Boris Podobnik, inače vrlo cijenjeni profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, u svom je
tekstu na Indexu pokušao objasniti (i opravdati?!) antiglobalistički populizam Živog zida.
"No ni anti-globalistička retorika koju nudi Živi zid nije posve neutemeljena. U procesu globalizacije, ekonomski velike i male zemlje kao što je Hrvatska jednostavno nemaju iste ekonomske okolnosti. Tim gore za male zemlje ako su korumpirane, jer izvrsni pojedinci koji u takvim sustavima ne mogu doći do izražaja emigriraju u veće zemlje koje ih rado prihvaćaju."Ovo me prilično zbunilo, moram priznati. U procesu globalizacije upravo ekonomski male zemlje imaju najbolju priliku prosperirati i postati ekonomski velike, što se zapravo i događa. Naravno, preduvjet je da nisu korumpirane i da imaju koliko-toliko razvijene državne strukture i institucije. Estonija je 1990-ih bila ekonomski manja od Hrvatske. Do danas se uspjela razviti u ekonomski najjaču zemlju istočne Europe. Nekoć ekonomski male Poljska i Češka ubrzano se razvijaju, upravo zahvaljujući globalizaciji.
Irska je prije 40 godina bila ekonomski mala zemlja, a zahvaljujući globalizaciji postala je jedna od najjačih ekonomskih zemalja Europe. Kina je prije 40 godina bila ekonomski jako slaba. Pitajte Kineze što je za njih učinila globalizacija. Indija se počinje razvijati zahvaljujući globalizaciji i pobjeđuje siromaštvo, naravno sporije zbog korumpiranog sustava i kronizma, ali bez globalizacije bila bi na svjetskom dnu. Mogao bih do sutra nabrajati zemlje koje su se tijekom zadnjih 50 godina razvile iz ekonomski malih u ekonomski velike - zahvaljujući globalizaciji.
S druge strane, zemlje koje su prije 50 godina, dakle prije još uvijek aktualnog vala ubrzane globalizacije, bile velike ekonomske sile, u zadnje vrijeme se razvijaju puno sporije. Primjeri su SAD, Kanada, Švicarska, Njemačka, Švedska...
Meni je stvarno čudno gdje je to profesor Podobnik, iz kojih primjera, izvukao zaključak da globalizacija šteti ekonomski malim zemljama. Bez globalizacije one su osuđene ostati ekonomski male, a globalizacija im omogućava ekonomski rast - zahvaljujući slobodnoj trgovini, lakšem protoku ljudi, robe i kapitala, povećava se investiranje velikih korporacija u slabije ekonomije i to ih s vremenom jača (Kina je najbolji primjer).
E, sad, pitanje je zašto Hrvatska nije uspjela prosperirati zahvaljujući globalizaciji, a mnoge druge zemlje uspijevaju. Na to je pitanje gospodin Podobnik dao odgovor kad je spomenuo korupciju. Hrvatsko društvo je korumpirano od dna do vrha. Ne mislim pritom samo na državu i njene institucije, one su samo ogledalo naroda koji ih je izabrao. Mi živimo u zemlji gdje još uvijek, i 30 godina nakon komunizma, ljudi hvale i opravdavaju radnike koji kradu iz firme u kojoj su zaposleni. Kako u takvoj zemlji, s takvim prevladavajućim sentimentima, itko može očekivati funkcioniranje pravne države, njenih institucija i privlačenje stranog kapitala?
Ali možemo si postaviti jedno drugo pitanje. Bi li nam onda bilo bolje da nema globalizacije i da nismo ušli u EU? Mene profesori sa ZŠEM-a uvjeravaju kako je hrvatsko društvo "izgubilo" zbog otvorenih granica unutar EU jer je društvo "uložilo" u obrazovanje mladih koji potom odlaze u druge zemlje, dakle po njima velike su ekonomije na dobitku, a male na gubitku.
Prvo, ta teza o nekakvom "dugu prema društvu" iz socijalističkog sistema jednostavno ne drži vodu. Naime, vaši roditelji su dovoljno tijekom radnog vijeka uplatili državi da su otplatili i vaše školovanje i sve usluge koje si možete zamisliti, a država vam ih nije učinila. Ne postoji taj "dug" koji itko od nas duguje ovom društvu, zaboravite to!
Druga stvar, emigracija sama po sebi nije neto gubitak za Hrvatsku, budući da emigranti idu tamo gdje će zarađivati s istim radom nekoliko puta više nego s istim radom u RH, a mnogi od njih nisu ni mogli naći stalni posao ovdje. To znači da su oni već samim svojim preseljenjem korisni društvu (za one koji vole "korist društva") jer naše "društvo" nije ograničeno samo na Hrvatsku, mi smo dio zajedničkog europskog tržišta. Osim toga, ti emigranti šalju u Hrvatsku dobar dio zarađenog novca ili ga čak troše ovdje vikendom i tijekom godišnjih odmora. To je novac koji u Hrvatskoj ne bi zaradili. Opet je država preko PDV-a inkasirala novac koji inače ne bi - da su ostali tu i radili za malu plaću ili bili nezaposleni i živjeli od socijalne pomoći.
Da nismo nikada ušli u Europsku uniju sigurno bi puno manje ljudi emigriralo jer EU države imaju vrlo ograničene kvote za uvoz radne snage iz zemalja koje nisu EU članice. Dakle, u tom slučaju bismo sigurno zadržali toliki "kadar". Ali, što bismo mogli raditi s njim? Ništa. Naši političari bi nametali ogromne uvozne carine kako bi zaštitili naše poljoprivrednike (ne bi bilo Bruxellesa da ih u tome onemogući), što znači da bismo na svakodnevne namirnice trošili bar dvostruko više novca. Ne bi bilo stranih investicija (ni ovako ih skoro nema).
Izvoz bi bio znatno slabiji kao što je bio prije ulaska u EU. BDP bi nam i dalje bio u padu, 10. godinu u nizu (prisjetimo se, izašli smo iz krize godinu dana nakon ulaska u EU, zahvaljujući rastu izvoza). To znači, nezaposlenost bi i dalje rasla i sad bi iznosila oko 30 posto. Velika većina ljudi koji su sad u Irskoj, Njemačkoj i Austriji, bila bi nezaposlena i živjela od državne pomoći. Javni dug bi se popeo preko 100% BDP-a i bila bi upitna mogućnost daljnjeg zaduživanja.
