Johnny Rotten treba biti uzor mladima, a iz njegove priče ljevičari bi mogli izvući pouku

30.4.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Odrastao u radničkoj imigrantskoj obitelji, u siromašnom londonskom kvartu, svojim radom i kreativnošću stvorio je bogatstvo i postao onaj lik protiv kojih se u mladosti borio.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Johnny Rotten treba biti uzor mladima, a iz njegove priče ljevičari bi mogli izvući pouku

Odrastao u radničkoj imigrantskoj obitelji, u siromašnom londonskom kvartu, svojim radom i kreativnošću stvorio je bogatstvo i postao onaj lik protiv kojih se u mladosti borio.
PIŠE Mario Nakić

Kad sam objavio članak o bivšem frontmanu punk grupe Sex Pistols, neki su me optužili da ga neutemeljeno osuđujem pa mi se čini da bi bilo dobro neke stvari razjasniti. Uopće ne osuđujem Johnnyja Rottena ni za što, njegove su reakcije meni sasvim normalne, ljudske i čak u neku ruku simpatične. Ali moramo primijetiti jednu pouku iz te priče, a ona bi mogla (i trebala) biti korisna mnogima ovdje, u Hrvatskoj, i u svijetu.

Nije li zanimljivo da je baš autor kultne pjesme "Anarchy in the UK" (Anarhija u Velikoj Britaniji), koja je ostavila snažan utjecaj na cijele generacije i doprinijela stvaranju jednog društveno-političkog pokreta, osjetio na svojoj koži djelić onoga kako bi izgledalo da su ciljevi tog pokreta postignuti?

Jer to je anarhija, tako bi izgledala anarhija u praksi - razne skitnice i pojedinci vam dolaze na imanje nepozvani, rade što požele, uzimaju što požele i ometaju vas u vašem životu.

Anarhosindikalizam (ili češće samo "anarhizam") je radikalna lijeva ideologija koja se zalaže za društveni poredak bez države i privatnog vlasništva. Johnny Rotten je to, prema vlastitom priznanju, doživio na svome skupocjenom imanju u LA-u i nije mu se svidjelo. Nitko ne voli kad ga nepozvani pojedinci ugnjetavaju i kad ih ne može izbjeći čak ni na vlastitom posjedu. Ali u anarhiji ne postoji "vlastiti posjed". Srećom, ne živi u anarhiji pa je mogao zvati policiju koja je intervenirala i oslobodila ga od napasti.

Da stvarno živi u anarhiji, kakvu je u mladosti zagovarao, ne bi mogao zvati policiju jer države ne bi bilo, ne bi se mogao pozvati na zakon koji štiti njegovu imovinu jer to ne bi postojalo. Prevladavao bi zakon fizički jačega kao jedini važeći. Takvo društvo bi dovelo, u konačnici, do robovlasništva i na koncu izumiranja ljudske vrste (jer ne bi bilo ni poticaja za rad i stvaranje, a ljudi bi se međusobno poubijali za resurse kojih bi bilo sve manje).

Neki kažu da on nikada nije ni bio iskreni anarhist, što je također moguće. Ali to nije bitno. Za potrebu rasprave, uzmimo čak da je ta teorija o njegovoj neiskrenosti u mladosti točna i da je on takve pjesme pisao i snimao samo zbog slave i materijalne koristi. I da su sve njegove izjave za medije, u kojima je tada snažno kritizirao politiku Margaret Thatcher i njene stranke zbog "ugnjetavanja radničke klase i sirotinje koja se treba osloboditi od kapitalizma" bile samo gluma. Čak i ako zamislimo da je tako, on je sa svojim pjesmama i izjavama imao snažan utjecaj na milijune ljudi diljem svijeta koji su ozbiljno vjerovali (ili još uvijek vjeruju) u te ideale. Stoga Johnnyja Rottena u ovom članku nećemo promatrati kao osobu nego kao lika koji je u javnosti tada stvoren, kao ikonu nečega što nadilazi samu umjetnost i prelazi u političke i ideološke sfere.

Upravo njegova životna priča trebala bi biti pouka za sve ljevičare, bez obzira bili toliko radikalni da vjeruju u potpuno ukidanje privatnog vlasništva ili su samo umjereni pa žele državu da "korigira" vlasništvo tamo gdje njima ne odgovara. Rotten je odrastao, pošteno zaradivši novac i danas uživa u bogatstvu koje je tijekom života stekao. Postao je onaj lik kakve je Johnny Rotten u mladosti prezirao i krivio za porobljavanje radničke klase i bezosjećajnost prema sirotinji. Današnji Rotten prezire onog Rottena iz 1970-ih i protiv takvih likova, kakve je Rotten iz 1970-ih predstavljao, današnji Rotten zove policiju. Nema li boljeg poučka od toga?

Ako je bio u mladosti iskren u borbi protiv kapitala i bogataša (a ja ipak vjerujem da je bio), danas je sigurno svjestan koliko je u tome pogriješio jer danas dobro zna da nije svatko tko ima više imovine to stekao na nepošten i nepravedan način. Naprotiv, u uređenim zapadnim društvima, velika većina bogataša svoju je imovinu stekla pošteno. Ideologija koja se temelji na zavisti ponekad može opaliti pljusku svojim poklonicima.

Još jednom, ovo nam je podsjetnik koliko je zaštita privatnog vlasništva bitna za funkcioniranje slobodnog društva i socijalni mir i potvrda da je Ludwig von Mises bio u pravu kad je konstatirao: "Ako bih trebao definirati liberalizam jednom riječju, bila bi to 'imovina'." Jer bez privatnog vlasništva svaka priča o svim osobnim slobodama bila bi neprovediva u praksi. Nema slobode govora, udruživanja, prava na privatnost - ničega bez zaštite privatnog vlasništva. Čak i ako netko ne posjeduje puno, poštivanje privatne imovine je krucijalno za sve jer bez toga, nitko ne bi imao mogućnost prosperirati, a samim time ni društvo ne bi moglo napredovati.

Neki ljevičari to shvate tek nakon što se zaposle i počnu povećavati vlastitu imovinu, a neki tek kad se obogate odjednom počnu "signalizirati dobrotu" glumeći tobože socijalnu osjetljivost. Johnny Rotten je iskren i ne boji se reći ono što manje-više svi oni misle. Zato upravo on treba biti primjer mladim buntovnicima, a ne hollywoodske zvijezde što pozirajući u glamuru glume suosjećanje sa sirotinjom koju nikada nisu ni upoznali niti to žele. Johnny Rotten je iz ničega stvorio nešto vrijedno i postigao neke životne ciljeve.

Odrastao je u siromašnom londonskom kvartu, s roditeljima koji su emigrirali iz Irske. Bili su niža radnička klasa i živio je u malom stanu s troje braće i sestara za koje se morao brinuti kao najstarije dijete u obitelji kad im se majka teško razboljela te nakon njene smrti. On je pametan i kreativan, njegov uspjeh je dokaz da svatko može uspjeti i da slobodno tržište funkcionira. Da je odrastao u socijalističkoj zemlji poput SSSR-a, s tim istim radom teško da bi danas živio na skupocjenom imanju u LA-u. Upravo liberalni poredak s ekonomskim sustavom tržišne ekonomije omogućava djeci iz siromašnih obitelji da se poštenim radom obogate poput njega. Nešto što bi svakog pobunjenika protiv sustava slobodnog tržišta u najmanju ruku trebalo natjerati na razmišljanje.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
DRUŠTVO
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Kako je gradonačelnik D. Miholjca gospodski očitao bukvicu Škorinom izbornom stožeru i pristašama
Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine
Jokić bi djecu učio plagiranju, prostačenju i seksizmu: ʼDobro je dok su našiʼ
Ne, klinci neće slušati ʼbolju glazbuʼ ako im stari profesori budu govorili što trebaju slušati
Ima nešto jako bolesno u ovoj reklami Amsterdamske koalicije
Afere sa zastavama i obilježjima pokazuju zašto Hrvati neće još dugo imati lijepe stvari
Legenda iz Sex Pistolsa ne može podnijeti anarhiju u LA-u: Smetaju mu beskućnici, zove policiju...
Kako je najveća punk ikona izdala anarhiju i slomila srce svojim fanovima
Panker očitao lekciju o poduzetništvu novinaru Novosti
Svjedočanstva preživjelih: Što su pankeri u Kubi morali napraviti da ih policija pusti na miru
Kada liberalizam prelazi u anarhiju?
Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?
Kako komunistička partija uništava kinesko gospodarstvo
Da ova škola nije u državnom vlasništvu, netko bi se i o njoj brinuo
Lekcija koju desničari trebaju svladati: Sloboda govora i privatno vlasništvo (video)
Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma
Kako su konzervativci postali zagovornici političke korektnosti
Ovih 13 zemalja više su kapitalističke od Amerike
Lijevi aktivisti nezadovoljni što Bandić nema veće ovlasti
[VIDEO] Ovaj peruanski ekonomist vjeruje da zna kako zemlje u razvoju mogu postati bogatije od Zapada
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: LIZ WOLFE

Stanovnici Hong Konga žele sačuvati ono što imaju: bogatu metropolu koja njeguje zapadne vrijednosti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: