Korupciju je lakše spriječiti nego liječiti: Tko će imati hrabrosti ukinuti potpore i poticaje?

FOTO: HDZ.hr
3.6.2020.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupciju je lakše spriječiti nego liječiti: Tko će imati hrabrosti ukinuti potpore i poticaje?


PIŠE Mario Nakić

Afera bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac o uzimanju mita za namještanje poticaja i zemljišta pojedinim privatnim kompanijama, nije slučajno isplivala na svjetlo dana baš u ovo predizborno vrijeme. Iako će netko možda pomisliti da HDZ-u ne koristi takav negativni publicitet pred izbore, Plenković želi pokazati kako pravna država funkcionira i da se njegova vlada bori protiv korupcije čak i u svojim redovima.

Zabrinjavajuće je to što su u koruptivne radnje, prema informacijama objavljenim u medijima, upletene osobe zaposlene u ministarstvima ove Vlade, a nijedan ministar nije preuzeo političku odgovornost. Premijer Andrej Plenković kaže da je to njena (Josipina) privatna stvar. Kao da je sređivala posao nekome u svojoj firmi, a ne javno zemljište i javni novac.

Iz toga možemo lako zaključiti da u Hrvatskoj nema političke odgovornosti ili se ona gotovo nikada ne propitkuje. Netko bi trebao biti odgovoran, recimo, što je upravo ona bila imenovana 2018. godine za čelnicu radne skupine za izradu zakona o sprječavanju sukoba interesa, i to nakon što je već bila pod istragom USKOK-a zbog sumnje da je zlorabila položaj kao gradonačelnica Knina da bi si javnim novcem izgradila kuću. Hoće li Plenković ikada morati objasniti takve odluke svoje vlade i HDZ-a? Vjerojatno ne.

U ovo predizborno vrijeme borba protiv korupcije najčešće je spominjana fraza, podjednako i među političarima na vlasti kao i među onima u oporbi. Ali nisam vidio konkretna rješenja osim onoga "trebamo zamijeniti korumpirane političare novima i poštenima". Problem u toj tezi je vrlo jednostavan - i ovi korumpirani su svojevremeno tvrdili da su pošteni. Možda nije riječ o ljudskom karakteru jer malo tko bi mogao odoljeti pruženim mogućnostima da se lako i na brzinu obogati. Možda je prilika ta koja kreira lopova pa i najpošteniji ljudi kad dobiju moć lako postaju korumpirani.

Korupcija je rak rana našeg društva. Osim što nas drži u siromaštvu, kreira nepravdu i nejednakost te povećava nepovjerenje u državne institucije. Ona je vjerojatno glavni razlog iseljavanja stanovništva. Oko ovih konstatacija vjerujem da će se složiti većina stanovništva i sve političke stranke, pa opet nijedna opcija ne nudi rješenje koje bi spriječilo ili barem smanjilo mogućnost korupcije na najnižu moguću razinu.

Rješenje, naravno, postoji, ali nije popularno jer bi ugrozilo mnoge partikularne interese - od poduzetnika do uhljeba. Ništa ne bi toliko smanjilo korupciju nego oduzimanje prilike za korupciju. Ako bude bilo manje prilike, bit će i manje lopovluka. Kako smanjiti prilike za korupciju? Smanjite poreze i državni aparat, ukinite poticaje i sve moguće potpore privatnom sektoru. Kad bi nekim čudom postalo sramota da se uopće traži pomoć države prilikom pokretanja bilo kojeg posla ili u nekoj fazi poslovanja, kad bi to postalo nezamislivo, onda afera poput ove s gospođom Rimac ne bi ni bilo. Kome bi namještala poticaje ako poticaja nema?

Poduzetnici u zadnje vrijeme jako vole državnu redistribuciju novca i čak organiziraju prosvjede na kojima traže još više potpora, ali to ih čini samo ovisnicima o državi što je smrt za poduzetništvo i vjerojatno će povećati korupciju. Najveći mogući poticaj poduzetništvu bio bi ukidanje poreza na dohodak te smanjenje poreza na dobit i PDV-a. Svima. Ali onda, da nitko ne pita za državne poticaje ili bilo kakve subvencije. Tko je potreban tržištu, opstat će, a tko nije njegov će biznis propasti pa će pokrenuti nešto drugo. Tako to ide na slobodnom tržištu i država se u to ne bi smjela miješati.

Političarima bi ovo još manje odgovaralo jer bi imali manje prilike za krađu. Sa što više javnog novca oni raspolažu, više će dolaziti u napast da primaju mito ili namještaju i pogoduju svojim rođacima i prijateljima. Što kada ne bi bilo novca za takvu raspodjelu? Onda bi rođaci i prijatelji morali da se bore proizvodnjom onoga što ljudi traže na tržištu, kao i svi ostali poduzetnici.

Tu dolazimo i do problema zelenih politika koje su jako popularne posljednjih godina. Razumijem brigu za planet i potrebu da se učini nešto po pitanju klimatskih promjena, ali političari će morati naći drukčije rješenje. Vidimo kako projekti energetske učinkovitosti funkcioniraju u praksi. Svi mi plaćamo skuplju struju da bismo punili fond iz kojeg će onda političari na poziciji moći redistribuirati novac svojim prijateljima za mito, a oni će dobiti povlašteni položaj na tržištu i prodavati nam skuplju struju. Nisam siguran da je to najbolji i ekološki prihvatljiv način rješavanja problema.

Čekam dan kada će se u Hrvatskoj pojaviti jedna hrabra opcija koja bi imala snage i volje da takvoj praksi stane na kraj. Koja bi imala hrabrosti skresati moć političara na vlasti i uskratiti državi novac, ostaviti taj novac poreznim obveznicima. Ne samo da bi se poboljšao životni standard zbog viših plaća i nižih cijena robe i usluga, već bismo se riješili većeg dijela korupcije i lopovluka na najvišim razinama.

Još samo oni najnaivniji vjeruju da će se stvari popraviti "samo ako izaberemo poštene ljude". Osim što prilika čini lopova pa i oni najpošteniji vrlo lako na poziciji moći mogu postati korumpirani, ja želim da država bude izgrađena tako da ni oni najkoruptivniji među nama ne dođu u priliku zlouporabiti svoj položaj.

 

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: