Jesu li Srbi u SR Hrvatskoj bili privilegirani?

4.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Jesu li Srbi u SR Hrvatskoj bili privilegirani?

Neki dan pozornost mi je skrenula rasprava u kojoj Predrag Rajšić pokušava opovrgnuti tvrdnje kako su Srbi u Hrvatskoj uništavali „urbani štih“ jednog gradića (konkretno Petrinje), kako su bili privilegirani i kako je povećanje udjela Srba bio dio neke smišljene srpske politike. S tvrdnjama o privilegiranim Srbima koji su dobivali sve dok su Hrvati bili zapostavljeni susretao sam se još od svojeg djetinjstva i kasnije sam na takve tvrdnje nailazio i u literaturi koja je imala pretenziju biti ozbiljna.

I to ne samo za slučaj Petrinje već niza drugih gradova (posebno Vukovara). Govorilo se i o navodno nasilnim promjenama etničke strukture stanovništva, a svako doseljavanje Srba smatralo se smišljenom velikosrpskom politikom. No, je li to zaista bilo tako i što se krije iza takvih tvrdnji?

U tvrdnjama o nasilnim promjenama etničke strukture već na sam prvi pogled nešto ne valja. Broj Srba u SR Hrvatskoj stagnirao je, odnosno blago se smanjivao i ukupno i postotno od 1948. (14,5%) pa do 1991. (12,1%). Ako je ukupan postotak Srba blago opadao, kako onda možemo govoriti da su negdje bili sustavno naseljavani? Radilo se o potpuno drugačijem fenomenu: socijalistička politika industrijalizacije i urbanizacije privlačila je ljude iz sela u obližnje gradove gdje su dobivali poslove i gradili kuće.

Komunisti su smatrali da grade novo društvo koje će biti lišeno nacionalnih pitanja. Nikakve antihrvatske zavjere (ili antisrpske kako su tvrdili srpski nacionalni apologeti) u tome nije bilo. U slučaju Petrinje, ljudi iz okolnih sela su naseljavali grad. Starije gradsko stanovništvo gledalo je prema većim urbanim centrima, a ujedno imalo manje djece. Identičan proces događao se u Splitu, Rijeci, Varaždinu ili Koprivnici, ali tamo nije bio nacionalno tumačen jer su svi bili Hrvati. U Petrinji i Vukovaru jest.

U konačnici, što su u takvoj situaciji Srbi trebali? Zauvijek ostati na selu, ne obrazovati se i ne naseljavati gradove?

Jesu li Srbi u tom procesu bili privilegirani na lokalnoj razini pitanje je na koje se mora odgovoriti razumijevanjem samog karaktera SR Hrvatske. Radilo se o partijskoj državi u kojoj je SK kontrolirao sve bitne sfere države i društva. Članstvo u SK bilo je uvjet privilegija naspram ostalih.

Iz više razloga članstvo u SK bilo je znatno bliže Srbima nego Hrvatima i oni su od vlasti bili viđeni kao podobniji za niz funkcija, posebno u sigurnosnom sektoru. To je bila politika koju su vodili hrvatski komunisti na čelu s Vladimirom Bakarićem i iza nje nije stajala nikakva srpska zavjera.



Naravno, na nižim su se razinama razvili nepotizam i klijentelizam zavičajnog i rođačkog tipa pa su u tom slučaju Srbi eventualno mogli nešto profitirati, ali ni tu se nije radilo o srpskoj zavjeri već o nečemu što nam je dobro poznato svima. Zanimljivo da promicatelje teza o srpskoj zavjeri u pravilu nije smetala partijska država kao takva, već samo to što ona nije dovoljno „naša“.

Istovremeno s privilegijama koje je nosilo članstvo u SK, Srbi u SR Hrvatskoj u potpunosti su zapustili vlastite nacionalne i kulturne institucije. Crkva je bačena na margine i vjerske su slobode, kao i u Hrvata, bile ograničene. Građanska klasa Srba koja je do 1941. bila važan akter hrvatskog društva, nestala je. Područja u kojima su živjeli Srbi ostala su među najsiromašnijima u Hrvatskoj.

To sve je bila posljedica socijalističke politike, ali je srpskim nacionalnim apologetima sredinom 1980-ih poslužila kao dokaz da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Tako su jedni tvrdili da su Srbi ugroženi, a drugi da su privilegirani. Na nižim razinama prevladalo je tumačenje o primitivnim seljacima, koji su od svima drage svemoćne države „dobivali sve“, nasuprot „nama“ koji smo zakinuti.

U tome svemu, za provincije tipični malograđanski šovinizam, prerastao je svoje okvire i postao više ili manje mainstream shvaćanje prošlosti i sadašnjosti. O tome kako se sličan obrazac ponavlja na Hrvate iz BiH pisat ću u sljedećem članku.

Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandinavske zemlje djeluju poput lanca. Kada jedna vlada učini nešto smjelo i obećavajuće, onda odmah i druge susjedne države učine isto. To je konkurentnost i ona rezultira prosperitetom.

Kako je Švedska postala centar startupa i predvodnica pro-business politike za cijelu Europu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je doktor ekonomije, jedini Hrvat zaposlen na sveučilištu Princeton i k tome klasični liberal, rekao nam je bjelovarski gradonačelnik.

Hrebak otkrio HSLS-ovog kandidata za predsjednika RH: Što mislite, hoće li imati šanse?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Isti ljudi koji se najviše kunu u Ustav i američke vrijednosti, prvi su koji će pljunuti na njih.

Što se zapravo krije iza izjava ʼOni mrze ovu zemljuʼ i ʼNeka odu ako im se tu ne sviđaʼ?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?

Društvo

PIŠE: DAVOR NAĐI

Valja istaknuti pozitivne pomake iako još ima dosta prostora za poboljšanje.

[ANKETA] Kako ocjenjujete ministricu Divjak i promjene u obrazovnom sustavu?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: