Kako je otok bez resursa postao treća najbogatija država svijeta

18.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako je otok bez resursa postao treća najbogatija država svijeta


PIŠE Mario Nakić

Singapur je grad-država u Aziji na otoku površine oko 700 četvornih kilometara s 5,6 milijuna stanovnika. Danas je to jedna od najrazvijenijih svjetskih ekonomija. Gospodarstvo se bazira na slobodnom tržištu. Singapur je izabran za najotvoreniju ekonomiju prema ostatku svijeta, najviše pro-business ekonomiju na svijetu, drugu najslobodniju i treću po BDP-u po glavi stanovnika (usklađeno s kupovnom moći).

Potpuni nedostatak prirodnih resursa Singapur je nadomjestio otvaranjem tržišta i potpisivanjem niza međunarodnih ugovora o slobodnoj trgovini. Također vrlo niski porezi (14,2 posto bruto domaćeg proizvoda), jaka pravna država (sedma najmanje korumpirana država na svijetu) te stabilna politička situacija omogućuju lakšu proizvodnju i trgovanje. Singapur se nametnuo svjetskom tržištu kao jedan od vodećih proizvođača gotovih proizvoda, posebno u području elektronike. Na taj način dolazi do bogatstva za kupovinu sirovina za prerađivačku industriju.

Singapur je danas u svjetskom vrhu i po odličnom zdravstvenom, mirovinskom i školskom sustavu. Zdravstveni sustav Singapura je u časopisu Bloomberg proglašen najefikasnijim na svijetu, a prema istraživanju londonskog Legatum instituta je drugi najbolji (nakog luksemburškog). U Singapuru je prosječni životni vijek 83 godine. Singapursko zdravstvo ima nekoliko različitih razina osiguranja koje građani mogu sami izabrati, a iznose od 3 do 8 posto bruto plaće.

Školski sistem u Singapuru zove se "Edusave" i vrlo je sličan kuponskom (vaučerskom) školstvu u Švedskoj i Irskoj, samo bez fizičkih kupona. Država uplaćuje svake godine na račun svakog djeteta u dobi od 6 do 16 godina određenu sumu koja se mora iskoristiti u jednoj od škola po izboru roditelja. Taj iznos mogu i drugi povećati dobrovoljno (roditelji, rodbina, humanitarne organizacije), a država dodatno financijski nagrađuje sve koji ostvaruju dobre rezultate na međunarodnim natjecanjima. Singapurska djeca redovito pobjeđuju ostatak svijeta u Pisa testovima kao i na natjecanjima iz matematike i fizike.

Neki kažu da svoje blagostanje stanovnici Singapura mogu zahvaliti isključivo geografskom položaju i razvoju Kine, međutim to nije točno. Singapur je 1965, nakon postizanja neovisnosti od Malejzije, bio vrlo malo i siromašno tržište s visokom stopom nezaposlenosti i čak 70% stanovništva ispod granice siromaštva. Polovina populacije bila je nepismena. Ali vlada je imala viziju napraviti svjetski tržišni centar te je s tim ciljem utemeljila Odbor za ekonomski napredak. Privlačili su investitore niskim porezima. Za razliku od europskih država, mirovinsku i socijalnu štednju su bazirali na individualnoj štednji, tako da su stanovnici Singapura do 1990-ih postali među bogatijima u svijetu zahvaljujući osobnoj štednji i proizvodnji.

Ekonomski rast Singapura prvih 30 godina razvoja iznosio je u prosjeku 8% godišnje, a u 2000. godini se popeo na 9,9 posto. Nezaposlenost je smanjena na 2 posto.

Singapurska vlada oštro se protivi uvođenju minimalne plaće i subvencija za nezaposlene, ali od 2007. godine država subvencionira zapošljavanje starijih osoba i osoba bez iskustva.

Državna potrošnja je među najnižima u svijetu i iznosi oko 17% BDP-a. Singapurski ustav, naime, zahtijeva od svake vlade balansiranje budžeta tako da nijedna vlada ne smije napraviti deficit u proračunu.

Porez na dohodak varira od 0% za najniže plaće do 20% za najveće bogataše koji zarađuju preko 320.000 američkih dolara godišnje. Porez na potrošnju (kao PDV) iznosi 7 posto. Država posjeduje u svom vlasništvu nekolicinu strateških kompanija među kojima su i dvije investicijske koje upravljaju singapurskim državnim rezervama.

Iako je standard života na vrlo visokoj razini, nije sve tako sjajno. Vlast u singapuru drži konzervativna stranka PAP još od izbora 1959. i na svakim sljedećim izborima pobjeđuje iako postoje oporbene stranke. The Economist Intelligence je ocijenio zemlju kao demokraciju, ali Freedom House i Reporteri bez granica ocjenjuju Singapur kao samo djelomično slobodnu zemlju. Optužuju vlast da guši medijske slobode, slobode govora i na taj način pobjeđuje na izborima.

Singapur ima neke vrlo konzervativne i stroge zakone na snazi. Na javnom mjestu je strogo zabranjeno bilo kakvo "neobično" ponašanje. Recimo, zbog ljubakanja na javnom mjestu se može završiti u zatvoru. Ista je stvar i s konzumiranjem alkohola u parku. Droge su strogo zabranjene, a njihov zakon ne razlikuje marihuanu i heroin. Imaju i smrtnu kaznu koja se može primijeniti čak i za nenasilna djela poput preprodaje droge. Nerijetko je kazna bičevanje, a smrtna kazna izvršava se vješanjem.

Mnoge međunarodne organizacije za ljudska prava, uključujući UN, kritizirale su singapursku vlast zbog takvih zakona, ali oni ih se ne žele odreći, a sudeći po rezultatima svih dosadašnjih izbora čini se da većina stanovništva nema ništa protiv. Vladajućima ide na ruku što su iz godine u godinu proglašavani najmanje korumpiranom vladom u Aziji.

Vlast u Singapuru smatra se autoritarnom i čvrstom. Iako nije baš totalitarizam jer postoji višestranačje i demokratski izbori, postoje jake restrikcije na slobodu govora. Strogo je zabranjeno bilo kakvo veličanje totalitarizma (bilo fašizma ili komunizma), također je zabranjeno govoriti protiv bilo koje religije, nacije ili rase i zbog takvih stvari se ide u zatvor na više godina.

Što nam to sve govori? Neki kažu da je Singapur dokaz kako vlast treba biti autoritarna i čvrsta da bi slobodno tržište funkcioniralo. Ja se baš ne bih složio, prije bih se složio s mišljenjem Miltona Friedmana koji je još prije 20-ak godina prognozirao da će singapurska vlada smekšati s vremenom i da će narod tražiti više osobnih sloboda. On je usporedio to s Čileom, gdje je bila diktatura koja je ipak dozvolila slobodu tržišta. Kad se narod dovoljno obogatio da prestane misliti samo na egzistenciju, stanovnici su počeli tražiti i političke slobode pa je diktator morao na koncu odstupiti kako bi izbjegao nemire. Iako Singapur nije diktatura kakva je Čile bio, moguće je povući paralelu. Narod će tražiti sve više političkih i osobnih sloboda, a onda će i vlada morati mijenjati loše zakone.

Bez obzira na sve nedostatke, ja bih ipak mijenjao njihov standard za naš. Trebamo izvući pouke iz politika drugih zemalja i uzeti ono što je dobro, a to je u slučaju Singapura definitivno ekonomska politika.

VIŠE IZ RUBRIKE:
ZANIMLJIVOSTI
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska i Slovenija su svoj dug otplatile, ali Srbiji je preostalo za otplatiti još 1,7 mlrd. eura.

Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mislav Kolakušić ima najrealnije šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nije podrška već upozorenje.

Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otvorene granice su istinski liberalni koncept koji su u prošlom stoljeću najviše promicali neki konzervativni političari.

Otvorene i zatvorene granice

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most i HSLS su se zakačili oko toga tko se prvi sjetio pokrenuti inicijativu za ustavnu zaštitu vode koja je ustavom već zaštićena.

Tko je gluplji - Most ili HSLS?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: