Vezani članci:
Plenković se hvali onim zbog čega se normalni ljudi stide
Hoće li DORH pokucati na vrata Liberala?
Plašili su nas nekakvim američkim strvinarskim fondovima, a sad vidimo da je to bila Vlada RH
Dalićkin poučak
I Most treba preuzeti dio odgovornosti za sranja u Agrokoru
Ova vlada mora pasti!
Kontrolirani igrokaz o Agrokoru
Sad bi svima trebalo biti jasno: Lex Agrokor je bio promašaj
Država krši ravnopravnost spolova, a pravobraniteljica šuti
'Ja sam iz Vlade i tu sam da vam pomognem' (2): Ramljak ima plan
Dame i gospodo stručnjaci, smatrate li i dalje da je lex Agrokor bio dobra ideja?
Hrvatska nakon Agrokora: Slijedi li nam katarza ili potonuće?
Zašto napadate Juricu Pavičića?
Ocjena točnosti: 'NGO sektor je probio medijsku blokadu o Ivici Todoriću'
Njemački stručnjaci se slažu s Liberalom: Propast Agrokora imat će pozitivne učinke
Država je stvorila Agrokor. Dajte nam još više države!
Linić tvrdi da Agrokor u njegovo vrijeme nije imao porezni dug. Je li moguće da nije znao?
Agrokor - primjer državne preraspodjele bogatstva
Božo Petrov - heroj i spasitelj izgubljenih duša
Priča o Agrokoru je priča o hrvatskom društvu
Sad bi svima trebalo biti jasno: Hrvati nemaju tržišnu ekonomiju nego crony kapitalizam
Kosor brani Lex Agrokor, mulja i maže oči javnosti
Dva Golijata ubiše Davida
Totalni potop onih koji su tvrdili da hrvatski proizvođači nemaju šanse bez Agrokora
Sve laži stožernog ekonomista klijentelizma
Gdje su sad oni stručnjaci što su tvrdili da će pad Agrokora proizvesti domino efekt?
'Ja sam iz Vlade i tu sam da vam pomognem'
Vlada u sjeni
Živimo u jednopartijskom sistemu (i ovaj put smo sami krivi)
Kreditne agencije potvrdile da smo od početka u pravu: Lex Agrokor je promašaj
Novo na Liberalu:
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavljaju državne institucije
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva
Koliko smo napredovali od pristupanja EU? Bili smo najgori, a sada smo sve bliži prosjeku
Smiju li ljudi, koji se ne slažu u svemu, uopće razgovarati? Ovaj novinar tvrdi da - ne smiju

Iza Agrokora ostaje talog našizma i socijalističke ksenofobije


Piše: Branimir Perković
25.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Iza Agrokora ostaje talog našizma i socijalističke ksenofobije


Piše: Branimir Perković
25.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Situacija oko Agrokora je jedan jako zanimljiv i važan fenomen za hrvatsko društvo. Napravila je ono što državna politika nije imala hrabrosti napraviti - reformirala gospodarstvo, uspostavila bolje poslovne prakse, ekonomski obrazovala stanovništvo i intenzivirala raspravu o ekonomskoj i drugoj budućnosti Hrvatske.

Dakako, reforma gospodarstva je započeta već u vrijeme krize iz čiste nužnosti. Jednostavno više nije bio moguć rast gospodarstva na starim temeljima i poslovnim praksama, i restrukturiranje je provedeno spontano, čistim tržišnim snagama te bez ikakvog pozitivnog uplitanja države u smislu uspostave boljih ekonomskih politika. Upravo suprotno, podizala je porezno opterećenje dok je svaka kuna u doba krize poslodavcima bila bitna, nastavila s zapošljavanjem u javnom sektoru dok je istodobno broj radnika u realnom sektoru padao te je samim time opadao broj onih koji su uplatitelji u proračun, ekstremno se zaduživala da ne bi morala provoditi rezove i time gubiti političku kontrolu. Kriza i Agrokor su ekonomske teme stavili u središte medijske pozornosti, posebno Agrokor o kojem se raspravljalo po kafićima, tržnicama, frizerskim salonima, javnom prijevozu i sl. Ipak smo kao društvo iz svega izašli ekonomski obrazovaniji. I druge teme su se nadovezivale na priču o Agrokoru pa se tako u samo središte javne rasprave došao javni dug, porezno opterećenje, državna neefikasnost, gospodarski uzroci demografskih problema, prebirokratiziranost, sprega politike i gospodarstva te ostalih tema bitnih za ekonomsku kulturu nacije.

