Vezani članci:
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima
Zakon o javnom redu i miru ima ozbiljan problem s pravom na slobodu govora
Mises o ratu, ratnoj ekonomiji i uspostavi trajnog mira
Mises: Kako nastaje inflacija
Mises: Kako ekonomske ideje utječu na nacionalnu politiku i zapadnu civilizaciju
Mises o kolapsu Weimarske republike i usponu nacista: Stranačke bande i kako je Hitler iskoristio kapitaliste
Ono kad je Mises rekao Friedmanu i drugim protržišnim ekonomistima: ʼVi ste hrpa socijalista!ʼ
Ludwig von Mises: Kako je nastao antikapitalistički mentalitet
Mises vs. Marx rap battle u Kini cenzuriran, Kinezi ga svejedno vole
Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube
Econ Stories se vraćaju: U novom videu snage će odmjeriti Marx i Mises!
Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ
Ovako je pisao Mises o prohibiciji alkohola i droga 1927.
Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.
Debata o kalkulaciji cijena: Kako je Mises natjerao socijalističke ekonomiste na povlačenje
Ono kad je Mises bio inspiracija i tema za epizodu Batmana
Ludwig von Mises: Korijeni socijalnog liberalizma
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Mises o toleranciji, religiji i crkvama
Ludwig von Mises: Čovjekov um, materijalizam i klasna borba
Mises, Katalonija i pravo na samoodređenje
Tko je bio veći: Mises ili Friedman?
Ludwig von Mises: Idealna liberalna država vs. nacionalizam
Domoljublje nije nacionalizam (i zašto je to bitno razumjeti)
Mises je bio u pravu: Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam
Mises - prvi antifašist među zapadnim intelektualcima
Šampion slobode: 10 najboljih citata Ludwiga von Misesa
Što je liberalizam ikada učinio za nas?
Sve nijanse liberalizma
Tko je bio F. A. Hayek?
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma


Piše: Mario Nakić
19.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma

Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma


Piše: Mario Nakić
19.1.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Mill je proslavljeni engleski filozof koji je bio šampion obrane nekih osobnih sloboda. Ali nije bio dosljedan...

Engleski filozof i ekonomski teoretičar John Stuart Mill je jedan od najvećih mislioca 19. stoljeća. Njegovo najpoznatije djelo "On Liberty" i danas stoji kao simbol u prostorijama britanske stranke Liberalni demokrati. Mill, poznat kao "šampion razuma", svojim je radom ostavio dubok utjecaj na društvo i politiku zapadnog svijeta ponajviše u 20. stoljeću. Zbog njegovih različitih zalaganja, danas ga podjednako cijene i liberali i socijaldemokrati.

Pa ipak, usprkos njegovom utjecaju, Ludwig von Mises ga je 1927. godine u knjizi "Liberalizam" ovako opisao:

"John Stuart Mill bio je podražavatelj klasičnog liberalizma i, osobito u kasnijim godinama, previše pod utjecajem svoje supruge, pun neostvarivih obećanja. Skliznuo je lagano u socijalizam i postao začetnik zbunjujuće mješavine liberalnih i socijalističkih ideja koje su dovele do propadanja starog engleskog liberalizma i potkopavanja životnog standarda stanovnika Engleske.

Bez temeljitog proučavanja Milla nemoguće je razumjeti događanja tijekom posljednje dvije generacije. Jer Mill je bio veliki zagovornik socijalizma. On je s pažnjom i ljubavlju elaborirao sve argumente koji se danas koriste u korist socijalizma. U usporedbi s Millom svi ostali socijalistički autori - čak i Marx, Engels i Lassalle - gotovo su beznačajni."

Mises je, po običaju, okrutan i provokativan, što je dosljedno s njegovim naukom i teorijom liberalizma. Ali da bismo do kraja razumjeli njegovu kritiku Milla, moramo uzeti nekoliko stvari u obzir.

Prvo, Mises je imao vrlo slično mišljenje o svakom liberalnom filozofu u povijesti koji nije prihvatio institut vlasništva kao jedan od temeljnih stupova slobode. On je dobro shvaćao da Millovo učenje (koje ću malo niže u tekstu temeljitije obraditi) nije socijalizam, ali je također vidio ono što velika većina njegovih suvremenika nije mogla vidjeti: da svaka filozofija koja ne obuhvaća čvrstu zaštitu slobode upravljanja privatnom imovinom nužno vodi k socijalizmu.

Mises je ispravno primijetio Millovo "krivudanje" jer Mill je mijenjao mišljenja ovisno o periodu i bio je podložan raznim vanjskim utjecajima. Iako je sasvim normalno da čovjek uči kroz život i da neke stavove mijenja ili ih nadograđuje kako stječe iskustvo, Mill je pokazao veliku dozu nedosljednosti u vlastitim tezama.

Kod Misesa se to nije dogodilo, on je od početka svoga znanstvenog rada bio beskompromisni branitelj politika slobodnog tržišta i neintervencionizma te je vlastite teze kroz svaki sljedeći rad samo nadograđivao. Mill je, s druge strane, čak i svoje najpoznatije djelo "On Liberty" (O slobodi) objavio u dva različita izdanja jer je kasnije promijenio mišljenja o temeljnim postulatima u ekonomiji.

Utemeljitelj komunizma Karl Marx, koji je bio Millov suvremenik, također nije volio Milla, ali iz suprotnih razloga od Misesa. Marx je kritizirao Millovu obranu individualnih sloboda jer je smatrao da one neizbježno vode do privatnog vlasništva. Dakle, i Marx je shvaćao da individualizam i zaštita osobnih sloboda ne idu bez zaštite privatnog vlasništva, samo Mill u to nije bio siguran.

Mill je bio šampion borbe za individualnost u nekim područjima, npr. u slobodi govora, slobodi ukusa (tako je nazivao slobodu izbora) i po tim pitanjima je apsolutno shvaćao potrebu ograničavanja djelovanja države prema osobnim slobodama. Ali kod ekonomskih pitanja nije mogao držati se istih principa. Pa je postavio (po Misesu pogrešne) premise da radnik i kapitalist (poslodavac) nemaju zajednički interes i da ga nikako ne mogu ni imati. To je bila logična podloga za zahtjeve prema državi da se umiješa u njihov dobrovoljni odnos kako bi zaštitila "interese slabije strane" (radnika) od interesa "jače strane" (poslodavca).

To je savršeni argument za socijalizam i sve kasnije socijalističke zahtjeve, što je Mises odlično primijetio i zbog toga ga je opisao kao maltene najvećeg socijalista. Mises je zapravo predvidio budućnost jer tko bi 1927. godine, kad je njegov "Liberalizam" objavljen, uopće pomislio da će upravo Millovo učenje dovesti do kasnijeg širenja ovlasti države i bezbroj regulacija u ekonomiji? Nitko to nije mogao tada predvidjeti osim Misesa.

Misesova stroga dosljednost klasičnim principima bila je ujedno i možda njegova najveća boljka jer ga je činila isključivim. On je vidio Millove nedostatke u njegovoj nemogućnosti da do kraja prihvati i da se osloni na tržišne zakone u ekonomskim odnosima koji se temelje na nedodirljivosti privatnog vlasništva, i oni su ga "boli u oči", toliko da je zbog tih neslaganja potpuno odbacio sve ostale Millove teorije s kojima se u barem 90 posto slučajeva savršeno slagao. Mises je jednostavno rekao: "Ah, ti ne razumiješ ekonomiju, ne prihvaćaš privatno vlasništvo kao temelj slobode - ti si socijalist. Ćao!". Za razliku od njega, mnogi drugi klasični liberali 20. stoljeća uzeli su od Milla ono što je vrijedilo i njegove prijedloge implementirali u svoju suvremenost.

Na primjer, Milton Friedman je u svome eseju "Uloga države u obrazovanju" objavljenom sredinom 1950-ih pisao o vaučerima u školstvu, odnosno iznio je prijedlog boljeg školskog sustava koji bi se temeljio na individualnoj slobodi izbora, ali bi bio financiran javnim novcem tako da temeljno obrazovanje bude kvalitetnije i jednako dostupno svakom djetetu. Mnoge države diljem svijeta prihvatile su i primijenile njegove prijedloge i Friedman je za to pokupio slavu, ali manje je poznato da je on samo obradio ideju Johna Stuarta Milla.

