James Galbraith zagovara garantiran državni posao. Evo zašto je to loša ideja

PIŠE Branimir Perković
20.5.2017.

James Galbraith zagovara garantiran državni posao. Evo zašto je to loša ideja

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gostovao je jedan od najpoznatijih suvremenih heterodoksnih ekonomista - James K. Galbraith, a tema je bila „Globalizacija, nejednakost i financijalizacija“. Riječ je o profesoru sa Sveučilišta u Texasu koji je prije dvije godine bio je savjetnik Y. Varoufakisa u grčkoj vladi, a 2016. Berniju Sandersu u predsjedničkoj kampanji. Sin je slavnog Johna Kennetha Galbraitha i brat Petera Galbraitha, prvog veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj. Istaknuo se snažnim kritikama Washingtonskog konsenzusa i politika slobodnog tržišta, nudeći zauzvrat (post)kejnzijanska rješenja i utječući na ponovno oživljavanje Keynesove ekonomske misli diljem svijeta.

Zanimljivo je bilo pitanje iz publike o tome bi li preferirao osiguran univerzalni osnovni dohodak (basic income) ili univerzalno osigurano zaposlenje (tipa na javnim radovima koje bi financirala država). Ideja temeljnog dohotka je da svaki punoljetni  građanin treba imati osiguran dohodak od strane države, bez obzira na socioekonomske uvjete, tj. da država treba osigurati svima prihode kojima će moći zadovoljiti temeljne potrebe. To bi značilo i razmontiranje socijalne države i svih birokratskih troškova koji uz nju idu. O potencijalnim koristima temeljnog dohotka smo već pisali. S druge strane državno osigurano zaposlenje pretpostavlja ideju da bi svi trebali imati zagarantiran posao od strane države koja bi određivala prema sposobnostima i potrebama kakav posao bi svaki pojedinac obavljao. To bi pratio i veliki birokratski aparat koji bi određivao tko, gdje, što,  kako i za koju plaću treba raditi. Realno, ta ideja je na korak do komunizma, a komunizam nikada i nigdje nije osigurao dugoročni održivi rast i blagostanje. Galbraith pripada ekonomistima Keynesijancima koji su kapitalisti s državnim intervencionizmom, ali ipak kapitalisti. Naglašavaju ulogu države da u vremenima recesije velikim javnim radovima i investicijama potaknu poslovne subjekte na zapošljavanje i time održavanje sveukupne ekonomske aktivnosti. Neokeynezijanci zagovaraju aktivnu monetarnu politiku središnjih banaka. Sukus neokeynezijanizma su aktivne monetarne i fiskalne politike koje bi u vremenima krize stabilizirale gospodarski output te poslovne cikluse ekspanzije i kontrakcije koji su inherentni modernim gospodarstvima.

Ideja garantiranog državnog posla je u principu socijalistička. Jer zašto bi netko htio raditi kod privatnika ako kod države može dobiti zagarantiran životni posao na kojem ne može dobiti otkaz jer mu je država dužna osigurati ga? To neizbježno vodi do monopolizacije svih poslova od strane države i put u socijalizam.

Ne moramo ići daleko u prošlost da vidimo rezultate slične politike. Hugo Chavez je u Venezueli provodio istu politiku zapošljavanja stanovništva od strane države u kooperative/zadruge. Otkad je Chavez 1998. izabran na vlast, osnovano je oko 100,000 radničkih zadruga kojima je vlada osiguravala državni kredit, tehničko školovanje i favoriziranje kod javnih nabava. Međutim, podaci iz 2006. pokazuju da je pola tih kooperativa otvoreno fiktivno da bi se izvukli novci iz državne blagajne. Zadruge su se financirale iz prihoda nacionalizirane naftne industrije u vrijeme dok je nafta dosezala rekordne cijene. Ukratko, zemlje kao Venezuela koje leže na nafti su imale "novca k'o blata", i Venezuela je te prihode transferirala radničkim zadrugama za njihove projekte. Također su obilato financirani i javni radovi te jedinice lokalne uprave, što je svojevrsno kupovanje političke stabilnosti i utjecaja. Sličnu stvar rade i hrvatske političke stranke da bi u tijelima lokalne samouprave zaposlile što više ljudi u svrhu osiguravanja vlastitog reizbora, što im omogućuju novčani transferi iz državne blagajne, a svake izbore se stranke jedna s drugom natječu oko toga tko će obećati više stvari.

