Jugoslavenski ratovi - zločin odraslih prema djeci

7.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Jugoslavenski ratovi - zločin odraslih prema djeci

Često, i prečesto, se žrtve i zločinci u balkanskim ratovima devedesetih traže po etničkim, vjerskim, ideološkim ili klasnim kriterijima. Dijelimo se tu na Srbe, Hrvate, četnike, ustaše, komuniste, fašiste, katolike, pravoslavce, muslimane i još masu drugih kategorija. Onda se, tako podijeljeni, prepucavano oko toga tko je bio agresor, a tko napadnuti, tko je bio zločinac, a tko žrtva. Mislim da je ovaj pristup pogrešan.

Čudi me kako još nitko nije primijetio jedan mnogo jednostavniji i objektivniji kriterij za podjelu između žrtava i zločinaca: životnu dob tj. godine starosti. Tu prvenstveno mislim na osnovnu podjelu ljudi na djecu i odrasle. Mislim da je to smisleniji kriterij za utvrđivanje zločinca iz više razloga.

Prvo, djeca, ni zakonski a ni materijalno, nisu u stanju izabrati mjesto stanovanja. Ona ne mogu odlučiti da će se odseliti iz ratne zone. Ona su taoci odluka odraslih.

Drugo, besmisleno je djecu dijeliti po nacionalnoj, religijskoj, ideološkoj ili bilo kojoj drugoj osnovi na zločince i žrtve. Moj petogodišnji Dušan bi jednako bio žrtva kao i nečiji petogodišnji Hrvoje ili Mustafa. Njih ne možemo dijeliti na žrtve i agresore po etničkim ili bilo kojim drugim kriterijima.

Treće, i možda najvažnije, mi odrasli se uglavnom natječemo da istaknemo kako je naša osnovna dužnost da djeci, ne samo svojoj, nego svoj djeci osiguramo dostojanstveno odrastanje. Naša dužnost je da ih zaštitimo od emotivnog i fizičkog zlostavljanja. Ako je tako, onda je moja dužnost zaštititi od zlostavljanja ne samo moga Dušana nego i malog Hrvoja i Mustafu. Isto tako je dužnost Hrvojevih i Mustafinih roditelja da se sa mnom dogovore kako ćemo ispuniti svoju dužnost prema djeci.

U ovom posljednjem segmentu su odrasli ljudi devedesetih debelo zanemarili svoju dužnost prema djeci. Zanemarili su je do te mjere da su djecu izložili danima, mjesecima i godinama trauma. Djeca su svakodnevno bila izložena strahu za vlastiti život i za život svojih voljenih. Djeca su ubijana, ranjavana, protjerivana, pa čak i silovana. Djeca su danonoćno bila izložena najgnusnijim oblicima propagande i ispiranja mozga. Mislim da nema zločina kojem djeca tada nisu bila izlagana.

Ako je osnovna dužnost odraslih prema svojoj i tuđoj djeci bila da nađu načina kako da se dogovore oko toga da djeci omoguće dostojanstveno odrastanje, onda je jasno da su djeca u cijeloj toj priči žrtve, a odrasli su zločinci ili sudionici u zločinu ili nijemi promatrači zločina.

Umjesto da teroriziraju i svoju i tuđu djecu, Dušanovi, Hrvojevi i Mustafini roditelji moraju da se ponašaju shodno svojim godinama, kao odrasli ljudi, i nađu načina da djecu zaštite od emocionalnog i fizičkog zlostavljanja. Oni to devedesetih nisu uradili.

Ta djeca, koja su devedesetih emocionalno i fizički svirepo zlostavljana, sada su i sami roditelji male djece. Kod većine je posljedica zlostavljanja bila ta da oni za svoje traume krive neku apstraktnu pojavu zvanu rat, a ne konkretne ljude. Čak i kada krive konkretne ljude, obično se to radi po etničkim, religijskim ili ideološkim kriterijima.

Baš zbog takvog pogleda na uzroke svojih trauma ta nekadašnja djeca, koja su sada odrasli ljudi, ne vide kao svoju bezuvjetnu obavezu da svoje razmirice s ostalim odraslima moraju rješavati tako da ne ugroze pravo SVE djece na dostojanstveno odrastanje. Zato se bojim da će i oni, ako im se ukaže prilika, krenuti stopama svojih roditelja i djedova u nekom budućem konfliktu.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
TEME:
rat
djeca
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
LJUDSKA PRAVA
O autoru
Predrag Rajšić je profesor ekonomije na sveučilištu Guelph u Ontariju, Kanada. Rođeni Petrinjac. U slobodno vrijeme piše blog "Loose Ends in Economics". >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: