Kad skužiš da je ʼbesplatnoʼ uvijek najskuplje

Hrvatsko zdravstvo kao definitivno najveća rupa u proračunu ovih dana opravdano se našlo pod povećalom javnosti. Resor za koji svi govore da je besplatan odličan je primjer kako je to kad državi daješ novac na raspolaganje. Kao i u svim ostalim resorima usluga je dno, no tu nažalost imamo slučajeve gdje ljudi zato umiru ili radi krive dijagnoze i nesavjesnog postupanja trpe posljedice cijeli život.

Naše društvo istrenirano je da šuti i ova gungula dobrodošla je jer na vidjelo počinju izlaziti sve mane i nedostaci nečega što su radno sposobni građani preplatili, a rijetko ga koriste. O našem zdravstvu i nemaru koji tamo vlada svatko od nas mogao bi napisati knjigu, što na svojem, što na primjeru prijatelja i ukućana. Sjećam se jednog nerazumnog računa koji mi je ispostavljen jer nisam imao dopunsko osiguranje. Nekako smo došli do zamjenika ministra koji nas je uputio na nekog uhljeba u HZZO-u zaduženog da nam objasni šifre s bolničke fakture. Meni su tako naplatili pelene, plazmu i još gro stvari koje u bolnici nisam vidio, a jasno se sjećam da nisu imali kapljice za nos pa mi se tako sluz cjedila niz grlo dok se nije sve upalilo.

Posljedica takvog liječenja bila je teška prehlada gdje sam postigao rekord kihnuvši čak dvanaest puta zaredom. Ne bi to bio problem da nisam imao napuknuće kralješka i kihanje mi je u to vrijeme najmanje trebalo. Na kontrolama su mi u papirima lažirali ozljede, pretpostavljam zato da nabildaju proračun bolnice. Čemu to služi znaju birokrati, a i neki doktori kojima tako raste koeficijent plaće.

Kad sam pitao za te kapljice, sestra je ironično rekla: "Pa mi smo bolnica", što je značilo da su trenutno najveća sirotinja u državi. I bili su, sudeći po zdanju i uvjetima u kojima rade. Puno ljudi preskače javno zdravstvo i direktno ide privatnicima jer su jednostavno izgubili povjerenje u sustav budući da znaju da njime upravljaju nesposobni političari zaduženi da striktno održavaju glasačku mašinu koja im omogućuje da ujutro zdravo prdnu.

U mnogim bolnicama nedostaje liječnika pa su njihove zamjene doktori u penziji koji jednostavno više nisu funkcionalni. Pa nisu bezveze u penziji! Uglavnom, primjera je na tisuće i sve izgleda kao izbušena kanta vode iz koje curi na sve strane. Najbolje u zdravstvu gubimo na dnevnoj bazi, a u razgovorima s onima koji ostaju jasno je da ne mogu podnijeti toliki teret pa često završe na bolovanju nemoćni i jadni jer rade bez ljudstva i resursa.

Privatizacija pojedinih usluga i omogućavanje konkurentnog tržišta na kojem ćemo sami vagnuti kome dajemo novac jedini su izlaz iz ovog propadajućeg stanja i bilo bi dobro da baš na zdravstvu isprobamo taj bauk "neoliberalizma" kojim nas bogati socijalisti plaše. Ako se to odradi stručno kao u razvijenim zemljama, ne vidim nikakav problem osim onog da bi se taj model lako mogao preliti na HRT, HAC ili neku drugu uhljebsku instituciju koja siše novac ovo malo ljudi na tonućem brodu.

Mi zapravo više nemamo neki izlaz pa je idealno vrijeme da eksperimentiramo i isprobavamo već postojeće modele sa Zapada gdje nerijetko vidimo i naše stručnjake. Ovo malo radnika što je ostalo nije više sposobno plaćati zajebanciju u trulom sustavu s ekstremno visokim pravima koja ne podliježu nikakvom preispitivanju ili kritiziranju.

Tresak je blizu i ja mu se veselim jer vidim da korištenjem elementarne logike čovjek samo postaje meta u ovom metastaziranom kolektivnom kružoku zaduženom da nas svakodnevno laže i drži podalje od pozitivnih promjena. Sljedeći put kad uplatite novac za dijete koje mora na liječenje u inozemstvo, razmislite o "besplatnoj" usluzi i korumpiranoj državi ovlaštenoj da brine o vašim teško zarađenim resursima, a ako ste se ikad pitali zašto toliko liječnika završava u politici, ove afere su vam odgovor i na to.