Još jedan Dan neovisnosti uz kurvinsku politiku i svodničku vlast: Ima li nade za nas?

6.10.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Još jedan Dan neovisnosti uz kurvinsku politiku i svodničku vlast: Ima li nade za nas?

U Hrvatskoj je na djelu rasap sustava. Moralnog, gospodarskog, političkog, sigurnosnog. Za taj rasap odgovorni smo svi mi. Ako smo i utopistički pomislili kako će politika možda prevenirati taj rasap, grdno smo se prevarili.

Politika nas zadnjih 28 godina drži taocima stvarajući svoj paralelni sustav vrijednosti, upravo suprotan vrijednostima liberalne demokracije, služeći se makiavelističkim oportunizmom.

U toj raboti najbolji zanat ispekao je HDZ. Stranka koja je najduže bila na vlasti, "stvorila i obranila državu", pribjegavala je najsuspektnijim potezima ne bi li učvrstila, održala i uživala vlast. Ne kažem da su druge stranke manje griješne, posebice SDP, ali realno, te stranke nisu niti imale vremena stvoriti paralelni sustav vlasti i na njemu pustošiti ovu zemlju i njezine ljude. U srži svega je trgovina i moć. Trgovina utjecajem, pravno koncipirano.

Početkom demokratskih promjena HDZ je na valu težnji za slobodom dobio izbore. U ratno vrijeme, oporba je bila oporba koliko su joj to okolnosti dopuštale. Državom se u to vrijeme vladalo autoritarno jer je po mnogima to bio jedini način suprotstaviti se agresiji i secesiji srpske pokrajine u Hrvatskoj. Recimo da je to točno. Međutim, nakon rata, na djelu je agresija iznutra. Mnogi likovi iz predratne crne kronike došli su u poziciju predstavljati se kremom društva, šoferi i osobe koje je rat stvorio postali su siva eminencija društva. Zemlja se vodila po babi i stričevima, oporba je difamirana kroz pojmove "ne-Hrvata" i "stranih plaćenika" što je postalo toliko gnjusno da je čak i Vlado Gotovac postao ne-Hrvat iako je za slobodnu Hrvatsku robijao 6 godina, a u vrijeme kad su mu takve etikete prišivane, u Saboru je s njim sjedio čovjek koji je bio sucem u njegovom predmetu, pogađate - član HDZ-a.

U to vrijeme ortački marifetluci postali su normalna pojava, prisluškivali su se novinari, obavještajno podzemlje rovarilo je za stranačke interese. Jednom riječju – kaos.


Promjenom vlasti, mnogi u Hrvatskoj očekivali su promjene, ali sve je ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Učestale svađe unutar vladajuće koalicije zaustavile su prijeko potrebne reforme koje su Hrvatskoj trebale. Iako se sustav demokratizirao i postajao pitomiji, stranke vladajuće koalicije same su sebi presudile na izborima jer nisu ostvarile ciljeve zbog kojih su i došli na vlast na prethodnima. Dobro je za upamtiti da je i tadašnja vlast imala "šatore" i "događanja naroda". Prvo su na Markovom trgu taborili neraspoređeni policajci, a negdje u isto vrijeme dogodila se i splitska riva.

Na vlast je došao "reformirani" HDZ kojemu je dovoljna reforma bila koalicija s Pupovčevim SDSS-om i u prvom i u drugom mandatu. Naravno, neke stare navike ipak su ostale. Milijuni iz Brodosplita, prodaja Plive, prodaja INA-e, kult ličnost premijera Sanadera i gomila klimavaca bez glave i repa. Iz svih ovih situacija izašla je pravna trakavica u kojoj je po prvi put u modernoj povijesti jedna stranka sjela na optuženičku klupu s ozbiljnim optužbama za izvlačenje državnog novca za stranačke potrebe (stvarno, sjeća li se itko u kojoj je fazi taj proces koji traje od 2011.? Pita li itko za njega i u kojoj je ladici taj spis?).

Ali ni to nije bilo dovoljno prosječnom Hrvatu i katoliku da nakon (do tada) najlošije Vlade koju je vodio Zoran Milanović, ne zaokruži za HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima pa još jednom na prvim prijevremenim izborima u slobodnoj Hrvatskoj.

I danas imamo to što imamo. Nije "SMS afera" najgore što se može dogoditi ovoj državi. Jasno, ovo je afera koja može označavati slom države koju su nam stvorili. Najgore će biti to što, kao puno puta do sada, iz ovoga nećemo shvatiti da je modus operandi HDZ-a uvijek isti: stvoriti dojam kako je upravo HDZ najsposobniji voditi ovu državu. I pritom uopće nije važno tko je na čelu te stranke. Predsjednici su ionako samo prolazne pojave. Poanta je u stabilnosti. Drugim riječima: monolitnosti.

Vrijeme je da shvatimo kako HDZ ovu državu i njezino društvo doživljava isključivo kao svoju djedovinu, miraz i ratni plijen (ponovno citiram kolegu Branimira Perkovića jer je to najbolji opis HDZ-ovog mentalnog sklopa). "Mi smo vam je stvorili" (državu), "mi s njom možemo što hoćemo i kako hoćemo". U našoj kratkoj povijesti demokracije, mi smo ti koji na svojim leđima nosimo križ HDZ-ovih unutarstranačkih obračuna kroz korištenje i zloupotrebu državnih institucija. Dok god glavnog državnog odvjetnika bira politika, takav državni odvjetnik teško može biti neovisan. Dok se god u državno sudbeno vijeće biraju ljudi po principu "jedan meni, jedan tebi", možemo zaboraviti na neovisno pravosuđe. Dok god u Ustavnom sudu sjede ljudi osumnjičeni za plagiranje ili tvorci aksioma "pipl mast trast as", bit ćemo tu gdje jesmo. U nedođiji.

Veliki Vlado Gotovac kojeg sam već spomenuo, borio se za jaki parlament gdje će se sukobljavati najpametnija mišljenja koja će stvoriti preduvjete za kreativnost politike kako bi se riješili problemi. Ali u korist građana, a ne u korist politike. Kad su ga novinari pitali zašto je negativno govorio o prijedlogu stranaka vladajuće koalicije, on je odgovorio da njemu ni Račan ni Budiša neće govoriti što da misli jer on nije narodna fronta. Iznosio je uvijek svoje mišljenje i bio je doista neovisan u govorenju, mišljenju i djelovanju.

Svjestan sam da danas nemamo Vladu Gotovca niti ćemo ga ikada više imati. Ali pogledajmo današnji Sabor, pogotovo vladajuću većinu. Ona je sklepana od nemila do nedraga, od esktremne desnice do socijalističkih utopista. Znam, reći ćete mi da se tu ogleda raznolikost. Točno, ali ta raznolikost ima korijene u trgovini, a ne u istinskoj brizi za slobodu mišljenja i različite poglede. Jer kako inače objasniti koaliciju u kojoj sjede čovjek optužen za najteže ratne zločine i politički predstavnik naroda nad čijim su pripadnicima počinjeni ti isti zločini? Ili, skupa su predsjednik jedne braniteljske organizacije koji je pred izbore 2011. prozivao ljude na osnovu imena implicirajući im da su Srbi i vrli potpredsjednik Sabora, pripadnik nacionalne manjine koji redovito drži štangu Pupovcu u nastojanjima "otkrivanja" fašizma u Hrvatskoj i kojemu su novinari koji kritički pišu o Pupovcu hulje. Ili satelitski HDS, demokršćanska stranka koja se zalaže za pravo na život od začeća sjedi u istom saborskom klubu s nekad velikim HSLS-om koji o tom pitanju ima sasvim oprečno stajalište. Ili, ili, ili...

Premijer Plenković stvorio si je većinu baš po mjeri. Nitko nikoga za ništa ne pita, svi su namireni "reformama" i svi dižu ruke kada je to potrebno. Okružen klimoglavcima koji papagajski ponavljaju sve što izjavi, otpor mu ne pruža ni diletantska oporba kojoj je dobro u opozicijskoj hladovini. Građani Hrvatske osuđeni su na kohabitaciju "stranaka od lošeg oca i gore matere", koje, svaka u svojim redovima, ima ljude kojima neće svanuti sunce na listi za sljedeće izbore. Pa dok ide, ide, misle si.

No, prijevremeni izbori kucaju na vrata. Ne samo zbog previranja u HDZ-u, već i činjenice da HDZ-u unatoč svim aferama i kupleraju raste rejting. Pojedini mediji temeljito fabriciraju i ostale grijehe Milijana Brkića ne bi li se biračko tijelo s desnice HDZ-a senzibiliziralo za odlučno "ne" potpredsjedniku stranke i jednako tako odlučno "da" za reformatora Andreja Plenkovića. To tijelo, naravno, neće ni pomisliti da su ove afere zapravo naručene iz kuhinje onog dijela "stožerne stranke" koji je svjestan da direktnim rušenjem Brkića nestaje i saborska većina. Jer nije u izgubljenom spisu sve. Brkić aktiviranjem svojih spavača u Saboru može HDZ-u naštetiti ne samo rušenjem parlamentarne većine, već i prebacivanjem loptice na teren ostatku stranke, a onda se može dogoditi i apsolutno srozavanje javnog mnijenja.

Ako uzmemo u obzir i nestanak puno važnijeg spisa u kojem su navedeni korisnici prostitucije, onda se već sasvim druga slika vidi. Jer kako bi neporočno, kršćansko biračko tijelo HDZ-a reagiralo na spoznaju da su pojedinci koristili usluge dama noći, a pripadnicima tog tijela to je isto strogo zabranjeno?

HDZ je postao toksičan za društvo i vrijeme je za protuotrov – na izborima.



Vjerujem da su liberali u Hrvatskoj svjesni da bez jakog političkog okvira nema ni uspjeha na izborima. Vjerujem da su isto tako svjesni da je jedna centristička opcija sredinom devedesetih godina davala najveći otpor vladajućoj stranci. Nema više u političkom životu ni Budiše ni Gotovca. Ali ostali su glasači iz tog vremena. Znam da je HSLS-u teško jer je na najnižim granama u svojoj povijesti i da s jednim mandatom u Saboru nije "ni vrit ni mimo". Ali isto tako znam da u HSLS-u postoji barem jedan čovjek koji je pokazao liberalizam na djelu u Bjelovaru, gradu kojem je gradonačelnik. Ne zanosim se kad kažem da je Dario Hrebak budućnost liberalizma u Hrvatskoj. Stoga, ne treba čekati sljedeći sabor stranke kako bi preuzeo HSLS. Situacija zahtijeva trenutnu akciju.

Principijelno bi bilo izaći iz koalicije zajedno sa svim onim što takav potez nosi sa sobom. I opstrukciju državne vlasti za gradske projekte i pritiske kojima bi HDZ definitivno pribjegao. Ali time bi se dokazao smjer odgovornosti za ovu zemlju i njezine građane. HSLS je na izborima 2011. imao možda i najbolji program za gospodarsku revitalizaciju. U svojim načelima HSLS ima najbolju viziju Hrvatske, čak i danas kada je stranka na 1% podrške.

Liberala ima, samo ih treba ponovno pridobiti. Jasnim politikama i komuniciranjem tih politika, ti isti liberali će se ponovno aktivirati. Uz ovu optimističnu (neki će reći utopističko-navijačku) poruku čestitam svima Dan neovisnosti, koji će jednog dana i doći.

 




VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Tomislav Stipić je završio studij teologije na protestantskom teološkom učilištu u Osijeku. Radi u poslovnoj prodaji. Hobi mu je čitanje i planinarenje. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: