Najave izumiranja života na planetu nisu ništa novo i dosad su se uvijek pokazale netočnima

Sigurno ste jučer naišli na naslove poput ovog na Indexu: "Dramatičan izvještaj UN-a: Život na Zemlji je pred masovnim izumiranjem". UN-ov izvještaj upozorava da je "milijun životinjskih vrsta pred izumiranjem" zahvaljujući čovjekovom djelovanju.

"Ovako brz nestanak biljaka i životinja već se naziva šestim masovnim izumiranjem. Masovna izumiranja u prošlosti su uvijek uzrokovali kataklizmički događaji golemih razmjera poput udara velikih asteroida ili masovnih vulkanskih erupcija. Ovaj put uzrok je čovjek", piše Indexov dežurni katastrofičar Nenad Jarić Dauenhauer.

"...ističe da se broj stanovnika u svijetu od 1970-ih do danas udvostručio, globalna ekonomija se učetverostručila, a međunarodna trgovina udeseterostručila. Kako bi se ljudi nahranili, odjenuli i opskrbili energijom, šume su krčene brzinama koje su bez presedana u povijesti. Od 1980. do 2000. nestalo je oko 100 milijuna hektara šuma, ponajviše za uzgoj stoke u Južnoj Americi te za plantaže palminog ulja u Jugoistočnoj Aziji."

Da, ali ne spominje da su se zelene površine planeta jednakom brzinom povećale u od 2000. do danas.

"...Propadanje tla i klimatske promjene do 2050. uzrokovat će migracije između 50 i 700 milijuna ljudi."

Što ako se to ne dogodi? Tko će snositi posljedice za širenje lažne uzbune i panike? Jer već smo to od UN-a čuli, prije 15 godina prognozirali su slične migracije zbog klimatskih promjena koje su se trebale dogoditi do 2010.



"Klimatske promjene i propadanje tla do 2050. uzrokovat će smanjenje proizvodnje usjeva godišnje za 10% globalno, a u nekim krajevima i do 50%."

Kako se to uklapa u njihovo predviđanje rasta konzumacije i tehnologije? Nema baš previše logike, zar ne?

Podsjetimo, 1970-ih su predviđali nedostatak hrane zbog prenapučenosti i masovnu glad do koje je trebalo doći do kraja 20. stoljeća. Nije se dogodilo jer je čovjek počeo koristiti GMO tehnologiju. Ništa od toga, Nenade, resursi nisu ograničeni i usjeva ne nedostaje.

Ovakve najave izumiranja života na planetu nisu ništa novo. S. Dillon Ripley sa Smithonian instituta najavio je 1970. da će do 1995. godine 70 do 80 posto svih životinjskih vrsta izumrijeti.

Godine 1979. Norman Myers, biolog s Oxforda u knjizi "The Sinking Ark" najavio da će 40.000 životinjiskih vrsta izumirati godišnje i da će do 2000. godine nestati milijun vrsta.

Na simpozijumu sveučilišta Brigham Young, Thomas Lovejoy - koji je kasnije postao predsjednik Centra za znanost, ekonomiju i okoliš "H. John Heinz III", najavio je "izumiranje životinjskih vrsta do kraja stoljeća".

Godine 1994. biolog Peter Raven u knjizi "Nature Conservancy" najavio je da će "devet desetina životinjskih vrsta iz originalnih tropskih prašuma nestati tijekom sljedećih 30-ak godina".

Srećom, nijedna se od tih crnih najava nije obistinila. Neće ni ova. Ekološki katastrofičari su gori od ravnozemljaša i definitivno čine više štete šireći lažnu paniku. Pritom obavezno za sve okrivljuju ekonomski i tehnološki razvoj te osobnu potrošnju građana. Po toj logici, razvoj treba zaustaviti, ne smijemo zarađivati i trošiti (dakle ni jesti). Za njih bi bilo najbolje da ljudi počine masovno samoubojstvo i tako spase planet. Ili, u najmanju ruku, da se čovjek vrati u pećinu.

Predviđanje izumiranja života na planetu je kao predviđanje sljedeće globalne ekonomske krize. Jednom će se sigurno dogoditi, bez obzira na čovjeka i naš utjecaj. Sve ima svoj početak i kraj, pa tako i planet Zemlja i život na njemu. Ali šanse da UN pogodi u ovakvim neozbiljnim predikcijama barem približno vremenski jednake su mojim šansama da pogodim na Lotu. A ja ne igram Loto.