Mill je prvi pisao o vaučeriziranju školstva. On je, naime, bio veliki zagovornik javnog financiranja obrazovanja, što je za 19. stoljeće bila ipak prenapredna ideja. Jednakost prilika njemu je bila prioritet. Međutim, u isto vrijeme Mill nije vjerovao da bi državne škole mogle pružiti kvalitetnu uslugu kao što to čini privatni sektor zbog sustava tržišne konkurentnosti. Stoga je tražio način kako da obrazovanje bude financirano državnim novcem, ali da uslugu obrazovanja daje privatni sektor i da se zadrži konkurentnost. Tako je nastala ideja o kuponskom obrazovanju iliti vaučerizaciji. Stotinu godina kasnije Friedman je tu ideju samo reciklirao i prilagodio je 20. stoljeću.

To je samo jedna od Millovih odličnih i turboliberalnih ideja koje su pomogle napretku društva i pomažu dan-danas. Kad pričamo o Millu, ne mogu izbjeći njegovu fenomenalnu obranu slobode govora koja je danas, u vrijeme kad se sa svih strana prijeti cenzurom tzv. "govora mržnje" i drugih opasnih stavova, aktualnija nego ikada. Ovako je pisao u djelu "O slobodi":

"Kad bi cijelo čovječanstvo imalo isto mišljenje, a samo jedna osoba mislila suprotno, čovječanstvo ne bi imalo ništa više prava ušutkati tu jednu osobu, nego što bi imala ona, kad bi dobila moć, da ušutka cijelo čovječanstvo."

Za njega nije postojalo opravdanje za ograničenje slobode govora osim jednoga, a to je opravdanje vrijedilo za ograničavanje svake osobne slobode: nanošenje štete drugome. "Država ima razloga intervenirati samo u slučaju kad nekim djelovanjem osoba nanosi štetu drugima...Nanošenje štete samome sebi nije dovoljno dobro opravdanje za intervenciju."

Mill je, dakle, branio pravo pojedinca da radi i stvari koje su možda za njega štetne, dok god ne čini štetu drugima. To je princip slobode koji je usvojen i kasnije, a pokušavamo ga obraniti i dan-danas od raznih etatista koji žele da nas država spasi od nas samih.

Ali, nažalost, već sam spomenuo da Mill nije bio sasvim dosljedan u liberalnim principima. Pa tako nije vjerovao u jednakost i liberalnu demokraciju. Iako je bio veliki pobornik za to da žene dobiju pravo glasa (dijelom i zato što je njegova supruga bila feministica), smatrao je da ne smije glas svakog građanina vrijediti jednako. Po njemu, glas obrazovanijih treba vrijediti više nego glas slabije obrazovanih, a najmanje bi vrijedio glas neobrazovanih osoba.

Još jedno njegovo "lutanje" bilo je to što je opravdavao kolonijalizam. Vjerovao je da Britanci, kao najrazvijeniji narod, imaju dužnost intervenirati u "svijetu divljaka" (kako je nazivao kolonije) i "pomoći im" u razvoju. Da, pod "pomoć" je mislio u smislu doći s vojskom i silom ih okupirati, a onda "preodgajati". To nije nimalo cool, to nije nimalo liberalno i to je jedan od razloga zašto su Milla kasnije mnogi teoretičari kritizirali kao samo djelomičnog liberala koji je potpao pod mnoge loše utjecaje svoga vremena.

Njegov stav prema tadašnjim britanskim kolonijama dao je, međutim, podlogu nekim filozofima 20. stoljeća da brane vojni intervencionizam Amerike u svijetu u drugoj polovini 20. stoljeća i "svrgavanje režima" na Bliskom istoku i u Africi u 21. stoljeću. Mill je nažalost otvorio vrata liberalizma za mnoge antiliberalne stvari koje klasični liberali ne bi prihvatili ni u snu. Većina mu je to oprostila, ali Mises nije. Ako sve to uzmemo u obzir, potpuno je jasan citat iz Misesove knjige s početka ovog članka.

Ipak, i Mill i Mises bili su veliki teoretičari svojih vremena i obojica zaslužuju svoje mjesto u povijesti i teoriji. Usprkos svojoj nedosljednosti i vrludanju, Millova ostavština je i danas itekako vrijedna. Ako ništa drugo, pomaže nam shvatiti kako i kad je došlo do raskola među liberalima i do današnjih zbunjujućih situacija kad neki smatraju liberalizam ljevicom bliskom socijalizmu, a drugi antitezom socijalizma. To je djelo Johna Stuarta Milla, ali nisam siguran da bi on bio ponosan kad bi danas vidio što se zbog toga događa.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.