gaze, ali posve tihi kad je riječ o Iranu?

Odgovor je jednostavan: istina otkriva laž. Kad bi priznali što se događa u Iranu, to bi uništilo ideološku fantaziju koju su si izgradili.

Budimo direktni: Islamistička Republika Iran nije žrtva zapadnog imperijalizma nego teokratski autoritarni režim koji opstaje tako što izvozi nasilje, subvencionira islamističke skupine i tlači vlastiti narod.

Da, ona financira Hamas i Hezbollah. Sve te manje proxy skupine u regiji i svijetu financirane su iranskim novcem - to je novac ukraden od Iranaca, radnika koji si danas u Iranu ne mogu priuštiti ni kruh; od obitelji koje su uništene inflacijom; od žena koje su pretučene, zatočene i silovane jer su odbile prihvatiti religiju.

I upravo to je razlog zašto su ljevičari tako tihi. Hamas hrani njihov narativ, ali Iranci ne. Jer islamističko nasilje protiv Izraela može se prikazati kao "otpor", ali islamističko nasilje protiv Iranaca otkriva istinu.

U ovom trenutku, dok ovo čitate, Iran - zemlja od 92 milijuna stanovnika - biva uništavana u realnom vremenu. Potpuni blackout bez internetske i telefonske veze, bez ikakve komunikacije sa svijetom.

I što se događa u svijetu? Tišina. Nema "hitnih prosvjeda" na zapadnim sveučilištima, nema megafona.

To je zato što patnja Iranaca ne pristaje njihovoj agendi. Moderni lijevi pokreti više se ne bave ljudskim pravima - samo selektivni bijes i ideološka lojalnost.

Viču "Slobodna Palestina", ali neće povikati "Slobodni Iran" jer bi to zahtijevalo jedno priznanje - da politički islam nije oslobađanje nego dominacija. Usput, to se događa i na Zapadu.

Islamska Republika nije anti-imperijalistička - ona je imperijalistička. Hamas nije jedna izolirana skupina nego dio šireg islamističkog ekosistema koji je financiran, obučen i podržan od režima kao što je Islamska Republika Iran.

Ovaj dio ljevičari ne žele čuti: ne možeš se smatrati moralno superiornim dok opravdavaš režim koji ubija žene i kažnjava ih ako odbiju nositi hidžab, ubija prosvjednike, ukida internet za 92 milijuna ljudi i koristi strane proxy skupine za prikrivanje unutarnjeg ekonomskog kolapsa.

Ne možete se pretvarati da vam je stalo do Palestinaca dok ignorirate Irance u koje se puca, koje se muči i ubija od strane Islamske Republike.

To nije solidarnost nego ideološko sljepilo.

Tišina ljevičara na Zapadu je njihov izbor; izbor da brane ideologiju, opravdaju islamizam i okrenu glavu od patnje milijuna zato što bol Iranaca komplicira njihov slogan.

Povijest će pamtiti ovaj trenutak. Pamtit će one koji su podigli glas za univerzalnu slobodu i one koji su odlučili da su neki životi manje vrijedni od očuvanja narativa", zaključila je Afshar.