Kako je Vlada uspjela pokvariti seljacima još jednu žetvu

18.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Kako je Vlada uspjela pokvariti seljacima još jednu žetvu

Gotova je još jedna žetva pšenice, ovaj put nešto bolja od prethodnih – ali ne po rodu, već po uvjetima na tržištu. Nažalost, navika da država određuje uvjete otkupa žitnog roda još se nije promijenila. Morala je država i ovoga puta svojom „pretjeranom brigom“ upropastiti posao. Ovaj je put umjesto "Kodeksa" donesen "Pravilnik" koji kategorizira pšenicu u četiri kategorije po sadržaju proteina, što određuje njene vrijednosne i prodajne kategorije. Zanimljivo je razmisliti kome ovakav Pravilnik pogoduje, a pogotovo kome je do sada pogodovao.

Javna je tajna da zadnjih par godina, otkako država ne određuje otkupnu cijenu pšenice, to dogovorno rade najveći otkupljivači organizirani kroz Žitozajednicu. Ne treba biti naročito razborit da zaključimo tko je tu vodio glavnu riječ. No, postavlja se pitanje regularnosti dogovaranja otkupljivača oko otkupne cijene "seljačkog zlata".

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja u svom Članku 8. kaže: "Zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika...koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se: 1. Izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti...5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora."

Nije li Žitozajednica tipičan primjer kartela, i ako jest, tko je to omogućio i na čiju štetu?

Dosad su najveći otkupljivači, a potvrdilo se to ovih dana, bili pod posebnim tretmanom kao strateški važne kompanije te ih je država koristila kao misionare koji će po potrebi udovoljiti nezadovoljnim seljacima koji, razumljivo, traže maksimalnu cijenu za svoj proizvod. Kad je godina "dobra" – što ne znači i rodna - država bi prepustila Žitozajednici da dogovori otkupnu cijenu pšenice, a kad bi godina bila "loša" – što u pravilu znači ekstremno niži ili ekstremno viši urod pšenice - Vlada bi pozvala svoje misionare na izvršenje misije!

Uzmimo za početak ovaj slučaj kad je godina „dobra“ i kad i urod i cijena pokrivaju troškove proizvodnje - pa seljaku ostane koja kuna za "van". Tada država nema potreba potjerati svoje velike mezimce na političku intervenciju i umjetno dizanje cijene, već im kao protuuslugu servira Pravilnik ili Kodeks (obratiti pažnju na čl. 8, st.1. "odnosno drugi trgovinski uvjeti") da bi isti mogli lakše dogovoriti otkupne uvjete i onemogućiti slobodnu volju prodavatelja i kupca da ispregovaraju za njih najbolje uvjete kupoprodaje. Pravilnik servira gotovu tablicu u koju će Žitozajednica upisati dogovorne otkupne cijene po nametnutim klasama. Upravo na taj način država blagoslovi kartelski otkup! Seljaci primorani nekome isporučiti svoj urod, jer pšenica se mora ovršiti u svega nekoliko dana, u pravilu su ucijenjeni visokim troškovima silosa te prodaju pšenicu po nižoj cijeni nego je na tržištu. U takvim prilikama, zahvaljujući državnom Pravilniku, veliki prerađivači otkupe i veće količine pšenice koju će izvesti i zaraditi na razlici u cijeni, a na štetu seljaka – proizvođača.

U usporedbi s ovim, nekako mi dođe žao jadnih zaštitara i marinaša! Tu nas je država zaštitila vezivanjem na kratak vez!

Uzmimo slučaj kada je godina „loša“ i kad su seljaci nezadovoljni ukupnim prihodom sa svojih njiva! Pod pritiskom seljaka, koji svoje nezadovoljstvo ne rijetko demonstriraju blokadom cesta, Vlada saziva kružok s velikim otkupljivačima i traži socijalnu, a ne tržnu cijenu pšenice u otkupu. Povlaštenima to i ne pada naročito teško jer pretplatiti cijenu pšenice po 10% većoj cijeni u količini od 30% ukupne domaće proizvodnje je nekih 20 milijuna kuna koje im država vraća na različite načine (poljoprivredno zemljište, državne garancije, poticaji, krediti, porezne protekcije, pravilnik o otkupu pšenice, blagoslov za kartel, lex specialis..). Sjetimo se opet Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članka 8. st. 5 ("uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora").

Ponuditi višu cijenu za 30% kompletnog uroda pšenice znači formirati cijenu i ostalim prerađivačima, onima malima koji taj svoj unaprijed nametnut gubitak nemaju s kim kompenzirati. Tako jedan monopol velikih prerađivača pod krinkom Žitozajednice u dogovoru s državom uništava male, vitalne i kvalitetne prerađivače pšenice.

U oba slučaja zbog državne regulacije putem Pravilnika, državnog protekcionizma u dodjela koncesija za zemlju, garancija i subvencija, pa i poreznih nadzora, specijalnih zakona i državne potpore kartelu organiziranom u vidu Žitozajednice, ispaštaju svi sudionici na tržištu koji ne uživaju povlašteni status. Ispaštaju svi oni koji kupujući kruh ne plaćaju pšenicu, već ukorijenjen sustav rođačke, stranačke i monopolom organizirane samoodrživosti.

Čini mi se ipak da je ove godine utjecaj Žitozajednice nešto slabiji, a baš se pitam zašto. Država bi mogla donijeti i novi Pravilnik kojim će uvjeriti kupca i prodavatelja što je za njih dobro, a što ne! Zasad se tješimo što je Pravilnikom ipak ostavljena mogućnost da se kupac i prodavatelj po svojoj volji nagode - za one koji čitaju i najsitnija slova - i za one koji ga ionako smatraju bezvrijednim.

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Anđelko Balaban je doktor veterinarske medicine. Kao načelnik Općine Jagodnjak u Baranji tražio je smanjenje poreza na dohodak i prvi ukinuo porez na tvrtku. Po napuštanju funkcije odrekao se 6 mjeseci naknade, osnovao tvrtku i prepustio se neizvjesnosti na tržištu. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dok druge stranke pričaju o liberalizmu i kako bi on trebao funkcionirati, HSLS će u Bjelovaru pokazati kako liberalizam funkcionira.

Hrebak: ʼKad mi netko kaže da je lijevo-liberalan, meni se kosa diže na glaviʼ

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Prve impresije na predstavljanje predsjedničkog kandidata, poznatog pjevača Miroslava Škore.

Škoro nije totalna katastrofa, ali nije ni netko tko će donijeti ozbiljan pomak

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Biljana Borzan je cijelu svoju predizbornu kampanju izgradila na borbi za jednaku Nutellu. Pokazalo se da nije bila baš iskrena...

Istraživanje EK: Nema dokaza o različitom sastavu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Građanska stranka je omogućila desnu vlast u Madridu gdje je u koaliciji s konzervativcima i desnim ekstremistima. To se mnogima nije svidjelo.

Španjolski liberali u koaliciji s krajnjom desnicom; ekonomski savjetnik napušta stranku, nižu se kritike...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Navodni satiričar s News Bara dobio je potrebu da nas izvrijeđa jer mu se nije svidio moj članak o antifašizmu. Pa da pojasnim neke stvari...

Kome i zašto smeta Liberal?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska se tijekom proteklih 10 godina ukupno nije pomakla nimalo ekonomski naprijed. Tko nam je za to kriv?

Izgubljeno desetljeće

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Je li došlo vrijeme da konačno raskrstimo s tekovinama socijalističke revolucije i obilježavanjem datuma bitnih za stvaranje bivše, propale države?

Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?

Društvo

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Splitski gradonačelnik objavio je smiješni vodič za turiste u kojem ih upozorava da poštuju lijenost i nerad kao splitski tradicionalni identitet, a sada će Gradsko vijeće ograničiti rad kafićima do ponoći.

Splitska vlast objavljuje rat turizmu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je kritizirati najavljeno rasterećenje rada, a zapravo je dao najbolje argumente za potpuno ukidanje poreza na dohodak.

Kad bi građani primali veću neto plaću, postali bi apatični - tvrdi ovaj kolumnist Večernjeg lista

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte svjedočenja dvaju crnih autora koji su na suprotstavljenim stranama po pitanju reparacija.

Dvije strane: Treba li Amerika isplatiti odštetu crnim Amerikancima zbog ropstva i segregacije?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičarski youtuber Kyle Kulinski objašnjava zašto je potez Youtubea loš i zašto ga ni ljevičari ne bi trebali slaviti.

Youtube započeo borbu protiv nacizma pa uklonio i antinacistički edukativni sadržaj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: