"Sve je tu kristalno jasno. Iako ovih dana neki tvrde da je nemoguće odrediti tu granicu jer ne možemo ljudima braniti što da govore. Ma možemo. I moramo."

Tako kaže Bruno Šimleša, popularni književnik i kolumnist u nedavnom tekstu objavljenom u Jutarnjem listu. Šimleša je, nakon Ace Stankovića, Maje Sever i brojnih drugih poznatih osoba s hrvatske "građansko-novinarske" scene, odlučio stati u obranu zakona kojim će država određivati što se smije, a što se ne smije pisati na društvenim mrežama i zbog nepodobnih riječi komentatora kažnjavati nakladnike - vlasnike stranica.

Šimleša pokazao da nema pojma što je govor mržnje

Šimleša je odmah od početka jasno dao do znanja da on shvaća, i da mi svi shvaćamo, gdje je granica između slobode govora i govora mržnje. Međutim, iz njegovog primjera, koji je kasnije u tekstu naveo, možemo vidjeti da on baš i nije shvatio tu granicu.

"Npr. ovaj sam tjedan na svojoj Facebook stranici podijelio Stankovićevu odjavu emisije u kojoj je osudio govor mržnje. Kao i uvijek, bilo je nekih komentara koji su tvrdili da upravo on širi govor mržnje jer misle da je posao novinara veličati Domovinu. I jest, ali u Sjevernoj Koreji. U razvijenim zemljama novinari postavljaju teška pitanja, a ajmo reći da spadamo u tu kategoriju. Uglavnom, jedna je gospođa komentirala da upravo on širi mržnju, navodeći uobičajeno promašene tvrdnje. No nije koristila govor mržnje. Radi se o promašenom stavu koji nije nikako argumentiran, ali to nije kancerogeno.

Odgovorio joj je 'gospodin' koji je napisao da je ona frustrirana nacionalistička babetina i to već jest govor mržnje. Naravno da sam njegov komentar izbrisao čim sam ga primijetio i zabranio sam mu pristup stranici. Taj gospodin vjerojatno misli da zastupa moju stranu, ali čim vrijeđaš, ma nema šanse da si na mojoj strani. Tada si na strani neljudskosti. Tada si na strani raka! Netko će moj postupak smatrati cenzurom, ali meni je to stvar održavanja higijene."

Šimlešin potez iz ovog primjera je sasvim opravdan. Čovjek ima pravo blokirati sa svoje stranice bilo koga i iz bilo kojeg razloga, to je legitimno. Međutim, to što je napisao gospodin kojeg je Šimleša blokirao, po Oxfordskom rječniku ne bi bilo okarakterizirano kao govor mržnje. Evo što kaže definicija: "Govor mržnje je uvredljiv ili prijeteći govor ili pisana riječ koja iznosi predrasude protiv određene skupine ljudi, na osnovi rase, religije ili seksualne orijentacije." Ako nacionalistu kažeš da je nacionalističko smeće, to nije govor usmjeren protiv neke etničke, religijske skupine ili protiv LGBT osoba. Vrlo sličnu definiciju govora mržnje koristi i američki Vrhovni sud (koji tradicionalno štiti govor mržnje kao govor zaštićen Prvim amandmanom iliti slobodom govora) koji kaže da je "govor mržnje svaki govor usmjeren protiv pojedinca ili skupine na osnovi njegove etničke, spolne ili rasne pripadnosti, invaliditeta ili seksualne orijentacije".

Želi upravljanje svojom stranicom prepustiti HDZ-u

Poanta je, ukratko, da je Šimleša ispravno postupio što upravlja svojom stranicom prema vlastitim pravilima. To se zove sloboda upravljanja privatnom imovinom. Međutim, po mnogima taj govor koji je on na svojoj stranici zabranio, ne bi ulazio u govor mržnje jer nije na etničkoj, vjerskoj, rasnoj, spolnoj ili seksualnoj osnovi. Prema tome, Šimleša je sam u svome tekstu pobio ono što mu piše u naslovu - nije "kristalno jasno" što je govor mržnje jer ga očito svatko shvaća drukčije.

Upravo to je opasnost u ideji da državno tijelo regulira "govor mržnje" - tko će odrediti definiciju i granicu? Šimleša je pokazao kako bi se to radilo na slobodnom tržištu - on, kao vlasnik stranice, određuje pravila rasprave na svojoj stranici. Korisnici će birati stranice na kojima se osjećaju slobodnije, a opet na kojima će biti zaštićeni od prostih i niskih uvreda. Ali ako država donese Lex Stanković, onda ćeš ti, dragi Bruno, izgubiti tu moć upravljanja svojom stranicom i taj će posao preuzeti državno tijelo koje će ti reći: ovo smiješ ostaviti, ono moraš obrisati. Država će za taj posao nadziranja govora na društvenim mrežama morati zaposliti tisuće, ako ne i desetke tisuća novih uhljeba koji će nas 8 sati dnevno pratiti što pišemo, objavljujemo, prenosimo i komentiramo.

Otkud tolika vjera u državu? Stvarno, čudim se ljudima kao što su Bruno Šimleša, Maja Sever, Aco Stanković i mnogi drugi koji podupiru ovakav totalitaristički zakon, a nikada ne bih rekao za njih da vole HDZ. Čini se da je njihova ljubav prema HDZ-u ogromna, kad mu žele u ruke dati upravljanje svojim stranicama i vjeruju da će HDZ-ovi uhljebi znati bolje od njih samih što je govor mržnje, a što nije.

Jesu li oni stvarno toliko naivni da misle kako je država, pogotovo ova naša država, neko natprirodno biće, savršeno i apsolutno pravedno? Ako ste stvarno vjerovali u to, morat ću vas razočarati. Državu čine ljudi na vlasti, a to je kod nas HDZ i bit će još jako, jako dugo. Oni donose zakone, odlučuju o zapošljavanju u državne službe i o provedbi tih zakona. Svaki novi zakon koji tražite, za koji se zalažete, znači još više moći njima nad nama, građanima. Zašto se borite za veću moć HDZ-a nad građanima? Mislite li stvarno da HDZ zna bolje od nas samih? Ne radite to, molim vas! Ako se slažete sa mnom da nam je državna vlast loša i da je državni aparat trom, pristran i loš, onda trebate iskazati bar malo skepticizma prema svakom novom zakonu, a pogotovo prema ovakvom zakonu koji će ozbiljno ograničiti osobne slobode građana.

Kako bi to izgledalo u praksi

Kažeš, ako damo državi toliku moć, ništa ne može poći po zlu? Recimo, dragi Bruno, da se tvoje pisanje ne svidi državnoj vlasti. Jesi li siguran da netko od njihovih uhljeba, zaposlenih u budućoj internet policiji, neće na tvom zidu ostaviti komentar pun mržnje i prijetnji prema, recimo, Srbima? Hoćeš li ti biti 24/7 budan i na internetu da to obrišeš istog trenutka? On će zatim prijaviti tebe i tvoju stranicu, a prema drugu Stankoviću dobit ćeš 100.000 kuna kazne jer se govor mržnje našao na tvome zidu. Prvi put. Drugi put kad ti se to dogodi, mjesec dana zabrane komentiranja. Treći put, zabrana rada. Je li to ono što stvarno želiš, Bruno Šimleša?

Ljudi moji, razmislite još jednom dobro što želite jer to biste baš mogli i dobiti.