Ali Agrokor je otkrio i nagomilan moralni talog socijalističkog načina razmišljanja, koji se ogledao o sasvim krivim izrazima bijesa, okrivljivanjem krivih skupina, cipelarenjem Todorića tek kada je bilo sigurno da je gotov, traženjem stvaranja novog Agrokora usred propasti starog, cendranjem da je i Agrokor kakav bio da bio bolji od „stranaca“, glorificiranjem onih koji su stvorili Agrokor i tvrdnjama da su ga uništili oni koji s njegovim padom nisu imali veze.

Odmah početkom krize Agrokora mnogi su tvrdili da je on simbol nekakvog „neoliberanog“ kapitalizma i uživali su u njegovoj propasti. Nikakve razloge za tu tvrdnju nisu nudili osim što je Agrokor privatna kompanija, a Todorić im je bio simbol tipičnog poslodavca, bogatih eksploatatora, neoliberala i sl. Njihovi razlozi su se svodili na jednu stvar, a to je zavist. Zavist prema Todoriću, njegovom bogatstvu i uspjehu. Nije tu bilo nikakve konstruktivne ni realne kritike, samo obično naslađivanje zbog propasti jednog mrskog kapitalista. Naravno, to je sasvim krivo usmjeren bijes te kriva interpretacija događaja. Todorić je državni kapitalist, nastao uz pomoć države i političkih struktura kojima je slijedom toga dugovao usluge te je zapošljavao političke kadrove i često poslovao po političkoj potrebi, a ne tržišnoj, profitnoj. Sve to je bilo jasno i onima koji su Agrokor prikazivali kao simbol „neoliberalnog“ kapitalizma, a Todorića kao arhetip poduzetnika, ali su vidjeli priliku da kroz njih proguraju svoju ideologiju iako je upravo ta i takva ideologija, ideologija socijalizma, stvorila i Agrokor i Todorića. To je standardno izvrtanje činjenica i manipuliranje informacijama u svrhu nametanja svoje interpretacije događaja. Stvarnost je u svemu tome nebitna, bitno je ako treba i lažima graditi socijalistički svjetonazor.

Kada je propast Agrokora bila izvjesna, mnogi su usred panike zahtijevali stvaranje nove kompanije koja bi praktički zauzela njegovu poziciju, a to znači poludržavnu kompaniju koja će biti „domaća“ i držati monopolsku poziciju na tržištu, određivati pravila „igre“ te uspostavljati opće poslovne prakse. Mnogi su se preplašili najavom da će uslijed propasti Konzuma veći tržišni dio preuzeti strani maloprodajni lanci kao Lidl, Kaufland i Spar, a proizvodne kompanije Ledo, Belje, Jamnicu će kupiti strani vlasnici. Naravno, to će se dogoditi, možda ne u tom obliku jer je lako moguće da od propasti Konzuma najviše profitiraju „domaće“ Plodine, NTL i Tommy, a Ledo i ostale kupe domaći poduzetnici i kompanije. Strah od „stranaca“ su gurali podjednako i desni i lijevi socijalisti, jer je po njihovim idejama na neki način jako bitno tko je vlasnik poduzeća. Stječe se dojam da bi velik broj ljudi radio za manju plaću i gore radne uvjete kod domaćeg vlasnika nego za višu plaću s boljim uvjetima kod stranog. To stvarno i je tako, jer po podacima portala MojPosao, stranci daju 17% veće plaće od prosjeka dok su plaće u tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu najniže i manje su sedam posto od prosjeka. Slična je situacija i u sektoru trgovine. Prosječne plaće u tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu, a iz djelatnosti trgovina (prodaja) su u prosjeku 3% niže od prosječne plaće u toj djelatnosti dok su plaće onih zaposlenih u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu 11% više od prosječne plaće za tu djelatnost, pokazuju podaci servisa Moja plaća.

Očigledno je taj strah od stranaca sasvim iracionalan, ustvari bi svi trebali preferirati raditi za strance, ali mentalitet „našizma“ je jači od racionalnog razmišljanja. Demoniziranje stranih vlasnika je izraz socijalističke malograđanske uskogrudnosti te u izravnom konfliktu sa stvarnošću. Strance se prikazuje kao one koji nas dolaze iskoristiti i pokrasti, a na svaki strani poslovni subjekt kao na potencijalnog neprijatelja koji je pokazatelj naše vlastite slabosti. Interesantno je zgražanje prilikom svake najave dolaska strane kompanije, posebno kada se spominju Hrvatima nerazumljive riječi kao profit, dobit, poslovanje i investiranje što su nekima sinonimi za izrabljivanje, iskorištavanje, izvlačenje novca i krađu. U tom su podjednako jaki i ljevica i desnica, jer oni u nas imaju suštinski istu ideologiju u ekonomskim pitanjima, socijalizam ili njegovu modernu inačicu - našizam.

Posebno moralno dno su dotaknuli oni koji su prozivali same radnike zbog rada u Konzumu. Navodno su oni sami bili krivi za to što su prihvaćali raditi za malu plaću, neplaćene prekovremene, bez godišnjeg odmora, bez bolovanja i općenito loše radne uvjete. Tvrdilo se da za Todorića nisku krive samo političke strukture koje su ga stvorile, nego i radnici koji su prihvatili raditi za njega. Blagajnice u Konzumu se omalovažavalo da su se prodale, da nemaju dostojanstva i samopoštovanja, da su one krive za stvaranje Todorića koliko i političari. Iako je svaki radnik Konzuma po svim kriterijima vrjedniji od većine radnika u državnoj administraciji, jer ih ovaj financira uplaćivanjem poreza u proračun iz kojeg se javnim djelatnicima izdvaja za plaće, iako je vrjedniji od desetaka tisuća onih koji odbijaju tražiti zaposlenje jer sasvim dobro žive od socijalne pomoći, iako je vrjedniji od horde profesionalnih političara, oni su proglašeni podjednako krivi za Agrokor kao i sami Todorić. Nije li odgovornost, osim na samom Todoriću, na dosadašnjim političkim strukturama koje ne samo da su stvorile Agrokor, nego su i odgovorne za visoku stopu nezaposlenosti zbog koje su te radnice bile primorane prihvatiti bilo kakve uvjete rada jer su znali da ih se može lako zamijeniti. Efikasno tržište, obilje poslova i niska nezaposlenost su najbolja garancija dobrih radnih uvjeta i zaštite radnika.

Ako ti uvjeti ne postoje, tj. ako ne postoje zbog destruktivnih ekonomskih politika, onda je odgovornost za loše uvjete radništva na onima koji postavljaju te politike. Hrvatsko društvo inače ima problema s određivanjem lanca odgovornosti što proizlazi iz nedostatka pravne tradicije i individualne svijesti. Tako za  Agrokor ne može biti odgovoran samo Todorić i političke strukture, nego i svi ostali od dobavljača, kupaca, radnika, pa i samog društva. Postojao je veliki bijes, ali i sveopća zbunjenost zbog nerazumijevanje lanca i granica odgovornosti, i taj bijes je bio usmjeren prema svima. Ta izgubljenost u smislu određivanja odgovornosti je simptom pravne nesigurnosti, tj. nefunkcioniranja pravne države. Kada se stalno oslobađaju moćnici dok se „obični“ ljudi i zbog najmanjih prijestupa osuđuju na maksimalne kazne, u saborskim klupama sjede ljudi koji lažiraju diplome dok političari i državna birokracija stalno pronevjeruju novce bez ikakvih pravnih sankcija, kada se zapošljavaju podobni a ne sposobni, onda sve to stvara društvo u kojem se ništa ne cijeni - ni pravosuđe, ni kvalifikacije, ni iskustvo, ni znanje.

Svi sve znaju, svi sve mogu, svi imaju „nekoga“, svi su potencijalni prevaranti, a na pravnu državu se ne može osloniti da utvrdi stvarnu odgovornost i krivicu. Društvena svijest je da su svi suodgovorni jer se ne zna tko je za što odgovoran, svi su potencijalno krivi jer se puno puta dogodilo da bi mislili da je netko krivac i po svim parametrima logike je bio, ali je pravno oslobođen krivice i odgovornosti. Svi su prevaranti jer ne znamo tko zaista je prevarant zbog toga što su puno puta oslobađani oni za koje smo mislili da jesu prevaranti. Takva društvena svijest stvara ozračje straha, nesigurnosti i neusmjerenog bijesa u paranoičnoj potrazi za krivcima. To je naslijeđe nepostojanja pravne države, nego prava u službi države tj. političkih interesnih skupina koje kontroliraju državu, nazivali se oni partijski dužnosnici u Jugoslaviji ili stranački ljudi u Hrvatskoj.

Iako će cijela situacija pozitivno dugoročno djelovati na gospodarstvo kroz redefiniranje odnosa i svojevrsno „čišćenje“, malo će napraviti po pitanju socijalističkog mentaliteta i moralnog taloga, u smislu da će ljudi još uvijek izmišljati nekakav mitski „neoliberalni“ kapitalizam, sa sumnjom gledati na strance i inozemne investicije što je oblik jedne socijalističke ksenofobije i u sveukupnoj društvenoj izgubljenosti zbog nefunkcioniranja pravne države i postojanja „jednakijih od jednakih“ u smislu političkih moćnika koji su praktički iznad zakona, prebacivati odgovornost na sasvim krive ljude. Upravo zbog toga je važno ne samo ekonomsko opismenjavanje ljudi, nego i svojevrsno čišćenje društva od taloga socijalističkog mentaliteta, posebno zbog toga što su jedno i drugo međusobno povezani.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.