Jesu li Srbi u SR Hrvatskoj bili privilegirani?

4.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Jesu li Srbi u SR Hrvatskoj bili privilegirani?

Neki dan pozornost mi je skrenula rasprava u kojoj Predrag Rajšić pokušava opovrgnuti tvrdnje kako su Srbi u Hrvatskoj uništavali „urbani štih“ jednog gradića (konkretno Petrinje), kako su bili privilegirani i kako je povećanje udjela Srba bio dio neke smišljene srpske politike. S tvrdnjama o privilegiranim Srbima koji su dobivali sve dok su Hrvati bili zapostavljeni susretao sam se još od svojeg djetinjstva i kasnije sam na takve tvrdnje nailazio i u literaturi koja je imala pretenziju biti ozbiljna.

I to ne samo za slučaj Petrinje već niza drugih gradova (posebno Vukovara). Govorilo se i o navodno nasilnim promjenama etničke strukture stanovništva, a svako doseljavanje Srba smatralo se smišljenom velikosrpskom politikom. No, je li to zaista bilo tako i što se krije iza takvih tvrdnji?

U tvrdnjama o nasilnim promjenama etničke strukture već na sam prvi pogled nešto ne valja. Broj Srba u SR Hrvatskoj stagnirao je, odnosno blago se smanjivao i ukupno i postotno od 1948. (14,5%) pa do 1991. (12,1%). Ako je ukupan postotak Srba blago opadao, kako onda možemo govoriti da su negdje bili sustavno naseljavani? Radilo se o potpuno drugačijem fenomenu: socijalistička politika industrijalizacije i urbanizacije privlačila je ljude iz sela u obližnje gradove gdje su dobivali poslove i gradili kuće.

Komunisti su smatrali da grade novo društvo koje će biti lišeno nacionalnih pitanja. Nikakve antihrvatske zavjere (ili antisrpske kako su tvrdili srpski nacionalni apologeti) u tome nije bilo. U slučaju Petrinje, ljudi iz okolnih sela su naseljavali grad. Starije gradsko stanovništvo gledalo je prema većim urbanim centrima, a ujedno imalo manje djece. Identičan proces događao se u Splitu, Rijeci, Varaždinu ili Koprivnici, ali tamo nije bio nacionalno tumačen jer su svi bili Hrvati. U Petrinji i Vukovaru jest.

U konačnici, što su u takvoj situaciji Srbi trebali? Zauvijek ostati na selu, ne obrazovati se i ne naseljavati gradove?

Jesu li Srbi u tom procesu bili privilegirani na lokalnoj razini pitanje je na koje se mora odgovoriti razumijevanjem samog karaktera SR Hrvatske. Radilo se o partijskoj državi u kojoj je SK kontrolirao sve bitne sfere države i društva. Članstvo u SK bilo je uvjet privilegija naspram ostalih.

Iz više razloga članstvo u SK bilo je znatno bliže Srbima nego Hrvatima i oni su od vlasti bili viđeni kao podobniji za niz funkcija, posebno u sigurnosnom sektoru. To je bila politika koju su vodili hrvatski komunisti na čelu s Vladimirom Bakarićem i iza nje nije stajala nikakva srpska zavjera.



Naravno, na nižim su se razinama razvili nepotizam i klijentelizam zavičajnog i rođačkog tipa pa su u tom slučaju Srbi eventualno mogli nešto profitirati, ali ni tu se nije radilo o srpskoj zavjeri već o nečemu što nam je dobro poznato svima. Zanimljivo da promicatelje teza o srpskoj zavjeri u pravilu nije smetala partijska država kao takva, već samo to što ona nije dovoljno „naša“.

Istovremeno s privilegijama koje je nosilo članstvo u SK, Srbi u SR Hrvatskoj u potpunosti su zapustili vlastite nacionalne i kulturne institucije. Crkva je bačena na margine i vjerske su slobode, kao i u Hrvata, bile ograničene. Građanska klasa Srba koja je do 1941. bila važan akter hrvatskog društva, nestala je. Područja u kojima su živjeli Srbi ostala su među najsiromašnijima u Hrvatskoj.

To sve je bila posljedica socijalističke politike, ali je srpskim nacionalnim apologetima sredinom 1980-ih poslužila kao dokaz da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Tako su jedni tvrdili da su Srbi ugroženi, a drugi da su privilegirani. Na nižim razinama prevladalo je tumačenje o primitivnim seljacima, koji su od svima drage svemoćne države „dobivali sve“, nasuprot „nama“ koji smo zakinuti.

U tome svemu, za provincije tipični malograđanski šovinizam, prerastao je svoje okvire i postao više ili manje mainstream shvaćanje prošlosti i sadašnjosti. O tome kako se sličan obrazac ponavlja na Hrvate iz BiH pisat ću u sljedećem članku.

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Dr.sc. Vladimir Filipović, povjesničar i politolog. Radi kao docent na Libertas međunarodnom sveučilištu. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: