Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma

19.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...
PIŠE Mario Nakić

Engleski filozof i ekonomski teoretičar John Stuart Mill je jedan od najvećih mislioca 19. stoljeća. Njegovo najpoznatije djelo "On Liberty" i danas stoji kao simbol u prostorijama britanske stranke Liberalni demokrati. Mill, poznat kao "šampion razuma", svojim je radom ostavio dubok utjecaj na društvo i politiku zapadnog svijeta ponajviše u 20. stoljeću. Zbog njegovih različitih zalaganja, danas ga podjednako cijene i liberali i socijaldemokrati.

Pa ipak, usprkos njegovom utjecaju, Ludwig von Mises ga je 1927. godine u knjizi "Liberalizam" ovako opisao:

"John Stuart Mill bio je podražavatelj klasičnog liberalizma i, osobito u kasnijim godinama, previše pod utjecajem svoje supruge, pun neostvarivih obećanja. Skliznuo je lagano u socijalizam i postao začetnik zbunjujuće mješavine liberalnih i socijalističkih ideja koje su dovele do propadanja starog engleskog liberalizma i potkopavanja životnog standarda stanovnika Engleske.

Bez temeljitog proučavanja Milla nemoguće je razumjeti događanja tijekom posljednje dvije generacije. Jer Mill je bio veliki zagovornik socijalizma. On je s pažnjom i ljubavlju elaborirao sve argumente koji se danas koriste u korist socijalizma. U usporedbi s Millom svi ostali socijalistički autori - čak i Marx, Engels i Lassalle - gotovo su beznačajni."

Mises je, po običaju, okrutan i provokativan, što je dosljedno s njegovim naukom i teorijom liberalizma. Ali da bismo do kraja razumjeli njegovu kritiku Milla, moramo uzeti nekoliko stvari u obzir.

Prvo, Mises je imao vrlo slično mišljenje o svakom liberalnom filozofu u povijesti koji nije prihvatio institut vlasništva kao jedan od temeljnih stupova slobode. On je dobro shvaćao da Millovo učenje (koje ću malo niže u tekstu temeljitije obraditi) nije socijalizam, ali je također vidio ono što velika većina njegovih suvremenika nije mogla vidjeti: da svaka filozofija koja ne obuhvaća čvrstu zaštitu slobode upravljanja privatnom imovinom nužno vodi k socijalizmu.

Mises je ispravno primijetio Millovo "krivudanje" jer Mill je mijenjao mišljenja ovisno o periodu i bio je podložan raznim vanjskim utjecajima. Iako je sasvim normalno da čovjek uči kroz život i da neke stavove mijenja ili ih nadograđuje kako stječe iskustvo, Mill je pokazao veliku dozu nedosljednosti u vlastitim tezama.

Kod Misesa se to nije dogodilo, on je od početka svoga znanstvenog rada bio beskompromisni branitelj politika slobodnog tržišta i neintervencionizma te je vlastite teze kroz svaki sljedeći rad samo nadograđivao. Mill je, s druge strane, čak i svoje najpoznatije djelo "On Liberty" (O slobodi) objavio u dva različita izdanja jer je kasnije promijenio mišljenja o temeljnim postulatima u ekonomiji.

Utemeljitelj komunizma Karl Marx, koji je bio Millov suvremenik, također nije volio Milla, ali iz suprotnih razloga od Misesa. Marx je kritizirao Millovu obranu individualnih sloboda jer je smatrao da one neizbježno vode do privatnog vlasništva. Dakle, i Marx je shvaćao da individualizam i zaštita osobnih sloboda ne idu bez zaštite privatnog vlasništva, samo Mill u to nije bio siguran.

Mill je bio šampion borbe za individualnost u nekim područjima, npr. u slobodi govora, slobodi ukusa (tako je nazivao slobodu izbora) i po tim pitanjima je apsolutno shvaćao potrebu ograničavanja djelovanja države prema osobnim slobodama. Ali kod ekonomskih pitanja nije mogao držati se istih principa. Pa je postavio (po Misesu pogrešne) premise da radnik i kapitalist (poslodavac) nemaju zajednički interes i da ga nikako ne mogu ni imati. To je bila logična podloga za zahtjeve prema državi da se umiješa u njihov dobrovoljni odnos kako bi zaštitila "interese slabije strane" (radnika) od interesa "jače strane" (poslodavca).

To je savršeni argument za socijalizam i sve kasnije socijalističke zahtjeve, što je Mises odlično primijetio i zbog toga ga je opisao kao maltene najvećeg socijalista. Mises je zapravo predvidio budućnost jer tko bi 1927. godine, kad je njegov "Liberalizam" objavljen, uopće pomislio da će upravo Millovo učenje dovesti do kasnijeg širenja ovlasti države i bezbroj regulacija u ekonomiji? Nitko to nije mogao tada predvidjeti osim Misesa.

Misesova stroga dosljednost klasičnim principima bila je ujedno i možda njegova najveća boljka jer ga je činila isključivim. On je vidio Millove nedostatke u njegovoj nemogućnosti da do kraja prihvati i da se osloni na tržišne zakone u ekonomskim odnosima koji se temelje na nedodirljivosti privatnog vlasništva, i oni su ga "boli u oči", toliko da je zbog tih neslaganja potpuno odbacio sve ostale Millove teorije s kojima se u barem 90 posto slučajeva savršeno slagao. Mises je jednostavno rekao: "Ah, ti ne razumiješ ekonomiju, ne prihvaćaš privatno vlasništvo kao temelj slobode - ti si socijalist. Ćao!". Za razliku od njega, mnogi drugi klasični liberali 20. stoljeća uzeli su od Milla ono što je vrijedilo i njegove prijedloge implementirali u svoju suvremenost.

Na primjer, Milton Friedman je u svome eseju "Uloga države u obrazovanju" objavljenom sredinom 1950-ih pisao o vaučerima u školstvu, odnosno iznio je prijedlog boljeg školskog sustava koji bi se temeljio na individualnoj slobodi izbora, ali bi bio financiran javnim novcem tako da temeljno obrazovanje bude kvalitetnije i jednako dostupno svakom djetetu. Mnoge države diljem svijeta prihvatile su i primijenile njegove prijedloge i Friedman je za to pokupio slavu, ali manje je poznato da je on samo obradio ideju Johna Stuarta Milla.

Mill je prvi pisao o vaučeriziranju školstva. On je, naime, bio veliki zagovornik javnog financiranja obrazovanja, što je za 19. stoljeće bila ipak prenapredna ideja. Jednakost prilika njemu je bila prioritet. Međutim, u isto vrijeme Mill nije vjerovao da bi državne škole mogle pružiti kvalitetnu uslugu kao što to čini privatni sektor zbog sustava tržišne konkurentnosti. Stoga je tražio način kako da obrazovanje bude financirano državnim novcem, ali da uslugu obrazovanja daje privatni sektor i da se zadrži konkurentnost. Tako je nastala ideja o kuponskom obrazovanju iliti vaučerizaciji. Stotinu godina kasnije Friedman je tu ideju samo reciklirao i prilagodio je 20. stoljeću.

To je samo jedna od Millovih odličnih i turboliberalnih ideja koje su pomogle napretku društva i pomažu dan-danas. Kad pričamo o Millu, ne mogu izbjeći njegovu fenomenalnu obranu slobode govora koja je danas, u vrijeme kad se sa svih strana prijeti cenzurom tzv. "govora mržnje" i drugih opasnih stavova, aktualnija nego ikada. Ovako je pisao u djelu "O slobodi":

"Kad bi cijelo čovječanstvo imalo isto mišljenje, a samo jedna osoba mislila suprotno, čovječanstvo ne bi imalo ništa više prava ušutkati tu jednu osobu, nego što bi imala ona, kad bi dobila moć, da ušutka cijelo čovječanstvo."

Za njega nije postojalo opravdanje za ograničenje slobode govora osim jednoga, a to je opravdanje vrijedilo za ograničavanje svake osobne slobode: nanošenje štete drugome. "Država ima razloga intervenirati samo u slučaju kad nekim djelovanjem osoba nanosi štetu drugima...Nanošenje štete samome sebi nije dovoljno dobro opravdanje za intervenciju."

Mill je, dakle, branio pravo pojedinca da radi i stvari koje su možda za njega štetne, dok god ne čini štetu drugima. To je princip slobode koji je usvojen i kasnije, a pokušavamo ga obraniti i dan-danas od raznih etatista koji žele da nas država spasi od nas samih.

Ali, nažalost, već sam spomenuo da Mill nije bio sasvim dosljedan u liberalnim principima. Pa tako nije vjerovao u jednakost i liberalnu demokraciju. Iako je bio veliki pobornik za to da žene dobiju pravo glasa (dijelom i zato što je njegova supruga bila feministica), smatrao je da ne smije glas svakog građanina vrijediti jednako. Po njemu, glas obrazovanijih treba vrijediti više nego glas slabije obrazovanih, a najmanje bi vrijedio glas neobrazovanih osoba.

Još jedno njegovo "lutanje" bilo je to što je opravdavao kolonijalizam. Vjerovao je da Britanci, kao najrazvijeniji narod, imaju dužnost intervenirati u "svijetu divljaka" (kako je nazivao kolonije) i "pomoći im" u razvoju. Da, pod "pomoć" je mislio u smislu doći s vojskom i silom ih okupirati, a onda "preodgajati". To nije nimalo cool, to nije nimalo liberalno i to je jedan od razloga zašto su Milla kasnije mnogi teoretičari kritizirali kao samo djelomičnog liberala koji je potpao pod mnoge loše utjecaje svoga vremena.

Njegov stav prema tadašnjim britanskim kolonijama dao je, međutim, podlogu nekim filozofima 20. stoljeća da brane vojni intervencionizam Amerike u svijetu u drugoj polovini 20. stoljeća i "svrgavanje režima" na Bliskom istoku i u Africi u 21. stoljeću. Mill je nažalost otvorio vrata liberalizma za mnoge antiliberalne stvari koje klasični liberali ne bi prihvatili ni u snu. Većina mu je to oprostila, ali Mises nije. Ako sve to uzmemo u obzir, potpuno je jasan citat iz Misesove knjige s početka ovog članka.

Ipak, i Mill i Mises bili su veliki teoretičari svojih vremena i obojica zaslužuju svoje mjesto u povijesti i teoriji. Usprkos svojoj nedosljednosti i vrludanju, Millova ostavština je i danas itekako vrijedna. Ako ništa drugo, pomaže nam shvatiti kako i kad je došlo do raskola među liberalima i do današnjih zbunjujućih situacija kad neki smatraju liberalizam ljevicom bliskom socijalizmu, a drugi antitezom socijalizma. To je djelo Johna Stuarta Milla, ali nisam siguran da bi on bio ponosan kad bi danas vidio što se zbog toga događa.

 


Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

A samo je rekao da su za cijenu Thompsonovog koncerta tri grada mogla postati transparentna.

Kovač prima prijeteće i uvredljive poruke od Thompsonovih fanova: ʼTi si četnik i jugokomunist!ʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon napada novinara Fox Newsa i predsjednika Trumpa, Universal je otkazao izlazak filma The Hunt.

Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: