Neke stvari se ipak mijenjaju. Mediji i novinari koji su jesenas pozivali na lockdown, pa čak i prilično agresivno to zahtijevali na dnevnoj bazi, sada okreću ploču. Ono što je bilo jasno i tada - da kafići i teretane ne povećavaju širenje zaraze jer za to nema nikakvih čvrstih dokaza - njima postaje jasno sada.

Mediji su sada priču okenuli, ali i dalje se sve vrti oko osjećaja. Sa suosjećanja prema starijima i nemoćnima koje korona najteže pogađa samo su se prebacili na suosjećanje s onima kojima je egzistencija ugrožena zbog mjera. Sve je to u redu i razumljivo, trebamo imati suosjećanja prema svima. Ali opet se u toj suosjećajnoj prašini gube činjenice.

A činjenica je da kafići, restorani i fitness centri ne trebaju biti otvoreni radi njihovih vlasnika niti radi radnika koji su u njima zaposleni, već radi nas, njihovih gostiju i korisnika. I da se njihova vrata opet otvore, to ne bi vrijedilo ništa ako nema onih koji bi tamo zalazili i koristili njihove usluge.

Postoji razlog zašto uopće imamo ugostiteljske objekte i fitness centre. Prvo fitness centri i teretane su bitni radi zdravlja. Upravo radi jačanja imuniteta koji nam je itekako bitan tijekom opasne epidemije. Već je masa znanstvenih istraživanja pokazala da su pretili u rizičnoj skupini i da imaju veću vjerojatnost kroničnog oboljenja ili čak smrti ako se zaraze. Znači, trebamo se boriti protiv pretilosti. Teretane su mjesto za to.

Umjesto rata protiv pretilosti, hrvatska vlast je poput mnogih drugih zemalja, prisilno zatvorila teretane i bilo kakva mjesta za izlaske te tako natjerala građane da provode što više vremena doma, a mnogi ljudi nemaju doma uvjete za kvalitetnu tjelovježbu. Što se onda događa? Ti ljudi provode vrijeme pred računalom ili TV-om, naručuju često nekvalitetnu hranu, sjede i debljaju se. Pretilost se povećava, a time i opasnost od težih posljedica korone.

U takvoj situaciji stvarno je ludost zatvoriti teretane. One nam trebaju - radi našeg zdravlja. Ako je vlastima stvarno stalo do javnog zdravlja, onda ne bi uopće poduzimali takve mjere.

Što se tiče ugostiteljskih objekata, i oni imaju svoju društvenu svrhu. Čovjek je društveno biće po prirodi, usamljen će poludjeti. Pod lockdownom se širom svijeta povećava broj oboljelih od depresije, pa čak i samoubojstava među mladima. Mislite li da je Hrvatska iznimka?

Ako gledamo striktno na utjecaj na koronu, teško bi zatvaranje kafića moglo imati nekakav pozitivan utjecaj. Kada zabranite ljudima druženje u javnosti, oni će se družiti na privatnim mjestima. U privatnom prostoru će češće i lakše kršiti mjeru distanciranja nego u kafiću. Tako dolazimo do mogućnosti lakšeg širenja virusa kada su kafići zatvoreni.

Kada dođete u neki drugi grad, gdje ćete se naći s prijateljima? Morate ići kod njih doma i tako riskirate da ćete doći u prostor koji se možda rjeđe provjetrava nego kafić koji ima tu obavezu. Ako u gradu trebate ići na WC, što možete učiniti? Morate tražiti najbliži trgovački centar. Zatvaranje kafića i restorana zapravo je velika usluga trgovačkim centrima. Nemam ništa protiv trgovačkih centara, ali i kafići imaju svoju svrhu.

Onima koji će odmah reći "Vama je samo do opijanja! Samo bi po kafićima!", mogu odgovoriti da su sociopati i da ne želim biti poput njih. Ima i onih pojedinaca koji ne izlaze u kafiće i klubove iz drugih razloga, ali takvima sigurno ne smeta što kafići postoje. Pustite ljude da se druže, pogotovo mlade, jer inače će poludjeti.

To je perspektiva koju ovih dana svi nekako propuštaju, ali ona nije nevažna. Najveće žrtve nepravednih i nelogičnih "mjera" (zapravo kršenja ljudskih prava) nisu vlasnici zatvorenih biznisa nego korisnici njihovih usluga, a takvih je puno više nego vlasnika.