Piše: Mario Nakić
Photo: Youtube
9.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: Youtube
9.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Ministarstvo kulture RH, Nacionalni park Krka, Grad Šibenik i Turistička zajednica Grada Šibenika pokrovitelji su ovogodišnjeg Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) na kojem su političke stranke ekstremne ljevice predstavile svoj "put do vlasti" i potpisale deklaraciju o zajedničkom djelovanju, tzv. "Šibensku deklaraciju". Riječ je o poznatim marksističkim strankama s hrvatske političke margine, od kojih su neke već navele kao svoj cilj ukidanje kapitalizma, odnosno privatnog vlasništva u sredstvima proizvodnje.
To je ljepota liberalne demokracije, društveno-političkog sistema s tržišnom ekonomijom: on dozvoljava svakome, pa čak i onim elementima koji bi, da dobiju moć, ukinuli liberalnu demokraciju i tržišnu ekonomiju, da slobodno iznose i šire svoje ideje, bez obzira koliko te ideje bile već dokazane kao opasne i loše za građane i društvo u cjelini.
Međutim, postavlja se pitanje moralnosti i pravednosti da se širenje takvih ideja subvencionira novcem poreznih obveznika iz državnog i gradskog proračuna te državnih i gradskih ustanova kao što su nacionalni parkovi i turističke zajednice. Imamo apsurdnu situaciju da konkretno privatni iznajmljivači apartmana i turističke tvrtke od svoga rada preko državnog aparata prisilno financiraju one koji bi, da dobiju moć, njima oduzeli pravo na upravljanje vlastitom imovinom, slobodu rada i privatnog poduzetništva.
Zamislimo na trenutak da su Radnička fronta, Nova ljevica, ORaH i SRP na vlasti. Zapitajte se: bi li uopće bila moguća organizacija nekog ideološkog i političkog skupa na kojem bi bile predstavljene pro-tržišne i pro-kapitalističke ideje i opcije? I bi li takav skup mogao uopće biti održan javno, a kamoli da ga država financijski podupire?
Zahvaljujući HDZ-u, koji je na vlasti i na nacionalnoj razini i u Gradu Šibeniku, ekstremne političke stranke i ekstremističke ideje su u ovoj zemlji očito privilegirane. Ali, ne sve!
Zamislite da je, recimo, neka braniteljska udruga organizirala festival na kojem bi HČSP, GO, A-HSP i slične marginalne ekstremno desničarske stranke predstavile svoju političku platformu za preuzimanje vlasti u državi. To bi bio ogroman skandal već sam po sebi, čak i bez državnog subvencioniranja. Svi mainstream mediji bi ustali na zadnje dvije - od Indexa do Telegrama - tražeći policiju da reagira, Plenkovića i Kolindu da se očituju i državu da takav "ekstremistički skup neofašista" pod hitno zabrani. A sad zamislite još da Ministarstvo kulture, neka jedinica lokalne samouprave, nacionalni parkovi i turističke zajednice sponzoriraju takav događaj novcem poreznih obveznika...
Ali kad to radi ekstremna ljevica - deklarirani marksisti - nema takvih zahtjeva jer se kod nas očito smatra normalnim da država subvencionira političke ideje i ideologije dok god su one lijeve. Bez državnog sponzoriranja takve ideologije ne bi ni bile predstavljene javno jer mi se čini da njihovi ideolozi ne rade to iz entuzijazma niti iskrene vjere u te ideje, oni to rade jer im je to posao, a to može biti posao dok god ih država financijski podupire.
No, vratimo se na sadržaj njihove deklaracije koja je objavljena na portalu Forum.tm. Sad stvari postaju zanimljive, ovo su njihovi ciljevi:
A) POVRATAK POLITIKE LJUDIMA I LJUDI POLITICI, OPĆA DEMOKRATIZACIJA I DECENTRALIZACIJA POLITIČKOG I UPRAVNOG ŽIVOTA
S ovim se slažem. To bi značilo direktnu demokraciju po uzoru na Švicarsku. Treba liberalizirati zakon o referendumu i omogućiti puno lakše iniciranje referenduma (recimo da je potrebno skupiti 10.000 potpisa) kako bi građani direktno odlučivali o svakom važnijem pitanju (izuzev ljudskih prava zajamčenih Ustavom). Istina, Hrvati su po pitanju izravnog odlučivanja još uvijek slabi jer naprosto nemaju iskustva niti dovoljno odgovornosti, ali to su stvari koje se uče kroz praksu. Na kraju krajeva, sloboda i demokracija se ne mogu jednom "uvesti", one se vježbaju i razvijaju desetljećima prakticiranjem.
B) VRAĆANJE EGZISTENCIJALNE I EKONOMSKE SIGURNOSTI U SREDIŠTE POLITIČKOG I EKONOMSKOG ŽIVOTA ZEMLJE
I ovo je dobar cilj, sasvim realan iako ne znam što im znači "vraćanje". Smatraju li oni da je egzistencijalna i ekonomska sigurnost bila za vrijeme SFRJ kad je divljala inflacija i nezaposlenost bila iznad 20 posto? Ili možda za vrijeme NDH? Ili prije, u Kraljevini Jugoslaviji?
Pretpostavljam da ekonomska sigurnost znači oslobađanje tržišta što dovodi do prosperiteta (vidi: Irska, Novi Zeland, Estonija...). Na slobodnom i dinamičnom tržištu radnik ima puno bolji izbor pa samim time i bolje uvjete rada, plaću itd.
C) SOCIJALNA POLITIKA KOJA POTIČE EKONOMSKU SAMOSTALNOST, SIGURNOST i AKTIVNOST SVIH LJUDI
Opet odlično! Treba nam socijalna politika koja neće činiti od sposobnih građana ovisnike o socijalnoj pomoći, nego će ih poticati na poduzetništvo ili bilo koje drugo uključivanje u tržište rada, kako bi bili samostalni i neovisni o državnoj vlasti.
D) KULTURA, OBRAZOVANJE I SPORT KAO POTREBA, A NE TROŠAK
Sve bolje i bolje! Kultura, obrazovanje i sport ne smiju biti trošak države niti lokalne zajednice, već isključivo rezultat ljudske potrebe da se kulturno, sportski, rekreativno razvijamo. Staviti sve na tržište i bit će potreba, a ne trošak!
E) PREOBRAZBA U ZEMLJU KOJA U VANJSKOJ POLITICI VELIČA DEMOKRACIJU, MIR I SURADNJU MEĐU NARODIMA
Ni ovome nemam nikakav prigovor.
Kao što vidite, svih njihovih 5 ciljeva su potpuno sukladni s klasičnim liberalizmom. Kao što je Ludwig von Mises napisao još 1920-ih, "ciljevi liberalizma i socijalizma su u suglasju", a ideologije se razlikuju "samo po sredstvima koja smatraju najboljim za ostvarenje tih ciljeva". Problem kod ove deklaracije je u tome što njeni akteri, pozivajući se na klasične liberalne vrijednosti, misle da se one mogu i trebaju ostvariti antiliberalnim metodama, odnosno oduzimanjem ljudskih prava.
Kad oni pričaju o "povratku politike ljudima i ljudi politici" te "općoj demokratizaciji i decentralizaciji politike", oni ne misle na SVE ljude. Oni misle isključivo na sebe i svoje istomišljenike. Jer inače socijalizam, društveno-političko-ekonomski sustav kakav oni žele uspostaviti, ne bi mogao funkcionirati. Mislite da bi oni dopustili i podržali inicijativu za referendum o Istanbulskoj konvenciji ili bilo koju drugu inicijativu koja dolazi iz konzervativnog dijela naroda? Naravno da ne bi, jer oni taj dio naroda uopće ne žele uključiti u tu "opću demokratizaciju".
Za njih "povratak politike ljudima" znači ovo: "vlast nama, oduzimanje prava glasa vama". U socijalističkom sistemu imate pravo propagirati ideje kakve želite dok god su one u suglasju s elitom na vlasti. Tako oni shvaćaju "opću demokratizaciju i decentralizaciju politike". Pogledajte recimo taj proces u Venezueli gdje su politički protivnici režima prognani ili zatvoreni, a na "demokratskim" izborima se pojavljuju isključivo kandidati koji odgovaraju predsjedniku - kao tobože njegovi protivnici. Nemojte me krivo shvatiti, nije to obilježje samo socijalizma, tako je i u drugim autoritarnim društvima poput Rusije.
Kad pričaju o socijalnoj politici koja potiče ekonomsku samostalnost, oni ne misle na vašu samostalnost, kao pojedinaca koji trebaju biti financijski neovisni o državi i njenoj vlasti. O, ne! Oni misle na ekonomsku samostalnost državne vlasti koja će upravljati svim ekonomskim procesima i svim pojedincima koji u njima sudjeluju. Tako to izgleda u svakom socijalističkom društvu. Pogledajte, recimo, Kubu ili bivši SSSR. Tako ekstremna ljevica vidi "ekonomsku samostalnost".
Kad spominju kulturu, obrazovanje i sport, oni žele JOŠ VEĆU kontrolu državne vlasti nad sportom, kulturom i obrazovanjem nego sada. Jer država danas ima otprilike isti utjecaj na obrazovanje kao što je imala u bivšoj Jugoslaviji, što je svakako loše, ali nisam siguran da naši ljevičari žele drugačiji obrazovni sistem - onaj koji bi poticao konkurentnost, a to se može postići samo izjednačavanjem javnih i privatnih škola. Također, država i danas ima presudan utjecaj na sport i kulturu jer oni i dalje ovise o državnom subvencioniranju. To je očito loše, ali nisam siguran da bi naši ljevičari to mijenjali. Jedino što bi oni mijenjali po ovim pitanjima je to što ONI žele biti ti koji će činiti ono što sada radi HDZ - upravljati kulturnim, sportskim i obrazovnim životom građana.
Najbolji je onaj dio kad govore o veličanju demokracije i mirne suradnje među narodima. Probajte se sjetiti neke socijalističke zemlje koja je ikada to radila. Ne možete? Vjerojatno zato što takva zemlja nikada nije postojala niti će postojati. Socijalizam jednostavno nije sukladan s liberalnim vrijednostima kao što su demokracija i mirna suradnja među pripadnicima različitih naroda, zato što socijalizam u takvom okruženju ne može funkcionirati.
Socijalizam mora zatvoriti svoje granice da njegovi građani ne bi mogli pobjeći u zemlje s tržišnom ekonomijom, socijalizam ne smije dopustiti ravnopravno natjecanje nesocijalističkih političkih stranaka na slobodnim višestranačkim izborima zato što onda građani ne bi izabrali socijalizam. Zato su njihovi deklarativni ciljevi, koliko god izgledali dobro i liberalno, ustvari samo maska za totalitarizam.
Vratit ću se na Misesa koji je to savršeno opisao 1922. u knjizi "Socijalizam: ekonomska i društvena analiza":
"Gdje god nisu na vlasti, marksisti se pozivaju na liberalna ljudska prava jer znaju da im samo ona mogu jamčiti slobodu za njihovu propagandu. Ali oni nikada neće razumjeti duh tih prava niti će ih priznati svojim protivnicima jednom kad dobiju moć."