U Venezueli su osnovana tzv. lokalna vijeća u kojima su građani direktno odlučivali kako će se koristiti financijska sredstva koja su dobili od države te su odluke takvih vijeća bile obavezujuće za lokalnu vlast. U principu je to oblik direktne demokracije. Problem je što su odluke takvih vijeća bile neefikasne i nelogične, a korupcija je bila standardna pojava.

Ukratko, Venezueli je blagoslov visoke cijene nafte te visokih prihoda od nje stvorio idealne uvjete za testiranje ekonomskog modela osiguranog zaposlenja od strane države i direktne demokracije, bar na mikrorazini.

Rezultat navedenih politika koje je provela Venezuela i koju g. Galbraith zagovara je potpuni kolaps gospodarstva te posljedično raspad obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava. Venezuela je danas u katastrofalnom stanju u kojoj vlada glad, nestašica zdravstvenih potrepština i kriminal. Stanje je toliko katastrofalno da država koja praktički pluta na naftnim rezervama jedva pronalazi novca za gorivo tankere kojima izvozi sirovu naftu. Naftna industrija je bila prva koju je Chavez nacionalizirao i prva koja je počela propadati zbog nedovoljnih ulaganja, krađe i nestručnog vodstva koje je na tim funkcijama bilo po principu političke podobnosti, a ne stručnosti. Upravo je to problem s javnim poduzećima, jer ih političke elite koriste za uhljebljivanje političkih podobnih, a ne stručnih ljudi.

Zaključno, predavanje je bilo dosta zanimljivo, a g. Galbraith je prezentirao dosta iscrpno izraživanje kojim je pokazao da se nejednakost ne povećava stalno i da postoje razdoblja od 1960. kada se ona smanjivala. Ali, čudne ideje o državnom garantiranju zaposlenja i o glavnom krivcu rasta nejednakosti u nereguliranosti financijskih tržišta, iako su financijska tržišta jedna od najviše reguliranih u pojedinačnim zemljama i globalno, bacaju veliku sjenu na inače kvalitetnu prezentaciju njegovih istraživanja.




Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon što je ulupala milijarde eura u Uljanik i 3. maj te najavila da će nastaviti to raditi i ubuduće, ova vlada nema nijedan argument da može odbiti zahtjeve sindikata.

Zašto vlada mora pristati na svaki zahtjev sindikata državnih i javnih službenika

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Komentar novinara Neila Cavuta trebao bi ući u udžbenike i učiti se na studiju novinarstva. Pogledajte!

Novinar Fox Newsa epski odgovorio na Trumpove napade: ʼPredsjedniče, ja ne radim za Vas!ʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad je Thomas Bauer na Liberalu predlagao liberalizaciju dječjeg rada, privukao je hrpu hejtera. Evo, sad Hrvat iz Danske priča kako je tamo normalno da djeca rade...

Hoće li Grbin sada prosvjedovati danskom veleposlanstvu? U Danskoj klinci rade od 13. godine...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Boris Johnson je iskoristio mogućnost koju mu daje zakon. Suspenzijom parlamenta nije učinio ništa protuzakonito. Na kraju dana, to je ipak monarhija.

Britanska demokracija je slomljena i nema nikoga tko bi je mogao popraviti

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozna presuda hrvatskog suda otvorit će Pandorinu kutiju cenzure i progona umjetnika i novinara.

Visoki prekršajni sud RH: ʼSloboda umjetničkog izražavanja prestaje kad se netko osjeti uvrijeđenʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: