Jeffrey Tucker: Zašto je desni kolektivizam opasniji nego što mislimo

Jeffrey Tucker, direktor Zaklade za ekonomsku edukaciju i viši suradnik Američkog instituta za ekonomska istraživanja nedavno je objavio knjigu Desni kolektivizam: još jedna prijetnja slobodi koju je predstavio u intervjuu kod Davea Rubina. Tucker je objasnio kako su se razvijale ekstremističke ideje te zašto je dolazilo do njihove popularizacije kroz povijest.

"Liberalizam je zapravo rođen u 18. stoljeću, ali revolt protiv liberalizma je započeo u ranom 19. stoljeću: 'Previše promjena! Previše bogatstva kod krivih ljudi! Krivi ljudi se bogate! Stvara se nejednakost! Nema dovoljno kontrole! Kako ćemo zaštititi našu kulturu, naš jezik, naše običaje od stranaca koji dolaze?' Taj revolt je rastao tijekom 1820-ih diljem zapadnog svijeta: SAD, Velika Britanija, ali osobito je uhvatio korijene u kontinentalnoj Europi. Nastale su dvije forme protivljenja liberalizmu: lijeva i desna, i u svakoj zemlji te su se forme razvijale i dobivale druga imena; u Britaniji su bili torijevci i laburisti, i jedni i drugi su htjeli kontrolu nad državom za vlastite svrhe.

Liberalna stranka je rekla: zašto ne dopustimo jednostavno da ljudi žive svoj život? Zašto ne dopustiti ljudima da izaberu religiju kakvu žele? Ako ne čine štetu drugima, to nije problem. Imajmo slobodu govora, riješimo se robovlasništva, priznajmo prava ženama, pustimo svakoga na miru. To je oduvijek liberalna pozicija, to je prekrasna pozicija zapravo, to je temelj na kojem je izgrađena ova civilizacija.

Nakon religijskih ratova u Srednjem vijeku otkrili smo tu ideju slobode, pokušali smo s njom, i funkcionira! Ali cijelo vrijeme se pojavljuje revolt protiv slobode. Srdžba protiv potrošačke klase, previše promjena koje se događaju u kratkom vremenu, nema dovoljno jednakosti...Što god bio razlog, u različitim državama i vremenima, ljevica i desnica su ultimativno ideologije kontrole i moći, a liberalizam je alternativa", objašnjava Tucker.

Moderna ljevica prihvatila Mussolinijev korporatizam

Dao je i jednostavan povijesni pregled kako je nastala moderna ljevica u Americi, a potom i libertarijanski pokret. Kaže da se problem pojavio 1930-ih kada su pojedini liberalni teoretičari, političari i ekonomisti prihvatili ideologiju "New Deala" - velikog državnog intervencionizma i odbacili slobodno tržište. Ti ljudi su zadržali naziv "liberal", ali više nisu zagovarali politike kakve je raniji liberalizam zagovarao.

"Kad su 1933. prihvatili ideju korporativne države i počeli kriviti kapitalizam za Veliku depresiju, nastao je problem za liberalizam. Oni su se i dalje nazivali liberali, ali više nisu bili liberali. Odjednom su zagovarali veliku i moćnu državu, korporatizam. U 1930-ima takva je ideologija imala ime, to je bio fašizam. New York Times je 1933. objavio članak o tome kako 'veliki profesor Benito Mussolini i novoizabrani američki predsjednik Franklin D. Roosevelt dijele zajedničku viziju planske ekonomije koja će promijeniti svijet'.

Nakon Drugog svjetskog rata pojavljuju se neologizmi za stare ideologije. Konzervatizam se u Americi nije spominjao prije 1950-ih kad je Russell Kirk napisao "Conservative Mind", a libertarijanizam se pojavio 1957...Libertarijanizam se zapravo spominjao i ranije, tijekom kasnog 19. stoljeća kada su se tako opisivali ljudi na radikalnoj ljevici u Engleskoj i SAD-u - anarhosindikalisti i anarhisti. Ali onda se desetljećima libertarijanizam nigdje ne spominje. Prevoditelj Bastiatovih djela 1957. godine, Dean Russell je rekao: 'Vidi ovo, nitko ne koristi ovaj pojam više. To ćemo uzeti onda mi.'"

U svome članku Russell je predložio da se originalni liberali, oni koji i dalje vjeruju u osobne slobode i slobodno tržište, trebaju distancirati od onoga što se u Americi danas naziva liberalizam, da trebaju novo ime i da će se odsad zvati libertarijanci. "To je postao sinonim za klasični liberalizam, ali samo u Americi jer u ostatku svijeta liberalizam je cijelo vrijeme ostao ono što je bio od početka", objasio je Tucker.

Ideja više rase jače je ukorijenjena u filozofiji nego što se misli

A potom je objasnio kako se odlučio na pisanje knjige baš o desnom kolektivizmu koji je među libertarijancima puno manje omražen od lijevog kolektivizma. Tucker to smatra velikom pogreškom koja nas može skupo stajati jer desni kolektivizam se maskira u razne "ne toliko opasne" ideje da bi nenadano eruptirao i napravio velike katastrofe. O tome ga je na razmišljanje naveo austrijski teoretičar Ludwig von Mises.

"Ja sam Misesov fan, mislim da je on bio genij. Mislio sam da sam pročitao sva njegova djela, ali onda sam naišao na transkript predavanja koje je održao 1957. u gradskoj knjižnici u San Franciscu. Na tom je predavanju rekao neke stvari koje su meni bile značajnije od svega što sam ranije pročitao. Rekao je otprilike ovako: 'Hegel je upropastio stoljeće njemačke filozofije. Njegovi štovatelji su se podijelili na dvije strane - desni hegelianci i lijevi hegelianci. Lijevi i desni kolektivizmi - komunizam i nacizam - imaju korijene u Hegelovoj filozofiji!'

Kad sam to pročitao, rekao sam, to je to. Znao sam za lijeve kolektiviste, svi znamo kakvi su marksisti, to su bili naši profesori na fakultetu. I iritantni su. Ali desni hegelianizam, odnosno desni kolektivizam, to je za mene bilo nešto potpuno novo. Pa sam počeo istraživati. Pročitao sam dvjestotinjak knjiga koje su me prilično deprimirale jer sam shvatio da ideja više rase i nacije postoji puno dulje nego što obično mislimo, i puno je jače ukorijenjena u filozofiji te se svako malo vraća kroz nove teoretičare, u novim oblicima, ali sa starim korijenima."

Krajem 19. stoljeća u SAD-u su objavljivani znanstveni radovi, čak i ekonomski, koji analiziraju zašto crnci ne mogu nikada postići jednako dobre rezultate kao bijelci, kako su Židovi opsjednuti bogatstvom itd. Dakle, rasizam i antisemitizam bili su sastavni dio znanosti. Ali najjači intelektualni napad na liberalizam bio je od strane jednog njemačkog pravnika i nacističkog ideologa, Karla Schmitta, u knjizi koja se zove "Politički koncept", objavljenoj 1932. godine.

"Schmitt je u toj knjizi postavio stvari ovako: liberalizam je dosadan. Tko želi živjeti normalan život, biti dobar sa susjedima, družiti se s njima, dobro zarađivati, prosperirati? Nedostaje drama! Ljudi žele živjeti u zanimljivim, dramatičnim vremenima, kad se životi mijenjaju nenadano, a to se događa zbog politike. Liberalizam je previše apolitičan. Schmitt je smatrao da se politički koncept svodi na razlikovanje prijatelja i neprijatelja. Neprijatelji su oni s kojima postoji najveća šansa da ćemo se u vrijeme krize sukobiti, ali bitno je da i u vrijeme mira znamo tko su oni. Izbor neprijatelja može biti po bilo kojem ključu; klasa, nacija, vjera, rasa...Nebitno! Bitno je da svaka generacija doživi bar jedno krvoproliće tijekom života da osjećaj prijatelj-neprijatelj ne izblijedi, da se ne zaboravi."

Nakon poraza 3. Reicha, nacističke ideje čiji korijeni sežu stotinjak godina ranije, se primiruju. One su pritajene, ušutkane, ali ne skroz mrtve. Čekaju pravi trenutak. Čekaju da ljevica ode predaleko, da se ljudi opet razljute zbog liberalizma, da naraste narodni revolt i onda se desni kolektivizam ponovno budi.

Trumpov pokret je zasnovan na radničkoj klasi koja je revoltirana globalizacijom i slobodnom trgovinom. To je ujedno i lijeva i desna pozicija danas, dakle to je koalicija protiv liberalizma. Ljevica je pak sa svojom politikom identiteta otišla predaleko i počinje ozbiljno iritirati prosječnog građanina. U takvoj atmosferi, plus migrantska kriza u EU, ponovno se budi dugo uspavana ideja o nadmoćnoj rasi koju treba braniti od uljeza. To se danas možda čini kao marginalni pokret, ali iz povijesti smo trebali naučiti kako malo treba jednom takvom pokretu da postane masovan i da prevlada, kao i što se onda događa.

Desni kolektivizam, u koji Tucker ubraja i alt-right te razne identitarijanske pokrete za "spas Europe", karakterizira "ljubav prema diktaturi, moćnom protekcionizmu, želja za zabranom imigracije, očuvanjem rase pod izgovorom 'kulture' i srdžba prema potrošačkom životu".

"To je neliberalna politička teorija, tako trebamo na to gledati. Kad sam prvi put čuo Trumpa kako drži govor, mislim da je to bilo u srpnju 2015., on je započeo govor odmah s napadom na imigrante. Druga stvar koju je spomenuo bila je potreba zaštite domaće proizvodnje. Treća, ja to sve mogu riješiti. Meni je to odmah zvučalo jako poznato jer sam shvatio da imamo posla s desnim hegelianistom", ističe Tucker.

Ističe kako razumije zašto su mase ljudi podržale Trumpa jer on je obećao da će nas "spasiti" iz problema koje su kreirali Obama i ljevičari. "Bog zna da ti problemi postoje i nama treba netko da to riješi, ali Trump bi mogao stvoriti nove probleme, čak mislim da je on opasniji jer je ljevica uvijek bila malo odvojena od američkog srednjeg sloja, ali Trump zna točno kako se prilagoditi srednjem sloju. Zato su fašistički pokreti u povijesti lakše dopirali do masa od socijalističkih. Kao što je Hayek jednom objasnio, ljevica nikada nije imala filozofiju radničkog sloja, lijeva filozofija je uvijek bila visokointelektualna. To je filozofija od vrha prema dnu. Fašisti su to okrenuli obratno, poistovjetili se s običnim prosječnom radnikom, rekli mu: 'Mi ćemo zaštititi tvoju religiju, tvoju naciju, tvoju obitelj, tvoj identitet, tvoju tradiciju!'. I zato lakše mogu osvojiti moć i kontrolu."

Liberali trebaju slaviti dobar život i nove tehnologije

Liberalizam je u takvoj atmosferi ponovno pod kušnjom, i s lijeva i s desna. Što Tucker misli, hoće li liberalizam ipak uspjeti prevladati?

"Moramo se podsjetiti da nas je liberalizam oslobodio feudalizma i monarhizma, liberalizam je prekinuo ropstvo, doveo do ravnopravnosti spolova, slobode trgovanja i migriranja. Trebamo se podsjetiti toga i ponovno usprotiviti kontroli i moći. Ali također, trebamo slaviti život, dobar život, ljude koje volimo, izbore koje imamo i činimo, tehnologiju koju koristimo. Ja se svakodnevno zaljubljujem u nove tehnologije! Kupio sam si jučer ovaj jastuk na Amazonu za 10 dolara koji mi omogućuje da mogu spavati dok ne ležim, meni je to super! Mislim da je to put do sreće i ultimativno do naše političke pobjede. Budimo više optimistični, imajmo nadu, slavimo život, ljubav i bogatstvo onako kako ni ljevica ni desnica to ne rade i sigurno neće ni raditi, to nam daje mogućnost da budemo posebni i emancipiramo cijeli svijet."