Je li ovo najgluplji argument za uvođenje licenciranja?

25.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Je li ovo najgluplji argument za uvođenje licenciranja?

“Nikada se ne pitaj tko ti nešto govori, nego što ti govori, ali još važnije zašto ti govori.”

To su bile riječi kojima me moj me otac učio o jednoj važnoj životnoj filozofiji kada se radi o odnosu s ljudima. S tom mišlju, pogledajmo nedavni prijedlog o licenciranju računovođa u Republici Hrvatskoj.

Prvo se postavlja pitanje čemu licenciranje uopće služi. Teorijska podloga licenciranja nalazi se u ideji da građani ili potrošači sami ne mogu provjeriti svaku osobu od koje primaju usluge koje su potencijalno osjetljive za njihovo zdravlje, njihovu imovinu, ali i slične važne stvari pa si zato javne vlasti uzimaju za pravo provjeriti kvalitetu znanja, vještina i obrazovanja pojedinaca koji nude takve usluge. Implikacija je da kroz standardizirano provjeravanje znanja i vještina javna tijela mogu osigurati svojevrsnu kontrolu kvalitete kojom se garantira da će svaki korisnik dobiti barem minimalne standarde te iste usluge. Kada govorimo o licenciranju, prvo što najčešće pada na pamet su doktorske licence. Tu postoji dodatan razlog za licenciranje jer osim znanja i vještina koje određena osoba mora demonstrirati kako bi izvršavala usluge u zdravstvenoj aktivnosti, tu se također nalazi i etička komponenta, poput Hipokratove zakletve, koju bilo koji nuditelj usluga mora zadovoljiti.

No, ako je licenciranje zaista dobar način kontrole kvalitete usluge ili proizvoda, zašto su onda zemlje koje imaju manje pravila oko profesija i manje standarda koje licenciranje pokriva, obično te koje daju kvalitetniju uslugu za manju cijenu?

Razlog je strah od potrošača. Kao javno tijelo, s praktične strane, vi ne možete oštetiti, kazniti ili uplašiti bilo koji privatni posao na jednak način kao što to može strah od loše recenzije. Čak ni najgora kazna koju vam bilo koja inspekcija ili agencija može izreći nije nepremostiva ako imate veliko i vjerno potrošačko tijelo koje se uvijek vraća kupovati upravo vaše usluge ili dobra. Loš glas ili loše potrošačko iskustvo vašem poslu mogu nanijeti nerazmjerno veću štetu nego bilo kakva formalna kazna. Dapače, u današnje doba informacija kada možemo komunicirati s osobom na drugom kraju svijeta bez ikakvih problema, u stvarnom vremenu, te kada su platforme za ocjenjivanje davatelja usluga toliko raširene i toliko napredne, postavlja se pitanje zašto postoji javno odnosno državno licenciranje.

Ali i to pitanje ima jasan odgovor. Protekcionizam. Pritom ne govorim o protekcionizmu koji ima nacionalni prizvuk, nego se radi o najprljavijem obliku tržišnog pogodovanja pojedincima i biranju pobjednika i gubitnika na temelju koruptivnih veza. U svijetu se to zove crony capitalism. U ovim krajevima smo stvorili našu vlastitu vrstu koja se zove rođačko poslovanje ili klijentelizam. Na kraju krajeva, ruka ruku mije, zar ne?

Sada zamislite situaciju na tržištu gdje imate tri igrača. Jedan veliki i dva mala/srednja. Ovom velikom su, naravno, najveći problem njegova dva mala konkurenta. On ima veliku dobit kojom može raspolagati i stoga si može priuštiti odvjetničke timove koji će mu pomagati u navigiranju kroz silnu birokraciju i suluda pravila. Njegova dva manja konkurenta, budući da imaju manju ukupnu dobit, mogu raspolagati s manje novca i oni se moraju paziti jer si neće moći priuštiti te iste odvjetničke timove. Je li zaista neobično da su u takvim situacijama upravo ti “veliki igrači” oni koji zagovaraju “moralne vrijednosti” i demonstriraju veliku “zabrinutosti za potrošača” dok zagovaraju sve veću i težu regulaciju određene industrije? Kao na primjer, sve veće i sve ekstenzivnije licenciranje.

Pa tako gospodin Zlatko Benčić, koji je voditelj radne skupine koja bi trebala uvesti i licenciranje računovođa, kaže:

"Na svjetskoj razini imamo negdje oko 5% gubljenja BDP-a radi prijevara, radi prijevarnog izvješćivanja. Ne govorim o pogreškama nego o namjeri. Da li su vama poznati rezultati naših poreznih nadzora? Dalje ne bih na tu temu. I to je jedan od razloga bio zašto je došlo do stavka 4. u članku 7. Zakona o računovodstvu (nap.a - licenciranje računovođa). Mi, kao pametni ljudi, moramo doći do spoznaje da li nam to treba ili ne treba. Anketirajte koga hoćete iz te struke, većina će reći da treba. Ja ne vidim da jedino tržište može sve regulirati. Gledajmo samo Hrvatsku revizorsku komoru, koliko je ljudi izgubilo licence u međuvremenu radi toga jer nije radilo ovo, ono i tako dalje. Što sam ja htio reći, da neke stvari u RH moraju biti zakonom regulirane jer smo mi takav narod."

I zaista, dok druge zemlje uklanjaju regulacije, naši stručnjaci to jednostavno “ne vide” kao nešto smisleno. Zaista sam uvjeren da su sva Agrokorova poslovanja uvijek bila redovno licencirana. Agrokor je te licence mogao platiti jer je imao svoju mrežu prijatelja u političkim sferama. Ali mali i srednji poduzetnici, obični ljudi, koji svaki dan rade za svoj život, za svoj kruh i za svoju obitelj si to ne mogu priuštiti. Ovakvim oblikom licenciranja, ne samo da bi ozbiljno oštetili životni standard tisuća ljudi koji rade u toj profesiji, nego bismo značajno podigli troškove takvog poslovanja i još više otežali poslovanje u Hrvatskoj koja i bez toga pati od ogromne nezaposlenosti.

Budući da smo zaključili da si veliki i bogati uvijek mogu kupiti licencu, a da je licenciranje puno češće oblik zaštite tih istih velikih i bogatih od strane političke klase koja od tih bogatih prima usluge (kako se ne bi morala pošteno se natjecati na tržištu s konkurentima), podsjećam vas još jednom na životnu filozofiju s početka. Pitajmo se zašto zaista netko zagovara upravo ono što će vama, običnim građanima, dignuti troškove života i dodatno vas osiromašiti.

Mora da smo jednostavno mi u Hrvatskoj takav narod i da se to tako kod nas radi...

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: